Kana za nezaborav

Pročitajte moje viđenje večeri posvećeno arhitektici koja je gradila Crnu Goru i šire. Ovakve promocije uvijek u meni probude viša osjećanja… 

Svi mi ponešto gradimo

.

Negdje sam pročitala da ako želimo vidjeti kako će naš život izgledati za npr. 5 godina, onda je dovoljno da ne promijenimo ni jednu svoju naviku, potrebu, želju, ni jedno razmišljanje… A to bi bilo strašno.

Tako da mi svakodnevno gradimo naše biće.
Kada je čovjek bolestan onda svaki zrak sunca, kap čiste vode, korak po čistom vazduhu, sirova hrana, osmijesi, porodica, prijatelji, molitva… i sve ono što nam šapuću sa svih strana, su zapravo sitne tačkice koje grade naše zdravlje u predivnu cjelinu zvanu tijelo.
Na isti način i naša duša ostaje u veličanstvenosti sebe jer i duša može da dobije tumor (zašto na to nikad ne pomislimo). I tako i za nju postoje one predivne tačkice koje je jačaju…
Nakon svakog odlaska u pozorište, galeriju, nakon svakog tabananja po planinama i mira pored rijeke, nakon svake knjige i ideje… mi postajemo u sebi veći.

.

.

Prijatelji koji su gradili sa Kanom

Sinoć sam prisustvovala promociji knjige “Kana”, čiji je autor arhitekta, angažovani intelektualac i pjesnik Andrija Markuš.

Bilo je divno slušati sa koliko poštovanja, odanosti i najuzvišenijih emocija Kanini prijatelji i poštovaoci njenog rada pričaju i pišu o njoj. Neki od njih koji su govorili na promociji su imali sreću da šetaju sa njom onim Titogradom i onom Podgoricom i da je grade.
Mnogo sam o Kani čitala, a mnogo toga ima što tek treba pročitati, saslušati, naučiti.. I divno je što to jeste tako.

U moru svih dana – mog, tvog, njegovog života… promocija kao ta sinoć je samo jedna već objašnjena tačkica, ali koja moje, tvoje, njegovo biće čini kompletnijim, jačim, sadržajnijim.
I divne su takve večeri, divne su takve knjige koje oplemene januarske noći i divno je što postoje takvi ljudi da nam upriliče nešto o čemu možemo pričati sa drugima na najdivniji način.

Hvala ljudima na divnoj promociji…

Omaž Svetlani Kani Radević i promociju knjige “Kana” autora Andrije Markuša je organizovao Arhitektonski forum i KANA udruženje arhitekata. U programu su pored autora učestvovali i arh. Mileta Bojović, prof.dr Rifat Alihodžić i arh. Aleksandar Ašanin.

San o Barutani

.

A ako ovo neko od ljudi koji su cijenili i cijene rad dame Svetlane Kane Radević pročita, nadam se da će u novembru povodom 80 godina od njenog rođenja, organizovati priredbu na kompleksu koji je Kana radila na Barutani 1980. godine. Za one koji ne znaju, u pitanju je prostrani amfiteatar i bilo bi lijepo kada bi one kamene stolice koje je njen um napravio, ugoste sve one koji žele da čuju lijepu priču o njenom životu i djelu.

Ja ću iskreno biti počastvovana da učestvujem u organizaciji takve manifestacije.

Eto… toliko stvari čovjek želi a ne može sve stići ni postići. Zato idejama i pomoći pri njihovoj realizaciji učinimo da naši zemaljski dani budu dostojni zvanja koje nosimo – čovjek.

 

Tekst napisala i fotografije: Jelena Petrović
Moju reportažu Svetlani Kani Radević možete pročitati OVDJE

Leave a Reply