Pročitajte: potpuno nepoznata priča o poznatom vrhu Komova, nepoznati detalji koji su u stijeni svakog kamena Vasojevićkog vrha…. Dan je bio idealan da prvi put pođemo u Eko katun Štavna i osvojimo Božićki (Vasojevićki ) Kom i njegovih 2460mnh.
Među planinarima i u planinarskim vodičima je za isti vrh prepoznatljiv naziv Vasojevićki Kom, ali nekad imate sreću da upoznate ljude koji vam ispričaju i nešto drugačije od uobijačajenog. Jedan od takvih ljudi jeste i Bogdan Labović, koji je u svojoj knjizi Život na Komovima iznio mnogo zanimljivih i podrobnih podataka potkrijepljenih fotografijama sa ove planine. Uostalom, i ljepota Komova jeste neiscrpna.
Pored naziva Vasojevićki Kom, po prvi put nailazim i na Božićko – Konjuški. Vlasništvo je Vasojevića koji žive kod Andrijevice u selima: Božiće, Peovac i Konjuhe, a koji sa svojih katuna na Komovima izdižu stada na padinama ovog Koma, odakle i potiče naziv Božićko-Konjuški Kom. „Tako je Božićko-Konjuški Kom opasan katunima sa sjeveroistočne, istočne i južne strane i pripada svom svojom teritorijom Božićanima i Konjušanima – Vasojevićima.“ Kuči isti vrh zovu i Bajvan.
Do katuna smo stigli preko Kolašina i Mateševa, pa asfaltnim putem preko prevoja Trešnjevik. Od Kolašina do prevoja ima 28km. Tu se nalazi i restoran Krčma odakle se jasno pokazuje pravac ka Eko katunu Štavna. Odatle nakon 3,5 km vožnje asfaltnim, ali na pojedinim mjestima malo lošijim putem stiže se do katuna.
Eko katun Štavna se nalazi na 1810 mnh. Broji 10 petokrevetnih kuća za izdavanje, a zakup iste je 50 eura. U okviru ograđenog naselja je i restoran sa nacionalnom kuhinjom. Pored katuna nalazi se staza koja vodi ka gornjem, makadamskom putu kojim se nakon 30tak minuta hoda stiže do prve planinarske table. Jasno je, do Božićkog/Vasojevićkog Koma koji se goropadno izdiže iznad čitavog katuna, stiže se za 2h 30min. Ipak, godine osvajanja planinarskih vrhova nauče čovjeka da je vrijeme u planini sasvim nevažno, ukoliko su vremenski uslovi stabilni.
Staza ka vrhu je vidljivo markirana. Ista vodi preko krupnog sipara, pa kroz prorijeđene borove do travnatih površina. Na 2.248 m se dolazi na prevoj Verina previja. Na tom mjestu se nalazi spomen ploča planinarki Veri Vincek, koja je svoj život ispunjen planinom i svom njenom sadržajnošću ostavila na ovim padinama. Odavde se strmim travnatim usponom dolazi do stjenovitog i krševitijeg dijela preko kojeg smo prešli malo sporije.
U već pomenutoj knjizi piše da je taj dio Božićkog/Vasojevićkog Koma nastao 1857. godine kada je “raspukao vrh”. “To razdvajanje bilo je propraćeno ogromnim potresom, koji se posebno čuo i osjetio u svim Vasojevićima, u dolini Lima, a posebno u potkomskim selima i u samoj Andrijevici.”
Nakon tog dijela staze izlazi se na široku travnatu površinu kojom laganim hodom dolazite do pogleda i širine zbog kojih ste i započeli ovaj hod. I onda prestaju svakodnevne riječi. Tada i umor postaje odjednom neznatan i neosjetljiv.
Na samom vrhu se nalazi betonska piramida. Zanimljiv podatak jeste da je piramida postavljena 1934 godine, kada je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević i na njoj su Vasojevići, u znak žalosti, istakli crni barjak dug nekoliko metara (izvor: Život na Komovima, B. Labović).
Na Božićkom/Vasojevićkom Komu tokom ljetnjeg perioda uvijek ima mnogo planinara. I tog dana, kada smo mi bili, miješali su se češki, slovenački, engleski sa našim jezikom. Planina vuče i ne pita odakle si, a planinar joj dolazi gdje god da je ona na ovoj planeti. Zanimljivo je da su Komovi nekada imali zajednički naziv – Kom, ali 1878. godine plemenskom podjelom pašnjaka podijeljeni su na – Kučki (2.487m), Božićki/Vasojevićki i Ljevoriječki Kom(2.469m) (nadmorske visine su preuzete iz planinarskog vodiča).
U ljetnjim uslovima obavezno ponijeti sa sobom minimum 2,5l vode. Iznad Štavne, omanjom stazom, nalazi se i izvor planinske vode na kojem se vrijedi osvježiti nakon spusta. U planinarskom vodiču uspon na Vasojevićki Kom je označen teškim (T3).
I nakon čitavog takvog dana i nakon sve širine koju ste upijali u sebe, imate puno pravo da zapjevate Branku Šćepanović: “Gledala sam s Koma plava kako vjetar zamotava… ”
Tekst: Jelena Petrović
Fotografije: Saša Petrović
Objavljeno: Pobjeda, 12. avgust 2012. god
