Pročitajte: ona je završila Ekonomski fakultet u Podgorici i tokom radnog vremena obavlja posao u kojem klijenti zahtjevaju profesionalnost, posvećenost i savjesnost. Ali onda van kancelarijskih zidova, perlice i pletivo različitih boja svakodnevicu najednom učine ljepšom. Baka ih je naučila, a unuke su nastavile… Konkretan primjer kako umješnom rukom od ništa može postati nešto i kako od običnog može nastati neobično. Jer i one su takve – neobične u običnom. Kvalitetne ličnosti u moru bezličnog.
Alma Veliu, sa svojom sestrom Seadom i majkom Ratibom predstavlja kreativnu radionicu pod nazivom Merjem. Njihov štand na Bazarima rukotvorina odmah privlači pažnju svojim kvalitetom, a onda i ličnostima koje stoje iza pulta. Kao da čitav štand ima nevidljivu auru najljepše boje koja na vidljiv način privlači njihove klijente.
- Merjem je naziv JEDINE žene koja je imenom spomenuta u Kuranu (sve druge su pomenute kao nečije žene ili majke). Njenim nazivom je označeno i čitavo jedno poglavlje iste knjige. Merjem je bila majka od Ise (Marija, Isusova majka). To uzvišeno i lijepo ime, koje označava i čistoću i nevinost, jeste naziv Vaše radionice. Šta za Vas predstavlja ovo ime?
Veoma mi se dopada deo na samom uvodu kada ste objasnili značenje imena Merjem. Osim toga za nas ono ima i mnogo dublje značenje jer se radi o ženi koja je obeležila naše detinjstvo a takođe i kasniji period odrastanja. Prvi koraci ka heklanju i svemu što nosi naziv ručni rad počelo je od dana kada smo kao male želele da heklamo jer su mama i baka heklale. Topla su sećanja koja nas vezuju za taj period. Čuvam još uvek okrugle miljee za natkasnu. Od tada, šta god da smo uradile, bilo je namenjeno našoj ličnoj upotrebi. Ideja o izradi heklanog nakita je nekada bila u nagoveštaju, ali se sa njenom realizacijom krenulo ove godine, negde u februaru kada smo videle oglas za bazar rukotvorina u Delti. Otpočele smo ga sa bakom, koja nas je na veliku žalost iznenada napustila. Zato smo odlučile da u njenu čast našu radionicu nazovemo Merjem.
Alma je vrlo vezana za svoju porodicu. Ta upućenost jedne na druge je danas rijetka, kada brza svakodnevica i nevolje kidaju sve veze. Kod njih je bilo drugačije. Što su nevolje bile jače, njihova porodica je bila složnija a oni bliskiji jedni drugima.
Alma: Moja porodica pripada nacionalnoj manjini Goranaca. To je etnička grupa nastanjena na području Gore, u trouglu između južne pokrajne Kosova, Makedonije i Albanije. Gora ima 19 sela, svoje običaje i goranski jezik koji predstavlja mešavinu dijalekata koji se govore u zapadnoj Bugarskoj, Južnoj Srbiji i delom u Makedoniji. Goranci su pripadnici Islama i imamo veoma bogat i raznovrstan kulturni folk. Goranska nacionalna nošnja je vrlo lepa i što je zanimljivo, i danas se veoma koristi. Mnogo mladih danas odlazi iz goranskih sela, ali običaji žive. Neveste se i danas udaju po običajima.
Dok mi živo priča o svim dešavanjima kroz koje su prošli, na stolu stoji rad triju dama. Jer imali smo dogovor…
- Alma, ja imam ostatke ogrlice dobijene od drage osobe. Izlazeći iz automobila drvene kugle su se rasule asfaltom. Sačuvala sam svega njih 15-tak. Možete li mi na konkretnom primjeru pokazati kako od ničeg možete napraviti nešto i od neupotrebljivog – upotrebljivo?
Za nas će to biti pravi izazov i poseban osećaj jer se radi o ogrlici koju ste dobili od Vama drage osobe. U potrazi za idejom kako uraditi potpuno novu ogrlicu, došle smo do zaključka da možemo uraditi dve ogrlice, i na taj način Vam omogućiti veći broj kombinacija sa kuglicama koje volite. Jedino će nam dobro doći Vaš predlog boje za drugu ogrlicu.
- Ja sam Vam donijela ostatke svoje ogrlice kojoj Vi iznova vraćate ljepotu. Da li je inače moguće u Vašoj radionici donijeti oštećeni nakit a da Vi od istog iznova napravite umjetnost?
Naravno. Sa zadovoljstvom. Ovo će biti pravi izazov za nas. Inače, materijal nabavljamo u Crnoj Gori i Srbiji. Imale smo neke rezerve materijala iz Grčke ali su se one ubrzo potrošile.
Alma je još od malena imala sklonost ka krojačkim radovima i heklanim detaljima za garderobu. Dešavalo se da je mnogo haljina koje su nosile mama i baka iskoristila dodajući po neki heklani detalj i praveći od njih vlastitu kreaciju. Dok razgovaramo, njen pleteni odjevni predmet oko vrata, poput šala, se u roku od sat vremena nesvjesno našao u tri kombinacije. Kaže, kada bi mu dodala još jedan heklani detalj sa strane, bio bi još efektniji. Ali to nije klasičan šal, jer dame Veliu sebi mogu da ispletu neobično a funkcionalno.
Alma: I kada bi se trudile ne bi uspjele da naš nakit bude poput serije proizvoda sa fabričke trake. Svaka ogrlica je drugačija od druge. Možda ih nekad razlikuje najmanji detalj, ali i on je čini jedinstvenom. Razmišljamo da nekim sitnim predmetima, koje bi uheklale u naše radove, iste učinimo još zanimljivijim. Na našim štandovima osim ogrlica, ima mjesta i za heklane broševe, šalove i rukavice.
I moja baka je umjela da plete i hekla, i to toliko lijepo i umješno da je mojoj mami, a svojoj snahi, sašila vjenčanicu. Ta ista haljina, koja se mogla nositi i u drugim svečanim prilikama, je osvojila prvu nagradu na jednoj od novogodišnjih večeri 80-tih godina. Ali ja nijesam imala smisla da na vrijeme shvatim koliko je to važno naučiti. Da jesam, danas bih bila svoj kreator i kroz mene bi duh i moje bake nastavljao da živi.
Ovako imam puno pravo da poštujem trud i znanje ovih djevojaka. Njihova priča motiviše i podstiče na lijepo.
- Osim smisla za kreativnost i maštu, šta nam još uheklate medju končane niti?
Obrzirom da se radi o hobiju definitivno je među končane niti uheklano pre svega mnogo ljubavi. Desi se često da razmišljam o tome i kakva bi osoba mogla nositi određeni komad nakita. Zato nam uvek bude zanimljivo iza pulta na bazaru kad ocenjujemo ukus mušterija i ponekad se naš predlog pokaže kao dobro rešenje za mušteriju koja zaista želi da kupi neki komad nakita.
Alma kaže da ljudi sve više primjećuju njihov rad. Sviđaju im se detalji koje urade i sve više komentarišu njihovu kreativnost i maštovitost. Sve češće se događa i da im muškarci poruče neki heklani unikat za svoje žene – bilo da su djevojke, sestre, majke ili pak prijateljice. To ih posebno raduje. Uostalom, kao žena mogu da kažem da je taj poklon vrlo maštovit i lijep – jedinstvena, heklana ogrlica za jedinstvenu ženu.
- Kada nastaje najljepši nakit?
Najlepši nakit nastaje u večernjim satima uz kafu i razgovor.
- Da li ste razmišljali da jednog dana radionicu učinite otvorenom za djevojke i žene koje se žele naučiti heklanju?
Sećam se da sam na fakultetu kada je bilo reči o biznis ideji i preduzetništvu razmatrala izradu heklanog nakita u okviru biznis plana. Tada je samo papir trpeo tu ideju. I moram priznati da smo tu ideju znatno kasnije realizovali. I pored toga, kako je naš nakit našao široko interesovanje mušterija, shvatite kako nikud ne kasnite.
Alma uživa u ušuškanosti porodice, ali i prijateljima. Voli ih. Svi oni joj daju sigurnost i istinsku draž života. Ipak sve ono što je Alma Veliu danas, isključivo duguje tati, mami i baki. A onda će i ona, i njena sestra, jednog dana biti mame, pa nečije i bake… Blago tim crvenim nosićima, a blago i nama kojima smotuljak klupka još uvijek grije srce. Zato volimo umjetnost ovih triju dama! I zato umjetnost podržava njih…
Alma: Bilo je interesovanja od strane nevladinih organizacija koji organizuju obuke dece osnovnoškolskog uzrasta da se u sve to uvrsti i čas gde će se demonstrirati različiti tipovi ručnog rada.
Alma, njena sestra i mama nakit izrađuju u prostorijama njihovog stana. Kad navrate ideje i kada dnevne obaveze to dozvoljavaju, uživaju u izradi nakita ili sumiranju ideja za neke buduće primjerke. Šarenilo boja je neizaostavni element i pokretač. Možda jednog dana otvore i prodavnicu heklanih unikata. Nagovaraju ih porodica i prijatelji.
Razgovor sa Almom i prijateljstvo sa damama koje predstavljaju radionicu Merjem čini duh plemenitijim. Podržavajući jedne druge, daju primjer stabilne porodice u nestabilnom svijetu. I ta radost se osjeća na njima. Izlazi iz njihovih radova, posebno iz ličnosti. Ali ovo je bila priča mahom o njihovim radovima. Ono iza pulta ostaje za porodicu i prijatelje, srećni što poznajemo takve djevojke.
Prikaz obnovljene ogrlice
Radionica Merjem: Osmišljavanje i obnavljanje ogrlice je trajalo nedelju dana. Međutim negde na sredini smo odlučile da ipak možemo da napravimo dve ogrlice.
Kako smo ove ogrlice radile posebno za Jelenu, trudile smo se da imaju priču namenjenu njoj. Uglavnom su ogrlice urađene po nekom našem osećaju, pa ćemo Jelenu zamoliti da u nekoliko reči opiše kako joj se ogrlice dopadaju.
Za sve zainteresovane cena manje ogrlice u slobodnoj prodaji bi iznosila 10 a veće ogrlice 15 eura.
“Plava zvijezda”: Radionici Merjem sam dala nešto potpuno neupotrebljivo a one su od istog napravile korisno, lijepo i maštovito. Od nekadašnje jedne ogrlice su umješnošću napravile dvije.
Njihov rad je jedinstven, uvijek drugačiji i maštovit. Time čine da i osobe koje ga nose se osjećaju tako i hvala im na tome!
Hvala na lijepoj priči koju ste podijeli sa Plavom zvijezdom!
Vidimo se jednog dana i na otvaranju Vaše prodavnice heklanih unikata.
Vi to zaslužujete, jer umijete i možete!
Napomena: za sve koji žele pogledati, naručiti ili kupiti nakit triju dama Veliu, mogu se obratiti na njihov mail radionica.merjem@gmail.com ili posjete stranicu Radionica Merjem na FaceBook-u gdje se može pogledati galerija fotografija neodoljivih komada nakita. A 15. decembra nikako ne propustite da posjetite njihov štand na Prazničnom sajmu u Gintašu, Mall of Montenegro. Radno vrijeme sajma je od 9 do 16h, i isti će se održati na prizemlju šoping centra.
Jelena Aleksić Petrović
