Nebo se otvara, Kreativna dokolica

0
1966

IMAG3702

Pročitajte citate iz knjige dr Todora Bakovića posvećene ženi. “Fizička ljepota bez duhovne – konfekcijska je ljepota”, piše. Prototip emancipovane Crnogorke. “Žena Crnogorka postigla je san svake prave i velike žene: da joj muž zapovijeda ono što ona želi.” Pročitajte i o samom autoru.

Susret sa “Nebom koje se otvara”

download“Nebo se otvara, Kreativna dokolica” je knjiga dr Todora Bakovića izašla 2005. godine u izdanju “Pobjede”. Ja sam tih mjeseci završavala studije, a u dnevnom listu Pobjeda je izlazio feljton iz Todorove knjige. To je bio jedan od vrlo rijetkih feljtona koje sam uredno iščitavala.

Sjećam se da je knjiga bila izuzetno skupa za jednog studenta, a ogromna sreća je bila kada sam istu dobila na poklon.

Knjiga dr Bakovića je jedna od malobrojnih koje sam udajom prenijela iz svoje “djevojačke” biblioteke u novi dom.

Dr Baković je knjigu napisao u formi dnevnika. Naime, svakodnevno, počev od 01.januara 2005.godine on opisuje po neku oblast što je meni kao studentu, željnoj što više znanja o mnogim oblastima, bilo veoma zanimljivo. (Postoje teme koje su čitaocu više i one koje su manje zanimljive, jer knjiga sadrži i poglavlja o doktorovoj porodici, političkim ličnostima… Jedno je sigurno, mnogo je više onih datuma koji osvajaju pažnju.)

 

“Fizička ljepota bez duhovne – konfekcijska je ljepota”

Teme o duhovnosti, istoriji, ženi. Poezija i pjesnici, proza i prozaisti, slikarstvo. Crnogorka kao majka, sestra, domaćica, heroina… Crnogorska porodica… Mnogo je opisanih tema u jednoj knjizi i to sve zahvaljujući tome što je autor “dosta davno počeo sticati znanje iz različitih oblasti… Učio je iz dobrih udžbenika “…a od ostale literature nastojao birati samo najbolju…”

I tako sam tek u ovoj knjizi pročitala Indijsku bajku stvaranja žene, prvi put vidjela slike koje će mi kasnije biti veoma bliske i čula za pojedine žene o čijim životima sam tek onda imala žeju da čitam.

Jedanaest godina prolazi od njenog objavljivanja, a ja je često uzmem i otvorim. I iznova na nekoj od stranica pročitam zaboravljeni stih… “treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi” (Branko Miljković)…

001
Portret Cuke Vujović, autor Petra Lubarde. Rođen na Cetinju, preminuo u Beogradu. Ovu sliku sam prvi put vidjela baš u knjizi Todora Bakovića, u crnobijeloj verziji. Bio je nezaboravan osjećaj stajati pred originalom ove slike prije godinu dana na izložbi u Podgorici

A o ženi je dr Baković pisao:

Ruke su, kao i oči, ogledalo duše. Ko umije da primjeti ljepotu ruku otkrio je ljepotu duše. A ruke moraju biti blago izdužene, u prstima izvajane, pune ruke, ruke muzičara klaviriste da kada njima zagrli ima doživljaj topline, miline i punine duše kao da čitavu vaseljenu grli, da čitavi kosmos u naručju ima. Ruke, da kad ih čovjek drži ima osjećaj da ne drži ruku nego miluje dušu…”

“Po pravilu vrhunska fizička ljepota u punom je saglasju sa duhovnom psihičkom ljepotom. Fizička ljepota je okvir, ram, sjedište duhovne ljepote. Sama fizička ljepota bez duhovne – konfekcijska je ljepota.”

Ali onda i dodaje:

“I, gle paradoksa! Duhovna ljepota žene sluškinja je fizičke!”

Kad je Parabrama stvarao ženu,
zabrinuo se i razmišljao.
Onda je uzeo -ljupku oblinu mjeseca.
Vitkost i gipkost vrbe.
Lakoću leptira i lagano njihanje trave.
Smjerni pogled golubice.
Veselu igru sunčanih zraka.
suze oblaka.
Nestalnost vjetra.
Oholost paunice.
Toplotu ognja, toplinu sunca.
Gugutanje grlice, vjernost golubice.
Govorljivost papagaja, podmuklost mačke.
Sve to Parabrama sakupi – sve je to Žena.

(indijska bajka stvaranja žene, prvi put sam je pročitala u Todorovoj knjizi)

1-vesti-7-b1

 

Dr Todor Baković dalje o ženi: “Pozitivna struktura ličnosti nosi ljepotu kao uzdarje. I doživljava je kao talent. I živi i ponaša se sa njome kao sa imanentnom samosvojnošću svoje ličnosti. I ima ljepotu višeg reda. Živi život na višem novou. Zorna žena koja otmjeno nosi svoju ljepotu. Njena vrijednost je univerzalna. Od nje biva lijepo svima. I pripada svima.”

“Ljepota ima vrijednost jedino ako smo je svjesni. Ako je nijesmo svjesni kao i da ne postoji. “

“Razlika između lijepe i ružne žene najviše je u tome što ružna bolje poznaje muškarce.”

“I na kraju bajkolikog sazdanja žene svakoj pravoj i velikoj ženi svaki pravi i veliki muškarac će reći: 

“Ti si polu žena, a polu san.”

.

Todorov prototip emancipovane Crnogorke

Vlaho-Bukovac-Crnogorka-na-sastanku-1883.
Vlaho Bukovac, Crnogorka na sastanku

.

“Prvo, Crnogorka koja vozi kola pa svojom ženstvenošću, toplinom i šarmom oplemeni gvožđuriju i plastiku i unese elegantnost u vožnju.

Drugo, da puši i da joj to lijepo stoji. Da pozom, držanjem cigare stvara oblake u kojima se kao anđeo nalazi. Da pozom daje stil života i u svome ostvarenju pripomogne svojoj emancipovanoj ljepoti. 

I treće, Crnogorka pravnica. Prvo kao mjera obrazovanosti i toliko zakasnelom školovanošću. I drugo, da prihvaćenim i izgrađenim osjećanjem pravde nadvlada emocije. Uostalom, kip Jusicije, boginje pravde, je ženskog lika. A onda sa zavezanim očima. Da joj čula ne bi poremetila tas vage pravde i morala kojega drži u ruci.”

***

“Svaka Crnogorka je u načelu i cjelini velika i značajna. U svakoj od njih ima i Katarine i Marije pa i Julije Romeove.

I na posljetku, ako je ijedna žena u svom etnosu uspjela objediniti sve osobine i vrline velike, prave i u potpunosti ispunjene žene – onda je to Crnogorka.

Do vrhunca je sublimirala u sebi jednoj i čednicu i strasnicu. I Mariju i Magdalenu.

I na kraju, kao epilog, žena Crnogorka, postigla je san svake prave i velike žene: da joj muž zapovijeda ono što ona želi.”

IMAG3700-1
Feljtoni iz knjige koju danas predstavljam. Iste sam lijepila i sačuvala, ali nakon toga dobila sam i knjigu u cjelosti. Ova četiri feljtona su obrađivala temu Svetog Vasilija Ostroškog.

 

 

 

 

Još citata iz knjige:

.

“Vjerujem, da i drugi ljudi u mnogim životnim situacijama, i poslovima, naročito krupnim, takođe dobijaju “signale odozgo” ali ih ne prepoznaju.”

“Svaki čovjek rođenjem postaje stanovnik kosmosa. Sav univerzum je, tvrde naučnici, ispunjen džinovskom mrežom sveprisutne Kosmičke Elektromagnetne Energije povezanom u jednu cjelinu. U jedan Veliki Kosmički Centralni Kompjuter. Trenutkom svoga rođenja čovjek priključuje svoj sajt u Veliki Centralni Kompjuter.”

“A danas… otvara mi se sledeća refleksija. Da čovjekov život ne počinje čak ni rođenjem. Da čovjekov život počinje začećem, da ovozemaljski postnatalni, stvarni život ima isvoj preživot. Uterini život u materici od devet mjeseci.”

Neobičnosti

Pod nazivom “Neobičnosti” je opisano ono što autora knjige čini drugačijim.

“Moj rođendan 29.februara jeste nobičnost. Ali nebičnost koja spada u raritete. Međutim, postoje neke neobičnosti vezane za mene koje su zaista jedinstvene.

Evo prve. Vjerujem da sam, ako ne jedini, a ono sasvim sigurno jedan od rijetkih ljudi planete koji je svojim očima vidio gnijezdo svoga začeća.

Vidio sam, svojim očima sam gledao unutrašnjost materice moje majke. (prim.aut. kao ljekar dobio je mogućnost da nakon operativnog zahvata svoje majke pogleda sačuvanu odstranjenu matericu.)

Evo i druge neobičnosti. Sigurno sam veoma rijedak, možda i jedini čovjek koji je iz unutrašnjosti posmatrao mjesto svoga vječnog boravka i bio svjestan toga. Svjesno posmatrao unutrašnjost svoga vječitoga prebivališta – svoje grobnice.

Evo još jedne neobičnosti vezane za mene. Istog datuma, 4.maja, umrli su i moji biološki i duhovni otac. 4.maja 1942. godne, poginuo je moj otac Radoje. A 4.maja 1980.godine umro je moj duhovni ideološki otac – Tito.” …

Nikad

Dr Bakovića nikada, “baš nikada, niko nije čuo da je rekao da je umoran. Nikada ni u jednom fizičkom ili intelektualnom radu nijesam rekao da sam umoran.”

Jednostavno ne priznaje umor, jer “kada ga ne priznajem, ja ga i ne osjećam.”

“I nikada ne potiskujem, ne skrajnjujem problem. Niti ga negiram, niti ne priznajem. Uvijek se suočim sa njime, sučelim i hvatam u koštac. Jer potiskivanje problema, poznato je iz psihoanalize, veoma opasno. Potisnuti sadržaj iz svijesti u podsvijest odnosi sa sobom psihičku energiju koja ne miruje. Iz podsvijesti psihički energetski sadržaj djeluje najčešće prerušen i ispoljava se kao anksioznost, napetost, neuroza. Eto objašnjenja ne samo umorne nego i neurotične ličnosti našeg doba.”

Nikada nije žurio. “Pridržavo sam se one latinske: Festina lente – žuri polako… Vremensko ograničavanje doživljavao sam kao vid narušavanja slobode ličnosti, vid robovanja ličnosti. Robovanje vremenu. Takav moj stav činio je da nikada nijesam osjećao nedostatak vremena. Niti da mi je dan kratak. Niti da je život kratak.”

Dr Baković se nikada nije opio, prejeo, nikada u djetinjstvu se nije posvađao sa svoje četvoro braće i sestara. Nikada majci nije rekao – neću. Nikada nikoga mrzio nije, “ni one neprijatelje od čije je puške moj otac poginuo.”

“I zato nikad, i baš nikada dok si u životu, ne smatraj da je kasno niti da si zakasnio.”

***

Dr Todor Baković je juče napunio 80 godina. Neka i ovaj prilog bude poklon njemu, čijoj knjizi se veoma često vraćam.

Pripremila: Jelena Petrović

Ostavite komentar