Svjetlost monahinje

  Kada ju je roditelj, kao sasvim malu djevojčicu, pitao šta želi biti kad poraste, ona nije odgovorila da želi biti ni Barbika, ni estradna zvijezda, niti bilo šta drugo čime se zanose djevojčice.
Pogledala ga je u oči i rekla: “Biću siromašna žena!”
Nakon mnogo godina kasnije postala je monahinja i dala zavjet siromaštva…
Ovo je pjesma za nju…

Svjetlost monahinje

Hodali smo svjetlošću.
  Gazili kroz svjetlost.
  Pustili je da uđe
  u sve naše pore,
  da prostruji svakim kanalom
  našeg Bića
  otklanjajući mrak,
  a ostavljajući sebe.

Gledali smo danas
  u svjetlost.
  Vidjeli je na monahinjinom licu,
  u monahinjinom osmjehu
  i njenim očima.
  Riječi su joj sijale.
  I ime joj sija.
  Ostala je u svjetlosti
  podijelivši svjetlost.
  Neka je hvaljen Gospod
  koji joj obitava u tijelu.

  Kućama donijesmo svjetlost.

 

fotografija: Petrović Saša

Ostavite komentar

%d bloggers like this: