Nekada duh bogosluženja ne morate osjetiti isključivo među zidovima hramova, sinagoga ili džamija. Dok sam večeras pratila veče muzike i poezije u organizaciji kvarteta Poeticus musicum, pomislila sam da tako sigurno zvuči prolaz ka nebu.
Večeras, 19. novembra 2013. je u Perjaničkom domu Podgorica, održano veče muzike i poezije u organizaciji kvarteta Poeticus musicum. Kvartet čini prof. dr Vesna Vučinić, Mr Vili Ferdinandi, pjesnikinja Gordana Sarić i glumac Miro Nikolić. U najavi programa, Miro Nikolić je upoznao goste da njihov kvartet postoji od 1988. godine i da time već 25 godina stvaraju u neizmijenjenom sastavu.
A onda je umjetnost počela da se prepliće. Zvuci klavira sa violinom, stihovi sa emocijama. Gijom Apoliner u izvođenju na fransuskom i maternjem jeziku pjesnikinje Gordane Sarić, San Vuka Mandušića, Pismo djevojci sa čudnim prezimenom…
“Zaspati ili umreti…
Ili se pretvoriti u suncokret…
Da li je ona ikada i bila…”
(Risto Ratković, Ponoć mene)
Recitovao je glumac Miro Nikolić izmamivši suze. Tek kasnije u katalogu pročitah da u nikšićkom “Zahumlju” drži školu (radionicu) recitovanja i lijepog govora. Blagoslov je učiti od takvog predavača.
A onda bi nam duh razveselili prof. dr Vesna Vučinić i mr Vili Ferdinandi sa numerom Hora Staccato, Grigoras Dinicu. I onda opet stihovi Prevera i ljubavi.
”Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana školjka u kamenu,
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme,
I prosipaš ih u suhu fontanu.”
(Rade Šerbedžija, Ne budim te tek tako)
Zvuci klavira i violine su se u jednočasovnom programu preplitali budeći najčistije emocije kod gostiju. I dok je program uzdizao goste na naljepši način, sjedjela sam u jednom od redova i pomislila da ovako sigurno zvuči prolaz neba.
I dok je pjesnikinja Gordana Sarić recitovala svoje pjesme Nedeljno jutro i Uvijek si tu, ja sam zapravo čula njene riječi:
“Ja sam svoju dušu ljepoti predala,
vedrini sunčanoj, srebru mjesečine…”
(Ljepota, Gordana Sarić)
I gosti su, u svečanoj tišini pratili program. Nije bilo došaptavanja, čak ni slučajnog zvona mobilnog telefona. Bilo je to zaista svojevrsno bogosluženje.
Program je završen “Pjesmom i igrom iz Crne Gore”, Nikole Hercigonje.
“Protiču dani protiču vremena…” Ali čini ih ljepota ovakvih večeri…
Jelena Petrović
Fotografije: Saša Petrović
