Plava Zvijezda

Jelena Petrovic

PETROVIĆ (ALEKSIĆ) JELENA
Podgorica, CRNA GORA

Osnovni podaci:  Rođena 10. 06. 1980. godine. Živim i radim u Podgorici.

Od 2007. godine zaposlena u Crnogorskom Telekomu

Obrazovanje:

2005. — diplomirala na Pravnom fakultetu u Podgorici.

Od 2007. godine sam član Planinarskog kluba Gorica iz Podgorice

Tokom 2007. godine objavljivala putopisne reportaže u dnevnom listu “Pobjeda”.

U Mostar smo suprug i ja putovali 11.11.2011. Opisom tog putovanja sam željela da započnem svoj blog.

Bio je to prvi tekst, objavljen 30.januara 2012. godine. Reportaža je bila vrlo zapažena, te se i nakon 10 godina od objave redovno prenosi kroz brojne portale, posebno na datume koje vezujemo uz Aleksu Šantića. Link… Neretvom do Šantića

Istoimenu stranicu “Plava Zvijezda” na Facebooku sam otvorila 26. oktobra 2012.

Stranica jelenina_plava_zvijezda je dostupna na Instagramu od 2020.godine

 

.Najznačajnije poetske nagrade:

…..2014 —  osvojila glavnu nagradu Sv. Jovan Zlatousti na konkursu Književnog udruženja Paun Petronijević – Rujno iz Užica za najljepšu ljubavnu pjesmu 2014.

–     2009 —  osvojila prvu nagradu na konkursu Književnog kluba Rujno iz Užica za najbolju duhovnu poeziju

–     2007 — osvojila drugu nagradu za rukopis Amajlija na takmičenju za mlade pjesnike do 27. godina na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju  >>> OVDJE <<< 

 

Zašto naziv portala “Plava zvijezda”?

Bili smo u V razredu kada nam je nastavnik recitovao Miroslava Antića:

“Iza šuma, iza gora,
iza reka ,iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka
čudna neka zvezda plava.
..”

I od tada je nečujno počela da klija u srcu.

Od tada izbija kroz pore, isijava kroz oči i isteže me kroz vlastite uši.

I kada je prvi put trebalo izabrati šifru kojom se potpisuje pjesma na poetskom konkursu, nastavnik je znao koju ću izabrati. Pod šifrom “Plava zvijezda” sam osvojila prvu… a onda i sve sljedeće nagrade.

Kada je, mnogo godina kasnije, trebalo dati naziv ovom blogu, nije bilo dileme.

“Plava zvijezda” nastavlja da postoji…

“Ali pazi: ako nije
sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava:
da se sanja do svitanja.
Mora dalje da se luta.
Tristo puta.
Petsto puta.
Mora u snu da se zađe
na kraj sveta.
I još dalje iza kraja:
do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Što se čudiš.
Pazi samo da je negde
ne ispustiš dok se budiš.”