Zadnji put smo ga moj suprug i ja sreli na Gorici, prije svega sedmicu dana.
Šetao je uživajući u suncu. Branimir Bato Guberinić.
- Treba da napravimo turu, planiram da vas sve vodim….
I tako je čika Bato zaneseno pričao o Dupilu i obližnjoj planini gdje je planirao voditi naš klub. Pričao nam je o pogledima sa tog vrha, o ljepotama, pa i o aerodromu koji se davno trebalo praviti na jednom od uzvišenja, još kad čika Bato bijaše dijete.
- Ali ima vremena. Sve ćemo to vidjeti.
Pa onda zastade, nasmija se i dodate još radosno: “Ima još dosta do stote godine.”
I to su bile posljednje riječi koje pamtimo od njega.
Juče je preminuo.
***
Neki ljudi se bore da žive. Kao da im je malo jedan život za sve što žele da vide i osjete. Čika Bato je bio jedan od njih.
Našalio bi se na nekoj od skorašnjih tura:
- U planini ne treba žuriti. Od pretjerane jurnjave čovjeku se brže stvaraju bore, a samim tim se i brže stari. Treba hodati umjereno.
Posle toga smo se šalili kako su žene nakon tog čika Batovog mišljenja naprasno usporile hod. I smijali smo se, jer tako to uvijek bijaše uz čika Bata. Nije falilo ni šale, ni igre na vrhu, ni najnovijeg stiha…
- Bugarska je Rila kao naša Šila, a vrh Musala k’o pola Pasjaka, Mašala, mašala.
Možda je to tako kad u planinu ideš srcem. Mnogi idu nogama, pa kad se iste i umore – ništa strašno. Ali kad hodaš srcem pa se ono umori, e onda nastaje tuga – izgubiš prijatelja i velikog čovjeka.
Rekao bi:
- Ljudi koji ne planinare i ne idu u visine, gledaju svijet iz žablje perspektive. Na njih se spušta talog smoga i gradske prašine poput oklopa, a oni sami se pretvaraju u kornjače.
Čika Bato nije umro u talogu prašine. Vjerujem da je i mogao da bira mjesto smrti, bilo bi to u planini. Bilo bi, jer mu je i duh išao visoko.
Čika Bato, hvala na svemu što ste nas naučili! I hvala što smo imali sreću da Vas poznajemo!
Neka mir i slava počivaju nad Vašim imenom!
Napomena: ko je bio Branimir Bato Guberinić i kolika je bila širina njegovog duha i uma možete pročitati >>>OVDJE<<<. Intervju je urađen 31. marta 2011. godine.
