Gorica-Malo brdo-Duklja

Ovo je reportaža u kojoj ćete naći opis staze od Gorice preko Malog brda do Duklje. Pročitaćete podatke od toga gdje nasuti vodu, pa preko onih koliko vam je vremena potrebno da stazu savladate, koliko kalorija potrošite i i kojim ulicama (možda) skrenuti.  

Ovo je tura na dohvatu naših nogu i predlažem je za jesenje i zimske dane, kao i rano proljeće. Tokom podgoričkih vrućina ovo nije tura kuda biste voljeli da tabanate, bez obzira što je staza te 2016. godine otvorena baš krajem juna.

A ideja da pređem ovu turu sazrela je u trenutku kada sam u planinarskom klubu čiji sam član naišla na jedini primjerak flajera koji opisuje ovu rekreativnu stazu.
Potom sam isti flajer zalijepila na vidno mjesto u kući sa jasno opisanom idejom realizacije za mog supruga.

Želju da pređem ovih 11,3 km sam zalijepila i na “svoj” zid gdje inače lijepim sve ideje/planove/želje koje mi padnu na pamet.

Sljedeće što se desilo jeste… ideja se sprovela u djelo.

Donosim vam foto reportažu i pozivam da prođete ovom stazom.

Od Gorice…

Tura počinje od crkve Sv. Đorđa.

Korisna informacija: na ovoj turi se voda može sipati na česmi ispod crkve Svetog Đorđa. Kasnije na ovoj dionici nema vode (u martu mjesecu suprug i ja smo potrošili minimum 2,5litra). Situaciju otežava i to što je čitava staza, mimo tog kratkog dijela na Gorici, na suncu. Iz tog razloga dalje, šešir i kremu za sunčanje obavezno spakujte sa sobom.

Zapažanje na ovoj dionici: tura ide preko malog mostića prikazanog na fotografiji gore, pored spomenika Partizanu borcu i onda markacija vodi lijevo. Ono što me iznenadilo jeste da na tom mjestu odakle staza kreće lijevo više ne postoji tabla, iako sam istu uslikala 19.februara 2017. Sada je kraj marta ’17. a table nema.

Tabla koje više nema

A da li ste znali da je nekada crkva Svetog Đorđa bila “katolički hram i postala pravoslavna…” Crkva je tokom vremena trpjela i brojna oštećenja, a “najteže je bilo 15.maja 1855 godine kada je do temelja porušena… Tokom crnogorskih oslobodilačkih ratova 1876-78 crkvu su Turci koristili kao vojni magacin.” (iz knjige Danila Burzana “Podgorički toponimi i znamenja”)

Još malo fotografija sa Gorice:

Od Gorice ka Malom brdu

Kada se siđe sa Gorice, markirana staza vodi Ulicom Veliše Mugoše, pored ruske ambasade i izlazi se na glavni asfaltni put.

Zapažanje na cijeloj dionici: pješačka staza je cijelom dužinom markirana. Markacije su crveno-bijele boje u obliku krugova i linija. Označene su na električnim stubovima, stijenama, drveću, na samoj stazi, kao i na asfaltu. Što se tiče obuće, predlažem jaču cipelu (nemojte otići u patikama).

Imala sam prilike često čuti od iskusnih planinara da je dobro markirana staza ona koja kada stanete kod jedne markacije vidite sljedeću. Ako se prati takav način snalaženja u prirodi, onda mogu reće da je ova staza odlično signalizirana.

Staza nije namijenjena za dječija kolica.

Silaskom na asfaltni put prelazi se pješački prelaz i markacijom stiže na tzv. most zaljubljenih.

Prelaskom mosta ide se desno, prelazi ulica i ulazi u naselje. Odatle vodi asfaltni put pored zgrada i gusto naseljenih kuća koje će vas dovesti u situaciju da odustanete od daljeg hodanja. Taj dio koji se neplanski gradi, do skoro samog vrha Malog brda, je nešto što ćete poželjeti da što prije prođete.

I onda se izlazi na vrh Malog brda koji je označen kao vidikovac A. Na njemu su postavljene i dvije klupe, a pogled koji se pruža odatle će vam izbrisati onaj urbanistčki haos koji ste vidjeli samo malo niže odatle.

Malo brdo (205m)

Nedostatak ovoj turi jeste hladovina, zato ako idete u vrelim danima, predlažem da se dugo ne zadržavate na vrhu već počnete silazak markranom dionicom.

Ubrzo ispod vrha markacija vodi na jedno od samo dva stabla na koja smo naišli i predlažem odmor na tom mjestu.

Pauza sa pogledom koji umiruje dušu nakon hodanja neplanski naseljenim dijelom staze

stablo nedaleko ispod vrha Malog brda, gdje predlažem pauzu

Fotografije silaska sa Malog brda

Drugo stablo na stazi, izuzev donice na Gorici

Ranijih godina sam pela Malo brdo nekoliko puta, polazeći od mjesta u blizini restorana Stefan. Pogled sa vrha i pogledi koji vode do vrha su mi bili poznati, ali bez obzira na to željela sam vidjeti i istražiti ovu stazu koja povezuje Malo brdo sa Goricom i Dukljom.

Mjesto silaska sa Malog brda, odnosno početak penjanja ukoliko idete suprotnim pravcem

Duklja

Prelaskom ulice, markirana staza vodi preko mosta na rijeci Zeta. Odatle staza skreće desno gdje do Duklje je duga 1.5 km i potrebno je 30minuta hoda.

Na ovom mjestu suprug i ja smo napravili izmjenu u stazi, tako da nijesmo pravili krug oko Duklje, već šetnjom preko željezničkog mosta ušli u naselje Zagorič. Lično smatram da je ta opcija atraktivnija od hodanja glavnom magistalom Podgorica -Danilovgrad kuda inače vodi povratak.

Prelaz preko željezničkog mosta

Kroz uredno naselje i pored lijepih kuća put nas je doveo do mjesta gdje smo prije par sati prešli ulicu da bi put nastavili ka tzv. mostu zaljubljenih. Tu se naš krug zatvorio i istom stazom kao u početku, pored ruske ambasade i Ulicom Veliše Mugoše došli smo do Gorice.

Zaključak:

Početak ture: 8:27 min
Završetak: 12:43 (start i cilj tabla na gorici za oznaku staze).

Ukupno aktivnog hoda 2:40 minuta.

Kilometara: 9,5

Izgubljeno oko 1500 kalorija (prosječan podatak zavisno od osobe do osobe).

Staza koju smo moj suprug i ja prešli

Malo filozofije sa staze: kuća se gradi od malih cigli. Ako tim malim ciglama nazovemo sitnice, onda se upravo od sitnica gradi dvorac našeg unutarnjeg biča. Posjeta ovoj stazi je jedna od tih cigli i zato sam ponosna na ovo tabananje.

p.s. I naravno… stazu koristite na sopstvenu odgovornost!

Tekst: Jelena Petrović
Fotografije: Saša Petrović

Leave a Reply