Cipele

1014366_439751699460877_785643814_n

Pjesma “Cipele” je objavljena drugom online časopisu “KREATIVNI MAGAZIN”, april 2014.

Cipele

Kažeš za moje cipele
da su pohabane i nije ti jasno
kako mogu u njima hodati
svojim Postojanjem
i biti dostojna istog.
Odgovoriću ti – u tim cipelama
sam svoje fizičko srce spojila
sa jezgrom svoje duše
i tim jedinstvom svoj duh
oslobodila iz kandži ropstva.
A ti se i dalje čudiš.

Kažeš za moje cipele
da su prašnjave i nije ti jasno
kako mogu u njima blistati
neobičnim sjajem
i biti dostojna istog.
Odgovoriću ti – u tim cipelama
sam sa staze mladalačkih snova
otišla na ogromnu pozornicu poezije
i tim letom krila svog duha izbavila
iz zatvora sumnji.

Ti se i dalje tako isprazno čudiš,
a ja ću ti reći i to da sam
u tim cipelama riješila Andrićevu
težnju i prebrojala sve
hercegnovske stepenice,
gazila putem prve pjesnikinje
u mojoj maloj zemlji
i sjedjela pod najstarijim stablom
koje u svakoj šupljini sebe
krije tajnu i mog Postojanja.
A ti se i dalje čudiš.

Sa njima na nogama sam
svoje prvo bjelilo platna izmazala
kolekcijom slikarskih boja,
dala ti povod da pričaš o mom
slikarskom umjeću,
a onda sam ne čekajući tvoj sud
otišla dalje da natopim nove
slike preslikavajući ih sa odsjaja
moje duše koje ti i dalje
ne razumiješ. O pobogu, šta bi
radio kad se ne bi neprestano
zanosio mnome?

I uveče kada ih skinem
i stavim pored onih salonskih one će,
iako pohabane i prašnjave,
sijati jače nego najnoviji par do njih.
I u tom plamu će otići u vječnost.
A ti i dalje razmišljaj o njima.
Govori i dalje da nisu dostojne
sjaja u mojim očima,
ali ne zaboravljaj da i ti na nogama
nosiš cipele koje će jednom
otići u vječnost.
Sa kakvim pričama
i kolikim talogom prašine?

Leave a Reply