Ova poetesa svoj dom doživljava kao živo biće i kao takvom mu je posvetila zbirku. Ta kuća raste, uči, a u njenom potkrovlju Adam spava, dok je Eva od jabuka skuvala kompot. Predlažem da već danas odvojite kratko vrijeme i pročitate ovu zanimljivu elektronsku zbirku pjesama, koja će vas možda navesti da i vi svoj dom pogledate drugačijim očima. A drugačije smo i poželjeli u novogodišnjoj noći, zar ne?
Dom sačinjen od snova
Kuću možete sagraditi od različitih materijala, pa pored onih uobičajenih danas ljudi iste grade i od starih CD-ova i ploča, od stakla, zemlje i mnogih drugih predmeta.
Međutim, poetesa Klara Polak Poljarević gradi svoj dom “od snova, želja i neumoljive stvarnosti…”.
Krajem prošle godine sam imala radost da pročitam njenih kratkih 29 pjesama u kojima njena kuća ide na godišnji odmor pa se ljeti kupa u plićaku a zimi se oblači toplo i pije engleski čaj. Obrazovana je, pozdravlja prolaznike na pet jezika, mlada je, neposlušna i originalna. I još mnogo maštovitih stihova me navelo da pitam gospođu Klaru kako su drugi ljudi naišli na njenu ideju – kuća kao živo biće? Pročitajte šta sam izdvojila iz naše komunikacije.
Prije više od deset godina kupila sam kamenu kućicu u brdima iznad Senja, u selu Klaričevac i počela je sama-samcata obnavljati i uređivati za moju dušu. Ne trebam vam reći da o građevinskim radovima nisam imala pojma jer profesor sam engleskoga jezika i književnosti i povijesti umjetnosti. Tako sam se upustila u tu predivnu avanturu na čuđenje svih mojih prijatelja i članova obitelji.
Nije bilo lako, a o tome g-đa Klara kaže:
Bilo je uspona i padova, oduševljenja i razočarenja, i osmijeha i suza, i dugova, ali i drugova… pa ta kuća, u kojoj sada živim na rubu svijeta i svjetova, za mene znači baš to što sam i napisala u svojim pjesmama: živo biće, ona je moj prijatelj, moj savjetnik, moja utjeha i sklonište.
.
Svom domu na poklon
Klarina kuća ima budućnost. “Vidi joj se to u očima koje se sjaje kao zvijezda Danica. Budućnost je njezina u ručicama, u bucmastim nožicama, u kosici, u prstićima njenih rođenih i budućih unuka.”
Niko nije sretniji od mene kada mi dođu djeca, velika, mala i ona najmanja, pa kada se dvorištem razmilimo ko kapi biserne i kada sve zvoni od smjeha i djetinjega plača…ali, i samoća je tamo ljepša, jer zapravo nikada ne možeš biti sam, tu su tvoje misli, želje, uspomene, cvjetak, behar, plod…jednom rječju ŽIVOT koji se ciklički obnavlja i ostavlja te bez daha ljepotom, raskoši boja, cvjetnoga mirisa, ukusa…
Klarina prva zamisao je bila da u zbirku ubaci i pjesme o kućama drugih pjesnika, poput Mihanovića, Kušeca….
… ali sam ipak odustala zbog autorstva. Ja nisam ni prva, ni jedina koja svoj dom, kuću prihvaća u tom personificiranom obliku, ali mislim da sam joj jedina posvetila cijelu zbirku.
.
- Da li mislite da je čitaoce Vaša knjiga potakla da barem malo drugačije i lepršavije doživljavaju svoj dom?
Čitatelji rado prihvaćaju i rado čitaju moje stihove i priče, pa tako i ovu zbirku, što se pokazalo i na samoj promociji koja je bila vedra i vesela i otkačena baš kao i ova zbirka.
- Minuli su praznici, kako se u Vašem domu oni proslavljaju I kako ih Vaš dom pamti?
Praznici su dobrodošli, ali ne padamo u euforiju i onoga moram ovo, moram ono…praznici su kada se svi skupimo, kada smo zajedno, što ne mora biti vezano za određene datume…kad stignemo i kada se može…naravno, zamirisat će kuća kolačima, pečenjem i sarmom, ali više tradicije i običaja radi….
Knjigu u elektronskom izdanju možete lako i besplatno preuzeti sa adrese: http://www.digitalne-knjige.com/poljarevic.php. Sa istog portala se mogu preuzeti još pet knjiga gospođe Klare Poljarević: Ljekovitost ludosti (poezija), Šarengaće (slikovnica za djecu); Priče o Živi (priče za djecu o mački Živi); Gladne oči (poezija), Daj bako (digitalna slikovnica).
O autorki zbirke:
Gospođa Klara Polak Poljarević je rođena u Sarajevu 1953. godine.
Poeziju, književne i likovne oglede, reagiranja i eseje objavljuje u mnogobrojnim časopisima za književnost i kulturu klasičnoga i virtualnoga oblika.
Bavi se prevođenjem poezije sa i na engleski jezik. Član je Senjskog književnog ognjišta i Hrvatskog književnog društva.
Napomena: iskreno se zahvaljujem Gospođi Klari na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želim Vam još puno stihova, mašte i veselja sa Vašom djecom… I da sve to pamti Vaša kuća i da od toga raste još više, raste do neba…
.
Pripremila: Jelena Petrović
