Pročitajte: Tiho Vujović je završio likovnu akademiju kao najbolji student, a istu je upisao sa 27 godina. Prije toga je imao svoje pozorište, muzičke i plesne grupe, a sam je i otvorio Radio Cetinje u kom je radio nekoliko godina. Autor je scenarija za film “Goli u duši” koji će i režirati. Nezvanično je Ginisov rekorder po broju posjetilaca na otvaranju izložbe. Predaje umjetnost na UDG univerzitetu u Podgorici na vrlo originalan i za studente prijemčiv način, ističući da “sve ima veze sa umjetnošću, jer je danas sve umjetnost”. U Americi želi da snima filmove. Nema ga puno u medijima, ali je za Plavu zvijezdu pristao dati ovaj intervju.
Početkom proljeća 2013. sam od Tiha Vujovića dobila na poklon njegovu knjigu Marlen, izdatu na Cetinju 2008. godine. Kada otvorite knjigu, na prvoj stranici stoji napisano… Pročitate i odmah uđete u nešto nesvakidašnje…
“Postoji zakon i obaveza po kojoj slična bića putuju vremenom i prostorom u neprestanoj težnji da se sjedine i pomjere svijet naprijed. Na tom putu imaju mnogo prepreka koje obilaze, prolaze kroz njih ili ponekad stoje pred njima čekajući da se desi čudo. Ono je moguće samo kod onih što su drugačiji od drugih i koji osjećaju one drukčije.
Put toga spajanja je plav a jedini putokaz intuicija.”
.
“Vjerujem da ljubav i prijateljstva počivaju na malim uslugama i pažnjama
Vjerujem u prijateljstva zasnovana na sličnosti
Vjerujem u ljubav bez interesa”
.
- Tiho, u svojoj knjizi pišete: “Moje zanimanje je umjetnost što mi omogućava da živim lijepo i stalno u potrazi za nečim boljim u svemu tome.” Je li teško danas prepoznavati umjetnost?
Nikad lakše prepoznati umjetnost nego danas iz prostog razloga jer je sve umjetnost. Ako je vaš rad prazan papir sa jednom linijom ili malo poprskane boje ili smeće iz kontejnera unijeto u galeriju ili običan korijen drveta izvaljen nevremenom ili namjerno ili ako idete kineskim zidom i srijećete ljude i to je umjetnost jer je došlo da danas ne postoje kriterujimi što je to umjetnost jer napravljeno je da je sve umjetnost…
.
Tihovo Cetinje
Tiho je sa Cetinja, rođen sredinom prošlog vijeka. “Ne znam koliko ti znaš o njemu ali samo da ti kažem da je strašno neobičan grad sa nevjerovatno dobrim geografskim položajem. Ljudi su u njemu posebni i drugačiji… a ja sam ovakav slikar samo zato što sam se rodio i odrastao u njemu.”
”…jer mi je izgubljen dan ako prođe a da ja nijesam ništa stvorio.”
- Postoji jedan citat kroz četiri jevanđelja u Novom zavjetu da “niko nije prorok u svom selu”. Tiho, da li smatrate da ima istine u tome? Vi volite Cetinje, a da li Cetinje ima u potpunosti širinu i razumijevanje za Vašu umjetnost?
Na putu traženja, što je to što ja radim, umjesto da jurcam sa društvom za provodom po bijelome svijetu, uradio sam dvije izložbe na Cetinje. Na prvu su došli da vide što to ja sad radim i da provjere da li tu ima kakve falje jer ovdje se od rupice pravi provalija i ko ovdje prodje može u svijet. Na drugu mi je bilo šest ipo hiljada ljudi samo na otvaranje u Plavom dvorcu 1999. godine i to je bila moja poslednja izložba koju ću ikada napraviti na Cetinje. Tada sam im obećao da ću dobiti Oskara za film kako bih na dodjeli pokazao majicu na kojoj piše CETINJE DOLINA BOGOVA. Zadatak mi je velik i težak i zahtijeva puno sreće. Ja neću stati dok ne ispunim obećano jer ne želim sebe hvatati u laž.
Na pitanje u knjizi: “Čega se nikada ne bi mogli odreći?” Tiho odgovara: “Cetinja, Doline Bogova.”
“Nebo je božanski plavo u ovom momentu nad Cetinjem jer Cetinje je grad sa najvećom količinom ozona u svijetu. U ovom momentu bih mogao da poletim… O, kako volim Cetinje… Obožavam punoću koja je tako rijetka u ovom moru privida…”
“Inspiriše me Cetinje i žene jer su one najsavršenija bića na planeti i oko njih se sve vrti i zbog njih se stvaraju nova naučna dostignuća i pravi umjetnost.”
– A na pitanje iz knjige “Za šta se Tiho bori?, odgovorio je:
“Da svaki Cetinjanin ima osmijeh oko glave i dobru platu sa kojom može da putuje po svijetu četiri puta godišnje i uživa u raznovrsnostima ove planete.”
.
Tiho u Americi
Prije likovne akademije Tiho je studirao građevinski fakultet i stigao do treće godine. Po završetku Likovne akademije proveo je pet godina u Italiji. U Parizu je proveo godinu, a u Americi tri. Imao je 15 samostalnih izložbi od Cetinja do Pariza.
- Kakav je odnos u Americi prema Vašoj umjetnosti? Ima li razlike u odnosu ljudi prema umjetnosti u Americi i ovdje kod nas?
Cio svijet postaje isto, zahvaljujući globalizaciji kojoj se ništa ne može oduprijeti.
Isto koliko se moj rad sviđa ljudima ovdje toliko se svidja i ljudima tamo. Pitanje je samo što je to što ja oću. A ja oću da snimam filmove i vjerujem da će mi moje slike u tome pomoči kao garancija da imam drukčiju opservaciju realnosti od većine.
- Na youtube-u sam primjetila neke Vaše emisije na engleskom. Da li ste sličnu emisiju kakvu ste vodili u Crnoj Gori, imali i u Americi dok ste boravili?
Da. The Tiho’s show je bila slična emisija i bila je jedna koja je reprizirana jedanaest puta za dva mjeseca. Ali to nije ono zbog čega sam tamo. Oću da snimam filmove.
“Mantil za slikanje mi je čist kao i mjesto na kojem slikam a moje boje se nalaze na platnu jer im je tamo mjesto a ne na podu.”
- Nedavno je jedan naš prijatelj uporedio žene sa našeg podneblja i Amerikanke. Rekao je: “Naša žena izjutra ide biciklom ili pješke na posao, zahvalna što ima posao. Mjesečno priušti sebi nešto od nove garderobe ili prepravi nešto postojeće srećna što ima talenta da to uradi. S druge strane Amerikanke se voze automobilom koji nijesu one kupile, nezahvalne što imaju posao, a mjesečno kupe gomilu ženskih krpica koje obuku jednom ili pak nijednom jer su pune kompleksa.” Tiho, kakvo je Vaše iskustvo sa Amerikankama i kakve su one u odnosu na Crnogorke?
Prvo da istaknem da su u prosjeku naše žene puno ljepše još uvijek. Drugo, Vaš prijatelj je nešto pobrkao jer ja mislim na osnovu svega što sam vidio da je odnos u stvari obrnut. Ako poznajete neku djevojuku odavde za koju važi: “Naša žena izjutra ide biciklom ili pješke na posao, zahvalna što ima posao. Mjesečno priušti sebi nešto od nove garderobe ili prepravi nešto postojeće srećna što ima talenta da to uradi” molim Vas da me upoznate sa njom jer sjutra ću je oženiti (kroz smijeh obećava Tiho).
“Savršena žena za mene je ona koja mi može biti i prijatelj i ljubavnica i partner u poslu i majka moje đece ali najvažnije je da me ne sputava u mome stvaranju vež da me dodatno inspiriše i da mi da razlog da je povedem da letimo do najljepših kosmičkih tajni.”
.
Ja samo prenosim poruke
Jedna od Tihovih sestara kaže da“žena ne može biti malo trudna, ili je trudna ili nije ”, a Tiho dodaje: “tako i umjetnik ne može da bude malo umjetnik, ili je umjetnik ili nije.”
“Šta je za tebe sreća? Biti okružen ljudima koje volim i koji mene vole i ne sputavaju me na putu da DOHVATIM ZVIJEZDE.”
- Ja vjerujem da svi mi stvaramo ono u šta vjerujemo. Tiho, da li je umjetniku sam život zapravo umjetnost?
Moguće. Moj je je život drukčiji. Ja nijesam umjetnik. Ja samo prenosim poruke. Od koga? Ne znam. Kome? Pa svima vama.
- Čitala sam da žene na slikama nijesu izmaštane. Da li je to istina i ko su zapravo one?
Žene na mojim slikama su stvarne. Većinu sam upoznao u inostranstvu. One su na mojim slikama jer njihov pogled, položaj tijela ili oblik ja prepoznajem kao šifru oko koje izgradim tajni kod za našu podsvijest…
.
“Jedan dio njega doveden je od tamo đe vrijeme ne postoji. Cijelog svog života ima jedan neodređen osjećaj koji ne može definisati i koji osjeća kao probijanje vremena sa sjećanjima na budućnost. Čini mu se da se ne pita od svoga života i da mu se ništa slučajno ne dešava.”
.
“Neđe u bezvremenu i međuprostoru dva čuvara HOROSKOPA počinjali su igru a mene su odredili kao vodiča koji treba sve da
Vam prevede na jezik razumijevanja koristeći boje, ljubav, sujetu i mirise.”
Umjetnost je privilegija vrlo malog broja ljudi koji u sebi nose apsolutna saznanja o našem porijeklu, budućnosti kao i najjačoj pokretačkoj snazi ljudske rase – LjUBAVI. Tajne znake saopštavaju svojim djelima koja u Vama bude sjećanja na budućnost otvarajući nedodirnute nivoe kolektivnog pamćenja.
U svijetu nije bilo mnogo umjetnika, a i danas ih je vrlo malo. TIHO je jedan od njih, a Vi upravo gledate njegovu čaroliju i tajne znake koji će Vas odvesti u neki novi svijet koji je oduvijek bio u Vama čekajući da ga nešto pokrene. Fiona Diwan
Znakovi pored puta
Citat iz knjige: “Kad pišem, primjetila si, onda stavljam dosta između redova, neke male šifre i tajne znake. Inače i moja mašta može svašta. ”
“Ja nijesam nikada tužan jer uvijek mislim pozitivno i moje se bajke sve ostvaruju rađajući nove, još ljepše i u najnježnijim bojama koje se raspucavaju po ovim našim životima uz osmjeh na licu.”
- Tiho, da li vjerujete u znakove pored puta?
Često mislim o tome da li mi ustvari i postojimo ili je sve ovo samo jedan veliki Matrix kao u istoimenom filmu. Moj otac je tvrdio da sve što se desilo je moralo tako da se desi i da nije moglo biti drukčije. U početku mi je to strašno smetalo jer tako je lako opravdati sve što nijeste uradili a trebalo je jer naprosto tako je moralo biti.
“Ja sam dvije krajnosti bez sredine.”
- Na Vašim slikama ima mnogo znakova. Zanimljivo mi je bilo kada sam pročitala da zapravo crveni krug predstavlja Vas. On se na slikama nekad samo nazire iza paučinastog detalja, a nekad je u prvom planu. Zašto crveni krug?
Sve sto vidite na mojim slikama, već sam puno puta to rekao, je došlo u moju svijest kao slika. Ja svoju sliku vidim potpuno završenu u svojoj svijesti kao što je vi vidite završenu na platnu. Nanošenje boje je za mene samo vrlo težak fizički rad koji ponekad traje i godinu dana da bih vam omogućio da i vi vidite ono što ja jasno vidim u mojoj glavi. Da li ste zaboravili da ja samo prenosim poruke?
“Marlen, kako ja volim ženske grudi. Kad ih milujem osjećam da sva energija svemira ulazi u mene, čisti me i zaustavlja vrijeme…”
- Tiho, grudi su simbol čega?
Ženske Grudi su simbol naše civilizacije. One su po obliku najbliže kugli kao najsavršenijem objektu na koji liče i Sunca i planete. Žena je po zlatnom presjeku idealna i njena reproduktivna uloga uzdiže je u centar našeg svijeta. Samo žena je lijepa i ti parametri su nam i prije rodjenja zapisani u podsvijest. Pa vidite da su na sve reklame samo žene a na 70% slika u istoriji umjetnosti nalaze se gole žene. Žena je od našeg postanka fizičko savršenstvo.
Na Vašim slikama, ali i na početku knjige uslikane su dvije trudne žene jedna naspram druge. Šta one simbolizuju?
Sve ono što vi vidite je ispravno jer samo vi možete znati što vama znače. Meni je to kao potpis u kojemo je sve rečeno o mojoj ulozi poštara i one dopiru u dubinu vaše podsvijesti.
.
Let dimenzijama drugačijeg
Kada sam na početku proljeća 2013 dobila na poklon sliku i knjigu od Tiha Vujovića, pohvalila sam kreativno osmišljene korice na pomenutoj knjizi. Mislim da nigdje nijesam naišla na knjigu koja ima mogućnost mijenjanja omota tri puta. Tiho me pogledao i rekao: “Važno mi je i trudim se da sve što radim bude originalno i drugačije. Uvijek težim tome.”
- Tiho, je li teško biti drugačiji?
Sa time se čovjek rađa i samim tim mu je to normalno. Teško je živjeti sa tim “darom” a da ne ugrožavate okolinu i da ne dopustite okolini da ugrožava vas. Ponekad se takvi ljudi strašno bore da obuzdaju slike o sebi i pokazaju se mnogo manji nego što jesu da bi se i oni imali sa kime družiti…
“Biti drugačiji je prokletstvo ili Božiji blagoslov… za mene blagoslov i ako nije uvijek lako.”
- U knjizi kažete: “Teško je shvatiti moju potrebu da letim u druge dimenzije jer kao što ti napisah samo se slične stvari privlače.” Da li je umjetnik drugačiji od drugih i da li su oni zaista oni zanesenjaci kako ih drugi nazivaju?
Pa već sam kazao da više niko ne mora biti poseban da bi bio umjetnik jer je sve moguće proglasiti umjetnošću.
“Mi muškarci se rađamo sa komleksom manje vrijednosti u odnosu na žene zbog toga što ste vi najljepša bića u prirodi, zbog toga što vi rađate i produžavate vrstu i zato je vaš orgazam 80 puta jači od našeg tako da vam mi služimo samo kao vibratori.”
“Sve svoje slike sam slikao sa istom energijom i sve su na istom tehničkom i energetskom nivou i sve sam ih slikao za sebe sa jednakom ljubavlju ”
- “Evo zadnjih 15 godina ne lažem i igram igru sa samim sobom da ako ne neko uhvati u laž može da uzme sliku od mene a to je nešto najteže od čega se odriče, jer sam svaku slikao samo za sebe.” Igrate li i danas tu igru?
Trudim se da ne lažem ali više ne igram tu igru koja mi je ustvari bila jedna velika vježba kojom sam maltretirao sebe.
- Da li i danas stvarate samo za sebe?
Da. Danas i oduvijek sam slikao slike kakve ja želim da držim na svome zidu da ako se vama to dopadne, dobro… I predavanja na univerzitetu su mi onakva kakva bih ja volio da slušam a da sam student.
“Od ljudi ne očekujem ništa tako da se ne mogu ni razočarati u nikoga. Puštam stvari da se same odvijaju bez natezanja. Inače u životu je najvažnija procjena a ja sam u tome expert.”
“Obožavam da mi je dostupno što drugima nije. Obožavam da maštam i da to maštanje pretvorim u djelo.”
“Nezvanično sam Ginisov rekorder po broju posjetilaca na otvaranju izložbe. U Podgorici 1998. godine u momentu otvaranja bilo je prisutno 8500 ljudi a u maju 2006. Godine moju izlozbu je vidjelo četrdeset hiljada ljudi za četrnaest dana. Pariski muzej Luvr me je uvrstio u svoju dokumentaciju. Psiholozi smatraju da moje slike liječe na osnovu toga kako ljudi reaguju na njih jer one zrače ogromnom pozitivnom energijom.”
- Tiho, koje je boje dimenzija u kojoj je Vaš Duh najsrećniji?
Eh kad bih to znao…
- Koje su Vaše boje kojima bojate svijet?
Boje su čiste i jasne kao i iskustvo onih koji su imali prilike da se uvjere lično u postojanje neke druge civilizacije ili nečega što nijesmo mi…
“Imam mačku.
Imam snove.
Imam prijatelje.
Imam zadovoljstvo da mogu da stvaram.
Imam zadovoljstvo da je danas prelijep dan.
Imam zadovoljstvo da sam sa Cetinja.“
- Tiho, čitava ova priča je biže prožeta citatima iz Vaše knjige Marlen. Onaj ko je pročita, ne može a da se ne zapita šta se desilo na kraju. Ili je kraj zapravo novi početak u ovom ili onom smislu? Svejedno, jeste li ostali u kontaku sa Marlen?
Zadatak moj i Marlen je bio samo da napišemo tu knjigu. Marlen je divna žena kao i njena djeca.
“Knjiga „Marlen” je nastala spontano,
ali ni u kojem slučaju slučajno,
jer u slučajnosti ne vjerujem…“
Doživi čovjek na Cetinje neobične dane, bezvremeno prozračne, okrenute na sve strane svijeta. Sa vasionom se ovđe srijeće noću kad gravitacija čovjeka naviše ka zvijezdama postaje Cetinjaninu slatka i jasna. Svejedno da li je to nama najljepša noć kad kiša dobuje po limenim krovovima ili ona modro i bijelo išarana lakim suvim oblacima što se jednako raspucavaju i opet sabijaju ili je blistava julska noć, teška od lipa, dok je nad jugom Evrope nebo visoko, prepuno krupnih sazvežda, a u podnebesju nemirno od zvijezda padalica. Budan čovjek u takve noći je sam kao zvijezda koja nad Cetinjem stražari vječnost i stvara vječnost i igra se vječnost…
CETINJE VOLIM TE VIŠE OD SEBE
“Ja nosim boje kojih tamo nema i koje u ljudima bude zadovoljstvo i ljubav.”
Citat iz knjige: “Nadam se da ćeš imati prilike da moje slike pogledaš uživo jer je to onda jedna druga, još ljepša priča.”
Napomena: Tiho Vujović ima svoju web stranicu www.tiho.me gdje možete ispratiti Njegov rad i pogledati slike.
Iskreno se zahvaljujem TihuVujoviću na vremenu koje je u moru svojih obaveza izdvojio za ovaj intervju. Želim mu da nastavi da pomjera svijet naprijed, jer ima talenta za to…
Intervju uradila i citate iz knjige “Marlen” odabrala: Jelena Petrović
