Tri pjesme u časopisu “Avlija”

0
1576

pjesme-1Tri pjesme pod naslovima “Pjesma”, “Obećanje” i “Galebovi” su objavljene u časopisu za kulturu, književnost i društvene teme “Avlija”, Rožaje Crna Gora, maj 2014.

Pjesma

Otpjevaću da te volim.
Odsviraću ti zagrljaj.
Odplesati poljubac.

Do Edemskog vrta i Pitagore
isheklaću ti vremeplov.
Do zvijezda ti napraviti
brodić od papira
i tatinih novina iz djetinjstva.
Kroz baštu ću ti posaditi
sjemenke jabuka
a onda gledati
kako niču orhideje
najrazličitijih boja.

Kad poželiš svemir
ja ću ti ga nacrtati
i eto nas tamo.
Kad ne znam šta bih ti poklonila
ja nacrtaću pjesmu
u i njoj jato tigrica.

I sve to može.
I još više od ovoga
dokle god mi se iz srca
ne raspara stih.

pjesma je napisana: 27. mart 2014.

***

Obećanje

Hoću da zapamtim
ovu pčelu
na žutoj krunici cvijeta.
Hoću da joj obećam
da objaviću knjigu.
Da čitaću poeziju
na ovom, i onom,
pa i onom trgu
ovog velikog svijeta.

Zaustavljaću ljude
i darovaću im stihove.
U iste koverte
stavljaću im i po zrno
osmijeha
pa neka ga posade.
Srce je plodno tlo,
iz tog zrna može
nastati avlija.
Obećavam ti pcelice!

Svakog 21. marta
slaviću ljubav.
Puštaćemo vatreni balon
u vazduh
i baš kao što postoji
jedno Valentinovo,
tako će biti i moje
Jelenino.
A onda svakog 26.novembra
počinjaće proljeće-
leptiravo, bubamarasto
i puno vas pčela.

Neću dozvoliti
da nekad za dvadeset godina
kažem…
“Eh, obećah,
ne ispunih.
Vidjeh pčelu
i slagah je.
Ništa od toga ne bi
i ništa od mene
ne osta.”

Zato na svim planinama
do kojih mi dopire oko
čitaću Borhesa i Nerudu.
Teatralno recitovaću Šantića,
i ulicom Mihala Babinke
u Novom Sadu
stihovima odati poštu Antiću
koji i dalje tuda i svuda
“šašav leti i živi”.

I sve to ti obećavam
i mnogo više.
I neću dozvoliti
da tamo za dvadeset godina
kažem…
“Eh, obećah,
ne ispunih.
Vidjeh pčelu
i slagah je.
Ništa od toga ne bi
i ništa od mene
ne osta.”

pjesma je napisana: 19.mart 2014.

***

Galeb

Pozdravio nas je galeb.
Pozdravio-
nas dva patuljka
koji hodamo zemljom
zagledani u nebo.
Proparao je svojim krikom
plavetnilo nad sobom,
proparao njime
i tišinu proljećnog jutra.
Gledajući nas sa visine,
pozdravio nas je
doletjevši sa obližnje rijeke.

A mi smo tek bili izašli vani
da na obraze utisnemo
sunce koje pobijedilo je kišu,
a na usne pohranimo
zalogaje plavetnog neba.
I primimo pozdrav
od galeba.
I uzvratimo isti,
od nas dva patuljka.

pjesma je napisana: 25. mart 2014.

Ostavite komentar