Plava zvijezda ne prestaje da prati uspjehe svih onih o kojima je pisala i piše. Zorka Čordašević je bila jedna od finalistkinja I Poetskog konkursa Plave zvijezde, održanom ove godine u martu. Tada smo uradili intervju sa njom, a sada imamo povod da sa Zorkom podijelimo i njene najnovije poetske uspjehe. Rođena u Republici Srpskoj, a od 1970. živi u Frankfurtu. Ne prestaje da stazama širom svijeta raznosi stihove o svom zavičaju i osvaja nagrade za iste.
Mnogo ljudi oko nas stvara ljepotu. Ivo Andrić bi to rekao ovako: „Postoje ljudi koji oko sebe šire radost. Jednostavno, spontano. Gdje se pojave – svane Sunce. I kad odu našim bićem odjekuju zvona njihovog smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši. Takvi su da niko pored njih ne može biti nedotaknut.“ Plava zvijezda želi da okuplja takve ljude. Jedna od njih je i Zorka Čordašević sa kojom smo već radili intervju, ali sada postoje novi poetski uzleti koji svakako zaslužuju pažnju: uoči beogradskog sajma Zorka je objavila novu knjigu Semberijski slavoluk. Uz to, dobitnica je prve nagrade koja joj je uručena na Sajmu knjiga u Beogradu, kao i pohvalnice u Gornjem Milanovcu za pjesmu Dunja na grani na konkursu Lirski krugovi. I to nije sve…
.
Čovjek je uvijek dužan svom zavičaju
- Gospođo Zorka, za početak Vam još jednom čestitam na najnovijim poetskim uspjesima. Za one koji ne znaju, objasnite nam naziv Vaše nove knjige Semberijski slavoluk.
Ivo Andrić je govorio da je čovjek uvijek dužan svom zavičaju. Rukovođena njegovom mišlju, završila sam svojevrsnu lirsku trilogoju o mom zavičaju, sa simboličnim naslovom „SEMBERIJSKI SLOVOLUK“. Ovom naslovu, inače, prethodile su dvije zbirke: „SEMBERSKE SUZE“ i „SEMBERIJSKI VIJENAC“, tako da sada čine jedinstvenu misaonu i umjetničku cjelinu posvećenu mom zavičaju, koji je uvijek u mom srcu i mislima gdje god da se nađem.
Za razliku od prethodne dvije knjige, ova najnovija, malo više je posvećena ljepoti i običajima moga rodnog kraja, tako da mislim da sam moju Semberiju postavila na mjesto koje i zaslužuje u svijetu. Za moje rodno selo Modran i ravnu Semberiju, opjevane kroz moju poeziju (istinito), čulo se širom svijeta. Na taj način nadam se da sam se bar malo odužila mom zavičaju.
Pjesma – Semberijski slavoluk – reći će više:
Semberijo, čujem tvoje zvuke
u tuđini, mili zavičaju,
dok ti svijetle gradim slavoluke
i sjećanja na tebe cvjetaju.
Svijetom lutam, a ti mi u duši
toplinu ti još osjećam ruke,
nostalgija za tobom me guši,
ja ti majko, zidam slavoluke.
Jedan luk je u rodnom Modranu
drugi blista u Geteovom gradu,
povezuje lijepe rijeke dvije.
Drina Majni da šalje poruke.
„Jedno dijete ravne Semberije
zavičajne stvori slavoluke.“
Semberija je regija u Bosni i Hercegovini, čija je najveća opština Bijeljina. Radost je što “Plava zvijezda” povezuje ljude ma gdje god oni bili. Tako upoznajemo zavičaje… i prisjećamo se našeg. Mogu reći da nigdje voda ne miriše tako lijepo kao u zavičaju. I zato biram da ovdje iznesem još jednu Zorkinu pjesmu koja mi se mnogo dopada iako još nikada nijesam bila u Modranu.
.
Tamo se rodih
U malom selu, ponosnog roda
Modran se zove, zapamti brate,
gdje se bosonog po polju hoda
i gdje se njive pod žitom zlate.
Kraj bistre rijeke što tiho teče,
gdje pralje zorom košulje bijele,
gdje cvrčak cvrči kad pada veče,
tamo gdje samo osmijeh dijele.
Tu vrijedni ljudi, ko pčele rade
na znoj i muku narod je svik’o,
tu neće gladan ostati niko
tu svaku kuću tamjanom kade.
Tamo sam ja se rodila – eto,
tamo je moje sve što mi je sveto.
.
Osim knjige Semberijski slavoluk, Zorka je objavila:
- SEMBERSKE SUZE – poezija za odrasle, BAGDALA Kruševac 1997
- RASUTO STADO – poezija za odrasle, Knjigoteka Beograd 1999
- ČAROBNI ORKESTAR – poezija za djecu ASIK Podgorica 1999
- BREZE U ZAVIČAJU – haiku poezija, GNOSOS Beograd 2001
- DJEČAK I SVITAC – haiku poezika – LIBRO Company Kraljevo 2008
- SEMBERIJSKI VIJENAC – Poezija za odrasle – Libro Company 2008
.
Sanjam rodno selo
Često sanjam moje selo ravno
u tuđini pa mi suza krene,
rodni kraju, otišla sam davno
al još čuvam drage uspomene.
Sanjam tvoje visoko jasenje
i moj sokak u debelom hladu,
Modran rijeku što teče kroz vene
često uzdah i suzu iskradu.
Sanjam oca kalemi jabuke
čim snjegovi počnu da se tope,
dragu majku kako širi ruke
i bakine u avliji stope.
A pod strehom sanjam lastavicu.
Probudim se, suze mi na licu.
.
Stazama pjesnika
- Nedavno ste boravili u Srbiji. Prateći Vaš rad, vidjela sam da ste bili veoma poetski angažovani i to u društvu velikih pjesnika. Kuda su Vas sve stihovi poveli ove jeseni i kojim povodima?
Učestvovala sam na nekoliko javno raspisanih konkursa i festivala u zemlji i inostranstvu, gdje sam lijepo primljena i dobila nekoliko nagrada i priznanja. To je prilika da se sretnem sa ljudima koji pišu, među kojima ima poznatih i vrhunskih imena, ali i onih koji tek stupaju na književnu scenu. Kako god bilo, meni je to druženje veoma važno i dragocjeno, jer je iskreno i nezaboravno, a naravno, posebno se pamte naši stihovi i nastupi u mnogim gradovima i mjestima u zemlji i dijaspori.
Naročito bih istakla gostovanje u Sivcu prvog septembra ove godine, koje je okupilo vrhunske žive pjesnike od Bećkovića pa do Erića, kao i vrhunske slikare i druge umjetnike. Toliko umjetnika ni jedan grad, sigurna sam da nije u mogućnosti da okupi za jedan dan. Takođe želim da naglasim da je Sivac naseljen isključivo Crnogorcima.
Taj festival se zove Vetrenjača iz Sivca i okupljanje je na Sivačkoj kosi gdje se gradi vjetrenjača. Veoma sam počastvovana i prihvaćena od publike, to su divni domaćini. Posebno se zahvaljujem pjesniku i domaćinu ove manifestacije Božidaru Cmiljaniću. Hvala im svima od srca.
Stihom protiv nepravde
- Mnogo putujete redovno gostujući na poetskim festivalima i druženjima. Među Vašim prijateljima ima mnogo pjesnika. Gospođo Zorka, je li lijepo u duši biti pjesnik i poetskim očima gledati na svijet?
To zaista jeste lijepo i zahtjevno, ali u ovim surovim i teškim vremenima pero nam je jedino oružje i smisao postojanja. Svako se bori na svoj način, a mi to činimo pisanjem. Ono je, dakle, jedan od mnogih bjekstava iz surove realnosti u svijet mašte i fantazije, a sa druge strane pokazuje da mi pjesnici nismo ravnodušni i pasivni, već da dižemo glas protiv nepravde, moći i svih društvenih zala ovoga svijeta. Humanost, čovjekoljublje i kosmopolitizam su samo neke od onih bitnih karakteristika našeg velikog pjesničkog bratstva, koje je vrlo složno i solidarno.
Ponosna sam što sam pjesnik i kada bih se ponovo rodila to bih bila.
.
- U razgovoru za Plavu zvijezdu tokom marta ste mi rekli da u Frankfurtu živite od 1970. godine, ali da su Vaše srce i duša u Vašoj Semberiji. Jeste li nedavnim gostovanjima po Srbiji uspjeli posjetiti i mjesta gdje Vam je duša najveselija?
Volim putovanja i druženja sa ljudima i svaki povratak u domovinu za mene predstavlja iskrenu radost i privilegiju. Svuda mi je fino i lijepo, ali ipak zavičaj i moj rodni Modran su za mene centar svijeta, u kome se uvijek i rado vraćam. To uostalom, pokazuju i moje pjesme na tu temu. Zahvaljujući vašoj “Plavoj zvijezdi” koja je prepoznala prave vrijednosti i prati moje stvaralaštvo, poklanjam jedan stih:
Ima jedna Zvijezda plava puteve mi osvjetljava
i s neba me svuda prati, da me mojoj Semberiji vrati.
Ova pjesma neka kaže više:
Vratiću se makar s kosom sijedom
Vratiću se, makar s kosom sijedom
tebi moja, – pitoma ravnice,
sve čaire da izljubim redom
i u žitu čile prepelice.
Vratiću se tebi – Semberijo,
da prošetam prašnjavim sokakom.
Gdje je otac voće kalemio
prvi korak, gdje naučih s bakom.
Doći ću ti – moja zvijezdo sjajna,
da ponovo pod čađavom gredom
na ognjištu ja vatru razgorim.
Od tuđine hladne se odmorim
gdje me čeka rijeka zavičajna.
Vratiću se makar s kosom sijedom.
- U Frankfurtu se svake godine održava i najveći sajam knjiga na svijetu. Ove godine on je održan tokom oktobra, jeste li imali prilike posjetiti isti i tokom njega izložiti svoje stihove?
Naravno, bila sam čest posjetilac najvećeg sajma knjiga na svijetu, koji se tradicionalno održava u Frankfurtu na Majni, u Geteovom gradu. Nastupala sam nekoliko puta na štandu koji priređuje naša dijaspora, kao i resorno ministarstvo. To je prilika da upoznam mnoge naše i strane pisce, kao i da upoznam njihova djela, da međusobno razmjenjujemo knjige i iskustva i saznanja iz svijeta literature.
Zorka i na crnogorskom kamenu
- Vjerujem da i među crnogorskim kamenjem imate velike prijatelje pjesnike. Hoćete li nas skoro obradovati i svojom posjetom u Crnoj Gori?
Svako putovanje u Crnu Goru za mene predstavlja radost i izazov. Tamo sam nekoliko puta nastupala i bila gost na manifestacijama i festivalima u Podgorici, Danilovgradu, Herceg Novom, Dučićima, Tivtu itd.
Sarađujem sa mnogim crnogorskim piscima, od kojih neki imaju značajnu reputaciju i u dijaspori. Pomenuću Dragišu Jovovića – dječijeg pjesnika – koji je dva puta bio gost na književnim susretima u Frankfurtu, gdje je ostavio dobar utisak i bio rado viđan gost.
Ne mogu da odolim a da ovdje ne iznesem još jednu Zorkinu pjesmu:
Sveti Vasilije Ostroški
Svetosavskom svijetlom stazom
popeo se u planine,
pa nas motri budna oka
čudotvorac Vasilije.
Gdje se stijene s nebom ljube
i gdje sivi soko kliče,
Bogomdana iz kamena
blagorodna loza niče.
Spasonosno grožđe rađa
sve bolesne da izliječi,
nerotkinje majkom čini,
a uboge vraća sreći.
Ovo čudo neviđeno
ko viđeo dosad nije,
ruke širi i poziva
Sveti otac Vasilije.
Sa Ostroga Boga moli
uvijek budan čeka zoru,
da rod spase od sotone
i sačuva Crnu Goru.
Za kraj ovog razgovora, za Plavu zvijezdu Zorka Čordašević predstavlja i svoju nagrađenu pjesmu na sajmu knjiga u Beogradu.
Srbijo carice
Srbijo majko, ne kleči nikom
podigni glavu, raširi krila.
Ne mogu lažnom krnjit’ te slikom
evropska zemlja uvijek si bila.
Dvorile te sluškinje i sluge
iz pehara rujno vino pila,
carevala kroz godine duge
carica si na Balkanu bila.
Nikom nisi zamutila vodu,
niti kome međe preorala,
s punom sofrom svakog dočekala
vječno krv si lila za slobodu.
Tvoja hrabrost bijaše ponos svijeta
opjevana zvoni kroz vijekove,
čuvaju je gusle Filipove
sad Evropi postala si meta.
Kolijevka ti sveta Metohija
Kosovo ti srce u grudima,
krv kroz vene, crveni Božuri
stani Evropo, kuda ti se žuri?
Ne znamo se biču povijati,
niti igrat uz tuđu muziku,
nemoj svijetu slati lažnu sliku
već Evropo u Srbiju svrati.
Za trpezom da ste gosti naši
kad slavimo i kad svadbujemo,
na krštenju kada kumujemo
da vas prate mladi tamburaši.
Da vidite naše običaje
kako braća himnu Savi poju,
za Kosovo svetu zemlju svoju
manastire što do neba sjaje
O, Srbijo moja napaćena
o, rumena jabuko sa grane!
Nemoj majko nikom na koljena
sveta zemljo, Ti nisi od lane.
Napomena: iskreno se zahvaljujem velikoj pjesnikinji i velikom čovjeku Zorki Čordašević na odvojenom vremenu za ovaj intervju. Želim joj još mnogo lijepih i nagrađenih stihova koje će dijeliti sa ljudima širom naše male planete koji razumiju stih i poštuju širinu poetske duše!
Jelena Petrović
