Pjesma “Molba” je osvojila prvu nagradu na književnom konkursu Književnog kluba Rujno iz Užica, za najbolju duhovnu pjesmu 2009. godine. Pjesma je nastala tokom moje posjete manastiru Morača u Crnoj Gori. Fotografije u prilogu su sa dodjele nagrade u Užicu, 26.novembra 2009. godine
Molba
Ne moraš me zvati pjesnikom,
jer ja ne pišem svoje pjesme da bi me ti
krunisao tim zvanjem.
Ne moraš me ni smatrati čudakinjom
zato što pišem, jer ja i nijesam ona.
Sve što tražim jeste da mi ne zaklanjaš
šapat Gospoda koji ispisujem po svojoj hartiji
srećna što Ga čujem i što mogu
da Mu se povinujem.
Pusti me da pišem o svojim snovima
ka kojima letim na prostirci svoje vjere.
Ja sam dovoljno smjela da vjerujem
u njihovo ostvarenje i dovoljno hrabra
da i tebe podstaknem na isto.
Zato pišem.
Pusti me da pišem o svojim nadama
na čijim laticama žive moje ljubavi.
Ja sam dovoljno sposobna da volim,
a u isti mah i zrela da ne žalim zbog
svojih razočaranja.
Zato pišem.Pusti me da idem Svijetom i
tražim osunčane ljude.
Dozvoli mi da na crtama
njihovih lica nalazim odgovore na svoja pitanja.
Sa svakom pjesmom koju ne napišem
ja postajem grešnija, zato pusti me
da kroz njihove riječi nađem svoje iskupljenje.
I ne moraš me nazivati pjesnikom,
jer ja ne pišem svoje pjesme da bi me ti
krunisao tim zvanjem.
Ne moraš me smatrati ni posebnom
jer ja to nijesam ništa više (ni manje) od tebe.
Sve sto tražim jeste da mi ne zaklanjaš
radost Gospoda koju ispisujem po svojoj hartiji
srećna što je svojim pisanjem
mogu dotaći.
Vrlo drago mjesto i vrlo draga fotografija, jer crkva je bila motiv slikara čija umjetnička slika mi je poklonjena kao pobjedniku
