Ljudi pokrenu posao nakon čitanja mojih knjiga

Dženi Kolgan u svojim romanima podiže ženu da radi posao koji voli. Hrabrost njenih junakinja kroz romane je zarazna i skoro da me nije iznenadilo kada mi je Dženi Kolgan u razgovoru rekla da žene nakon čitanja njenih knjiga pokreću svoje poslove.

0
390

Jenny Colgan je pisac čiju sam prvu knjigu čitala do 4 i po izjutra.
Na našem području je prevedeno 7 njenih romana, a ona je napisala preko 40 naslova.
Njene knjige me podstiču da sam hrabra u svojim idejama i stvaram.
Kada sam kontaktirala Jenny da uradimo intervju, nijesam vjerovala da će pristati, a kada sam vidjela da jeste – hm, nadam se da vam moje kolege nikad neće otkriti koliko sam bila ushićena od radosti (u radosti smo nekada vrlo smiješni)!

Jenny Colgan je rođena u Škotskoj i od mene je starija osam godina.
Živi u Londonu i Parizu.
Radila je u zdravstvenoj službi, bila novinar, komičar i mislim da zbog bogatog životnog iskustva njene knjige su vrlo maštovite, a glavni likovi u romanima hrabri.
Knjige piše u kafiću u koji odlazi svakog dana.
Svakodnevno napiše po 2 500 riječi (meni je kao piscu to bilo zanimljivo).
Romani su joj puni zanimljivih recepata koje je ona sve isprobala.
Ona i njen suprug imaju dva sina i ćerku.

Ovo je sve bilo ukratko, a svojim čitaocima prenosim intervju koji smo uradile.

privatna arhiva Jenny Colgan

“Svuda pronalazite dobro i loše, a to čini život nevjerojatno zanimljivim.”

  • Jenny, ono što ja primjećujem u Vašim knjigama jeste da svoje čitateljke činite odlučnijim da pokrenu svoj biznis i budu hrabrije u svojim željama i idejama. Vaš roman “Vidimo se u kapkejk kafeu” sam čitala do pola 5 ujutru. Da li ste svjesne da svojim pisanjem dajete polet ženama, da li Vam to pišu i priznaju u pismima jer na neki način svojim pisanjem Vi liječite ženin duh?
    To je nevjerojatno! Hvala vam! Da, vrlo često neko pokrene vlastiti posao nakon čitanja mojih knjiga i uvijek sam zapanjena i veoma impresionirana njihovom hrabrošću i ljubavlju kada vidim njihove slike – u susjednom je selu, pored mojeg, i kapkejk cafe, nevjerojatno.
  • Da li svojim knjigama podstičete i sebe da budete jači i hrabriji u stvaralaštvu?
    Ne znam, jednostavno napišem sve što mi se sviđa. Tako ponekad pišem o pripremanju peciva i kafićima, ponekad o naučnoj fantastici, a ponekad pišem i za djecu. Imam veliku sreću što imam puno slobode u pisanju.
  • Rođeni ste u Škotskoj, živjeli u Londonu i Parizu. Stičem utisak da gdje god da jeste, Vi iz tog grada uzimate najbolje i unosite u svoje romane. Da li to znači da je Vaš savjet – iskoristi to gdje jesi, iako nam se možda to mjesto i ne sviđa baš u svemu?
    Mislim da je gotovo svuda zanimljivo, a voljela sam živjeti u različitim zemljama – živjeli smo i u Holandiji. Svuda pronalazite dobro i loše, a mislim da to čini život nevjerojatno zanimljivim.

“Volim ljude koji postaju opsesivni time što ih zanima.”

Jenny sa svojim suprugom, privatna arhiva, Instagram
  • Pročitala sam šest Vaših romana koji su dostupni na tržištu Crne Gore. Razmišljala sam kada pišete o posvećenosti ljudi svom poslu, na primjer o rečenici u kojoj pišete da postoje ljudi kojima je stalo da puter za kolače i glazura moraju biti od sretnih krava, sa sretnih polja i bujne zelene trave (iz vašeg romana “Vidimo se u Kapkejk kafeu” ). Postoje li takvi ljudi stvarno ili je to lijepa ideja pisca?
    Hahaha da, apsolutno vjerujem da takvi ljudi postoje – koji su vrlo posvećeni korištenju samo najboljih sastojaka i samo najčistijih stvari. Ovdje u Edinburghu postoji predivan restoran koji poslužuje samo hranu uzgojenu ili pronađenu u krugu od pet milja od tog mjesta, mislim da je to lijepa ideja. Volim ljude koji postaju opsesivni time što ih zanima.
  • Mislim da je vama važno u kakvom ambijentu stvarate – ako ste u srećnom razdoblju, vjerujem da je i krajnji rezultat sjajan. Da li vam je to važno kao piscu: da čitaoci rado čitaju knjige od pisaca koji su pisali u lijepim okolnostima i emocijama?
    Ne, ne slažem se, ne bi trebalo biti važno u kakvom sam raspoloženju. Ponekad kad sam u životu imala teška razdoblja – na primjer kad je mojoj majci bilo prilično loše, bilo je prekrasno biti u mogućnosti pobjeći u svoj svijet stvaranja i to mi je stvarno pomoglo. Puno sam napisala tokom pandemije jer sam mogla stvarati vlastite priče i ne brinuti se previše zbog strašnih vijesti.
  • Kakva je sredina u kojoj ste odrasli, jer je kod Vas u knjigama sve ušuškano ukusima i lijepim mirisima. Da li ste baš u takvom ambijentu i vi proveli djetinjstvo a sada to prenosite na svoju djecu i porodicu?
    Odrasla sam u gradiću na zapadnoj obali Škotske za koji ne biste čuli, ali bila sam veoma knjiško dijete i cijelo sam vrijeme ostala u tome! Jednostavno sam voljela čitati.

“Vježbanjem sve postaje bolje.”

Privatna arhiva Jenny Colgan
  • Pišete lako. Na vašem tržištu je objavljeno Vaših 46 knjiga. Toliko sam uspjela da izbrojim i moguće da sam pogrijesila. Da li se ta lakoća pisanja uči?
    Mislim da je, kao i sve drugo, pisanje vježba. Vi samo planirate koliko ćete riječi napisati dnevno – možete započeti sa petsto, što i nije puno, a zatim povećavati taj broj. Ako dodate sto riječi dnevno, ubrzo ćete otkriti da hiljadu riječi nije teško napisati i onda samo nastavite dodavati. Vježbanjem sve postaje bolje. Uvijek to govorim svojoj djeci. Iako dosadno, to je istina!
  • Da li se preispitujete: da li će ovaj roman biti čitan? Ili jednostavno, kada završite sa pisanjem, znate da ste napravili pun pogodak?
    Nema svrhe tako razmišljati. Naravno da želite da ljudi čitaju vašu knjigu, ali kad je završite, ona više nije vaša, već pripada izdavačima i čitateljima. Ali uvijek je izuzetno lijepo dobiti povratnu informaciju od čitatelja koji uživaju u onome što radite, to stvarno čini sve tako sjajno.
  • I za kraj mi dajte savjet – da li treba pisati uvijek kada to želimo, iako se možda neka knjiga neće svakome dopasti?
    Naravno. To je jedini način. Koga briga? Napišite knjigu koju volite i knjigu koju vi ŽELITE čitati. Nemojte čak ni pomisliti na nekog drugog. Apsolutno biste trebali voljeti vlastite knjige. To definitivno uvećava šanse da će ih i neko drugi zavoljeti takođe.

***

ISKORISTITI BESPLATNE MOGUĆNOSTI

Ja ću svojim čitaocima uvijek preporučiti da iskoriste besplatne mogućnosti, te ću tako uraditi i sa Dženinim knjigama. Uspjela sam naći četiri knjige u PDF bibliotekama na internetu, dvije knjige sam morala kupiti kao elektronska izdanja, a knjigu “Dobro došli u Rouzinu prodavnicu slatkiša iz snova” nijesam uspjela da nabavim. Ukoliko je neko ima, biću iskreno zahvalna ako mi je pošalje na mail.

Glavni princip kroz romane Dženi Kolgan je:

“…ČUDESNE STVARI SE DOGAĐAJU ONDA KADA LJUDI POSVETE ŽIVOT NEČEMU ŠTO UISTINU VOLE I O ČEMU SU NAUČILI SVE ŠTO SE DA NAUČITI.”

A kada vam neko za nešto kaže da nije loše, Dženi u svojim knjigama vas podstakne na izuzetnost:

” ‘Nije loše’ je za ovaj dućan užasno.” … ili…

“Došavši ovamo, napokon sam shvatila tu čežnju za izvrsnim, želju da se živi na način koji nikada neće pristati na dovoljno dobro.”

Knjige koje su dostupne na našem tržištu su:

  • Mala knjižara srećnih krajeva
  • Mala pekara na obali
  • Okus čokolade u Parizu
  • Vidimo se u Kapkejk kafeu
  • Božić u Kapkejk kafeu
  • Amandino vjenčanje
  • Dobro došli u Rouzinu prodavnicu slatkiša iz snova

Intervju uradila Jelena Petrović
Pomoć u prevodu: Duška Vučeljić
maj 2021.

 

***

Intervju na engleskom jeziku ->ovdje <

Ostavite komentar