Naiđu tako nestvarni dani. Naiđu takva i putovanja. Jedno od njih je putovanje koje meni jednom godišnje pokloni moja porodica a podrazumijeva odlazak sa planinarima u inostranstvo u organizaciji Planinarskog kluba Gorica i predsjednice Edite Files Bradarić. Znam da joj se neće dopasti ovih narednih par rečenica, ali moram ih dopisati: Edita je srce ovakvih putovanja! Ona godinu dana ranije obiđe sve staze i bogaze da bi nas povela istim putevima nekoliko mjeseci kasnije. Kod nje je sve organizovano u minut, kod nje nema slučajnosti i nemara. A putovanje traje između tri i četiri dana. I nije to obično putovanje za mene, ono koje bi podrazumijevalo da tumaram tamo nekim planinama i vratim se kući sa pričom. Daleko od toga su ta putovanja, ne samo za mene već za sve planinare naše grupe.
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/60868683_2092609184192336_512471301575671808_o.jpg)
PoklonI sebi od mene
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/20190517_135331.jpg)
Ja se za taj put pripremam danima, pa i sedmicama unaprijed. Prvo izaberem sebi poklon i do sada su to bile knjige poezije. Biram ih danima. I kada ih izaberem i kupim, tada napišem sebi posvetu i upakujem sa jasnim dogovorom sa sobom da neću ni jednu stranicu iz knjige pročitati dok ne dođem u to mjesto gdje smo krenuli. Prošle godine smo išli na Lastovo i sebi sam poklonila poeziju Rupi Kaur. Čitala sam je na vrhovima planina, tvrđavama, kod svetionika, u zalascima sunca i svitanjima. Po jednu pjesmu ili pak stih. I upišem uz nju datum i mjesto gdje sam.
To su putovanja na kojima nikada ne doručkujem. Moj suprug mi pred put pripremi koštunjave plodove i da nemamo jedno ili dva organizovana zajednička jela u nekom restoranu, ja bih dane provela na bademima, kikirikuju i suvim grožđicama. Zašto? Da ne gubim vrijeme na spremanje hrane! Ko će raditi oko toga kada ja ranom zorom hitam da ispratim izlazak sunca iz mora… i to mi često ne bude dovoljno nego onda trčim na drugu lokaciju da bih vidjela izlazak tog istog sunca ali tada iza brda. Kad se vratim u smještaj imam vrijeme samo da uzmem ranac, ne zaboravim kupaći kostim i krenem sa planinarima. I uzmem činiju sa koštunjavim plodovima.
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/20190522_184306.jpg)
To su putovanja na kojima pišem. I ne mogu da se zaustavim. Zapravo zaustavim se na sred staze i onda stojeći upisujem u rokovnik taj stih, dva ili pjesmu. Moji prijatelji iz grupe su već navikli na mene takvu. I cimerke su navikle.
Na tim putovanjima se pješači između 25 i 30 km dnevno, u jezeru ili moru se spere umor, popne se na tvrđavu i potom hita da se sa ponte Sv. Mihaila isprati zalazak sunca. Noću se uz ručnu lampu penje na obližnje brdo da uz pomoć mobilne aplikacije proučavamo zvijezde, pa se vratimo u sobu, odspavamo tek malo i onda hitamo na ono isto brdo od sinoć da dočekamo sunce. I ne, ne pretjerujem: uvijek nas ima raspoloženih za sve.
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/60961450_2092608524192402_7814266595013820416_o.jpg)
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/60957611_2082197645235794_5345153341800316928_o.jpg)
Na Mljetu imam svoju klupu sa koje sam gledala izlazak sunca. Na Lastovu imam pontu… Imam i mape. Mnogo volim sa kupim mape tog mjesta gdje sam, pa da crtam puteve kuda hodamo. U istu tu mapu prepišem pjesme nastale na tim stazama i čuvam ih kao svoju zaostavštinu nasljednicima.
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/20190524_215800.jpg)
Kažu mi da samo mame sa malom djecom kod kuće znaju u tolikoj mjeri cijeniti to putovanje. Ne znam jesu li u pravu, ali meni je žao i da spavam mada me slatki san svakako dograbi. Srećom, u planini organizam sam zna šta bi trebalo i u tome nema pogovora pa i to bude sreća u mojoj ludosti.
A sve ovo zato što naiđu tako nestvarni dani. I naiđu tako nestvarna putovanja…
Ove godine idemo na Vis.
![](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2020/02/61149711_2092608134192441_1991200233459023872_o.jpg)
***
Svjesnost
Ja svako jutro radim
gimnastiku:
podignem šešir da pozdravim sunce
a zapravo istegnem kičmu
da idem pravo.
Ja svako jutro i dalje radim
gimnastiku:
naklonim se do poda da
čašću Zemlju učinim većom od sebe
a zapravo savijem kičmu
da osvijestim da sve
prolazno je.
***
Naposljetku te još i
molim:
Zemljo planeto,
nemoj stati!
Nemoj još.
Vrti me, vrti
još dugo
zahvalnu na obroncima Tvojim.
Lastovo, maj 2019.
Napisala: Jelena Petrović
objavljeno u Biltenu PK “Gorice”, februar 2020