Pjesma “Eva” je objavljena u trećem broju online časopisa “Kreativni magazin”, maj 2014.
EVA
Trebalo bi da mi
poput svake žene
izdahneš i ti
jednog dana na rukama.
Da u tom smrtnom času
vidiš moje oči
i na svom licu
osjetiš moje suze.
Moliću te za oproštaj,
kao i milijarde žena
prije tebe.
Molila bih što onomad
bijah kriva,
što pohlepa mi zaprljala
je oči
pa od tada suzama
spiram taloge krivice.
Trebalo bi,
ali naslućujem
da ti jesi drugačija.
Kao da stojiš
pred Edemskim vrtom
i drugačije od svih
prinosiš žrtve.
U kramponima cipela
ti vidim djeteline i
maslačke,
a u niti vezica
ti se uvukla pustinja
i planina
pa kao da time
želiš ugoditi Bogu.
U pletenici ti je vjetar,
među pramenove
more, poezija, zvijezde
i mjesec.
Sve ti se to umrsilo u kosu,
poput trnja zakačilo za vlasi
a ja po prvi put gledam
to čudo.
U obrazima su ti ruže,
čitave aleje njihovog miomirisa
se pružaju hodnicima
tvojih pora.
Ko zna odakle su
a ja po prvi put gledam
i to čudo.
Na usnama su ti poljupci,
među prstima zagrljali.
Ti znaš šta je vjera
zato ti zvijezde sijaju pod kaputom.
Ti znaš šta je nada
zato se jutro
tako rado uvuče u tvoje trepavice.
Ljubav nosiš
jer ljubav često baš u tebi stanuje.
Trebalo bi da mi
poput svake žene
izdahneš i ti
jednog dana na rukama.
Ali ti nijesi poput svih.
Imaš nešto čime mogu
i ja da opravdam svoje
već opravdano iskupljenje.
Hvala ti na tome!
I zato živi!
