„…pjesma ne treba da bude moja,
pjesma ne treba da bude tvoja,
ona treba da se protegne do malaksalih oblaka
i da pomogne kiši da pada
ako joj se pada.“ („O arhitekturi“, „Igrokaz“, 2024.)
I to mi je dalo slobodu da podvlačim stihove iz zbirke „Igrokaz“, što njena autorka Aleksandra Vujisić ne voli. „To je mučenje stranica“, rekla bi mi, a ja i dalje uz svako novo čitanje pripremam i pakovanje masnih bojica. Uostalom, to je sada moja knjiga, sa kojom idem na sopstvene izlete i uzlete.
Tako je knjiga „Igrokaz“ preživjela vatromet mojih boja i ovo je omaž stihovima koji su uljepšali moj avgust 2024.
„…ona tačno zna šta joj treba“
Rukopis sa naslovom „Igrokaz“, autorke Aleksandre Vujisić, je dobio nagradu štampanja kao prvonagrađeni na nagradnom konkursu Nove POETIKE za najbolju neobjavljenu knjigu poezije za 2023. godinu.
U julu 2024. sam štampani „Igrokaz“ dobila na poklon i to upakovanog u papir koji je takođe važan, ali o tome kasnije. Knjiga ima 57 pjesama, što govori o njenom bogatom sadržaju.
„Ona ne umije da ne bude jaka“
A Aleksandra i ja smo se upoznale na sasvim lud način: ja sam tokom čitanja knjige „Krajnje je vreme da upalimo zvezde“ od Viržini Grimaldi, dobila inspiraciju da tu istu knjigu poklonim ženi koju ne poznajem, ali koja će imati zadatak da knjigu pročita i pokloni dalje…
Aleksandru Vujisić sam znala kao 1) autorku stihova koji su me ojačali dok sam se spremala da u tu ponoć odem na odjeljenje intenzivne njege da bih uradila intervju i 2) kao mamu dvije djevojčice sa kojima i moja djeca idu u školu. Pred taj intervju u Kliničkom centru sam u svoj dnevnik zapisala Aleksandrine stihove kao ohrabrenje:
„…kad sanjaš – pretjeruj.
I uvijek u čudo vjeruj!“
Ne umije svako ni da primi poklon. Aleksandra je, srećom, umjela. A isti dan kada sam ja Aleksandri poklonila tu knjigu, ona je meni poklonila svoju prvu knjigu poezije „Krvarim po pismima“, baš tog dana izašlu iz štampe, takođe kao prvonagrađena na poetskom konkursu.
„Ona ne umije da ne bude jaka
ona ne umije da posustane
raspeta između dana i mraka
ona ne umije da odustane
ona iznova gradi
kao da nema da izgubi šta
ona se ne boji da će je poklopiti
zidine uspavanih gradova“ … (iz pjesme „Čuvaj se one koja se ne boji“, „Igrokaz“)
(zamišljeni) Intervju sa pjesnikinjom sa stihovima iz knjige kao odgovorima
Pjesnika ne morate pitati o sebi. Samo mu čitajte pjesme i odgovori se sami nameću kao da ste u razgovoru…
• Ko je Aleksandra Vujisić?
„… ja sam pomalo luda
i još često vjerujem u čuda.“ … (iz pjesme „Barakuda“, „Igrokaz“)
• A kako vas najbliži doživljavaju, a vi uvijek skomni, to ne prihvatate?
„Takva ne može da bude svašta
ona tačno zna šta joj treba
rodila se
imala je rašta
ne mijenja parče neba
za parče hljeba…“ … („Čuvaj se one koja se ne boji“, „Igrokaz“)
• Za šta ste stvoreni?
„Ja nijesam žena za romane,
više sam za polja maka,
u njima pišem pjesme,
previše je na svijetu proze i mraka,
sve se gubi ali poezija kratko bljesne…“ („Pišem i berem pupoljke“, „Igrokaz“)
• Šta želite?
„Htjela sam kao Jelena
da budem žena koje nema,
žena nevidljiva,
ili sam htjela da budem neuhvatljiva,
zasigurno nikako predvidljiva….
…
i mogu samo da pjevam
o onome što mi je važno…“ („Barakuda“, „Igrokaz“)
• U čemu griješimo, poeteso?
„… niko više ne vjeruje
da mora da se pretjeruje
da bi se uspjelo u ljubavi ili životu…“ … („Too much“, „Igrokaz“)
• Dajte mi recept da budem srećna?
„…ništa ne raste iz pakosti
iz inata se samo rađamo opet…“ („Odavde pa nazad do ništavila (uvijek dvije)“, „Igrokaz“)
i budi kao Marija iz „Umorne pjesme“:
„…umorila si se, Marija,
ali ne daš da te običnim kažnjavaju“
• Šta već večeras da uradim?
„… hajde da brojimo latice
I da radimo najvažnije stvari na svijetu
poput gledanja u oblake…
da ne tražimo dugme za sreću
jer slagali su nas, njega nema,…
da ne živimo radost iz odlomaka.
Hajde da bosi živimo ljubav
Negdje daleko, u poljima maka.“ („Pozivnica, Polja maka“, „Igrokaz“)
• Naljuti li se katkad pjesnik na nas, obične smrtnike?
„Mir, mir, mir,
niko nije kriv,
ava, ava, ava,
život nam je strava…” (iz pjesme „Mrzim te, Bukovski“, „Igrokaz“)
„Igrokaz“ putuje na 67. Beogradski sajam knjiga
Kada me jednom novinarka pitala da li i dalje pišem poeziju, odgovorila sam da je sada čitam i kao preporuku izdvojila baš Aleksandru Vujisić kao autora. Nijesmo svi rođeni da svoja unutrašnja stanja objasnimo stihovima, i onda se oduševite kada naiđete na pjesnikinju koja umije da piše za vas. Vremenom sam shvatila da mnogo žena dijeli moje impresije i to me raduje.
(Pouzdano) znam da njenu poeziju čitaju i oni kojima poezija „ne leži“ i koji „ne umiju da poeziju razumiju“. I onda ih ona zarazi svojih stihovima…
Sa Aleksandrom sam do sada uradila nekoliko razgovora za „Plavu zvijezdu“. Jednom je to bio susret u njenom stanu kada sam se družila i sa Aleksandrinom porodicom.
„Igrokaz“ je njena četvrta knjiga poezije.
Sada putuje i na 67. Beogradski sajam knjiga.
Dodjela nagrade i gostovanje je planirano 26. oktobra, od 16-18 časova, štand Nova Poetika.
Od srca predlažem posjetu.
P.S. A papir kojim je moj primjerak „Igrokaza“ bio upakovan je stranica iz Malog zabavnika sa stripom koji je uradila Ivana Milovanović. Ista autorka je napravila i sjajan strip po Aleksandrinoj pjesmi „Život za jednokratnu upotrebu“.
Jelena Petrović, oktobar 2024. godine
***
Razgovori sa Aleksandrom na “Plavoj zvijezdi”:
Moje ostrvo sreće već postoji, 2023.
Sve jače branim ono u šta vjerujem, 2022.
Linkovi ka Aleksandrinoj poeziji na društvenim mrežama:
Poezija i proza – Aleksandra Vujisić – Facebook
besana_poezija Aleksandra Vujisić – Instagram
Dosadašnji Aleksandrini objavljeni naslovi poezije: “Krvarim po pismima”, “Slon na trapezu”, “Igrokaz” – zbirke poezije za odrasle i knjiga za djecu “Djetinjstvo u džepu”
