Radnim danom u prirodi. Može se!

Mislim da samo onaj ko sjedi osam sati za računarom, pod klimom i stresom, zna koliko znači iz kancelarije pobjeći u prirodu.

0
59

Upoznajte me: nijesam od onih koji čekaju vikend da bi otišli na izlet. Ja sam ona kojoj nije teško pripremljeni ručak donijeti na posao, staviti ga u frižider ili pored klime i nakon svih obaveza na poslu i vrtiću pojesti ga sa porodicom napolju. Neko to razumije, neko ne razumije, ali kada dođete u svoje najbolje godine onda ne čekate odobrenje drugih. Rekoh da su to vaše najbolje godine.

Vodim vas na izlet, ovaj put iz Podgorice na Ivanova korita, pa novim putem na Njeguše, Cetinje i nazad u Podgoricu, sa svim tehničkim detaljima o putu koji podrazumijevaju: pređenu kilometražu, satnicu, kvalitet puta.

Napomena1: U ovoj reportaži nema istorijskih podataka, njih možete naći u mojim drugim reportažama na “Plavoj zvijezdi”. Tako vam ovdje neću pominjati ni zašto otići u mauzolej, ni kako pješke stići do jezera ispod njega, šta da obiđete na Cetinju i zašto da svratite u Njeguše. Ova reportaža je bijeg od svih poslovnih obaveza u prirodu i foto priča kako da za par sati odradite restart uma.

Sve porodice koje poznajem ručavaju nakon poslovnih obaveza. U čemu je onda problem izabrati da li taj ručak pojesti kod kuće ili u prirodi? Uvijek glasam za prirodu!

Napomena 2: Nemojte me držati za satnicu koju pominjem u tekstu, jer neko jednu dionicu pređe za brže a neko za kraće vrijeme. Mi volimo prirodu i onda vozimo sporije, ali tu su i djeca zbog kojih pravimo češće pauze kada uđemo u put sa krivinama koje njima ne prijaju.

Prijatelj mi je jednom rekao da ljudi stalno čekaju vikend i prave planove pune poleta, a onda kada vikend dođe izjutra se bude sa drugačijom energijom nemajući snage da ostvare ono što su htjeli. Zato ja ne čekam vikende. Hm, pomalo zvuči i pesimistički ali i živimo u takvom svijetu kada su vikendi neobećavajući i daleki.

Vrijeme je za izlet

  • Radno vrijeme mog supruga i mene je do 16h, tako da smo iz Podgorice, nakon što smo pokupili djecu iz vrtića i pripremljenu hranu od kuće, krenuli u 16.30. Na Cetinje smo bili u 17.10h
  • Na rampi koja označava ulazak u nacionalni park Lovćen smo bili u 17.24h. S obzirom da smo mi bili u popodnevnim satima, nije bilo čovjeka koji naplaćuje ulazak u Nacionalni park
  • Ivanova korita: Daljina od Cetinja do Ivanovih korita je 15 km, od rampe koja predstavlja ulazak u NP je 8 km.

Na Ivanovim koritima imate puno prostora za izlet. Mi imamo malu djecu (5.5 i 3.5 godina) i svaki slobodni trenutak provodimo napolju.

Fotografija je iz juna 2016. godine. Postavljanje šatora na Ivanovim koritima sa tek upoznatom drugaricom našeg starijeg dječaka. Na Ivanovim koritima je tada naš mlađi sin prvi put kampovao sa svojih 7 mjeseci.

Ivanova korita su sjajan prostor za velika druženja sa porodicom i prijateljima i vikendom svi stolovi budu zauzeti gostima. Radnim danima ima mnogo više prostora za užitak i mir.

porodična fotografija na Ivanovim koritima, potpuno slobodni

Od Ivanovih korita do raskrsnice koja odvaja za mauzolej, treba vožnje oko 5 minuta ili tačnije 3 km. Sa te raskrsnice put vodi desno ka mauzoleju dokle treba vožnje 3 km, a mi smo otišli lijevo prema Njegušima i rodnom mjestu vladara Petrovića.

Ovo je meni najdivniji pogled na boko-kotorski zaliv. Prije nekoliko godina želja mi je bila da na svoj rođendan te godine dođem ovdje… Ispunila se. Možda nimalo nije loša ideja da vas neko doveze kolima do Ivanovih korita, a onda biciklima pređete ovu dionicu do Njeguša i vratite se na Cetinje.

Od pomenute raskrsnice koja desno odvaja za mauzolej do vidikovca na fotografiji iznad, treba četiri minuta vožnje novim, vrlo dobrim asfaltnim putem. Ovaj put se radio tokom 2018. godine, a 2017. je bio u vrlo lošem stanju. Ove godine je pravo uživanje proći ovom dionicom i nikako je nemojte zaobići.

Zalazak sunca i pogled na Kotor sa prevoja Krstac. Kada se nađem na ovakvim mjestima, ne umijem da kontrolišem ushićenost. Na ovakvim mjestima skidam svoj žuti šešir, mašem suncu, pozdravljam svijet i skoro da plačem od ushićenja što sam tu.

Krstac, 20.04h Na Krstac smo se parkirali da napravimo šetnju na predivni vidikovac, koji je zapušten i do kojeg vodi samo mala, jedva nazirujuća staza. Ima više od deset godina kada je, grupi planinara u kojoj sam hodala, na vidikovac skrenuo pažnju naš veliki poznavalac svih crnogorskih staza i bogaza Pavle Bandović.

Mjesto gdje se ukršta primorski i planinski vazduh… Mjesto na kojem sam decembra 2007. sjedjela sama nakon planinarske ture i pisala pjesmu… Nakon 12 godina od tada tu sam sa porodicom

Krstac je raskrnica na kojoj se odvajaju putevi: desno je asfaltni put za Njeguše, a lijevim putem se možete spustiti živopisnim serpentinama u Kotor.

Od prevoja Krstac, preko Njeguša do Cetinja je put dugačak 16 km. Asfalt je odličan, rad na rekonstrukciji je trajao dvije godine i završen je jula 2018. Sjećam se i tih serpentina kojima smo se spuštali u nedogled.

Koristite nove puteve, koji olakšavaju naša putovanja.

Tehnički detalji:

  • Od Podgorice do Cetinja je 36km ili oko 40 minuta.
  • Od Cetinja, preko Ivanovih korita i Njeguša do Cetinja ima 45 km. 

Napomena3: možete i vi ovo pokloniti sebi. Dani su još uvijek dovoljno dugi, iskoristite ih.

Pripremila: Jelena Petrović 

Ostavite komentar