Volim te ljetnje susrete sa njim.
I svaki put me protrese rečenicom koju su njemu rekli ‘znalci’ i isključili ga iz jata: “O životu se ništa ne zna i ništa se i ne može saznati osim toga da smo mi došli na svijet da bi jeli i da bi što duže opstali.”
A Džonatan im nije vjerovao.
Dosledan sebi radio je nevjerovatne stvari. Pritom je padao, odustajao, obećavao da će biti prosječan kao i svi drugi… a onda iznova vaskrsavao u svojoj veličanstvenoj različitosti i vjerovao u uzvišenost leta.
Volim Džonatana….
I volim tih par sati sa njim, koliko je potrebno da se knjiga od 74 stranica sa ilustracijama pročita.
Budi Džonatan…
