U minulom periodu sam po prvi put čula priču o Pavi i Ahmetu, a onda sam saznala i da su akteri te ljubavne priče predstavljeni na poštanskoj markici. Traganje za markicom dovelo me do zanimljivog hobija –filatelije.
Šta je filatelija, kako postati filatelista, šta utiče na vrijednost poštanske markice i još mnogo drugih zanimljivih odgovora dobili smo od Mihaila Radičevića, predsjednika Filatelističkog društva Podgorice i potpredsjednika Saveza filatelista Crne Gore.
Opšta obrazovanost na poštanskim markicama
- Našla sam definiciju da je filatelija naziv za ljubav prema poštanskim markama i drugim poštanskim dokumentima, njihovo sakupljanje i proučavanje. Da li biste ovdje nešto dodali?
Filatelija je najrasprostranjeniji hobi na svijetu i njom se danas u svijetu bavi preko 100 miliona ljudi. Ono je prvenstveno hobi, ali ima ljudi koji se njome bave i profesionalno. Poštanska marka je jedna vrsta novčane vrijednosnice poput novčanice i najčešće je napravljena od papira. Na njoj je odštampana nominalna vrijednost, aktivna je i u službi dok se marka službeno ne žigoše ili dok se odlukom poštanske uprave javno ne objavi da je njen rok istekao. Filatelija je jako dinamičan hobi i pruža bezbroj načina za njeno sakupljanje. Najčešće se sakupljaju nacionalna izdanja od osnivanja svog poštanskog saobraćaja i poštanskog izdavaštva, zatim tematska po meni najdinamičniji vid sakupljanja koja pored sakupljanja uključuje poznavanje i istraživanje gotovo svih ljudskih djelatnosti: nauke, istorije, sporta, flore, faune, arheologije… Nacionalne pošte u svim državama svijeta pa i u Crnoj Gori veoma jako utiču na dodatnom obrazovanju svojih građana kako kod omladine tako i kod odraslih. Sakupljajući poštanske marke u mnogome pozitivno utičemo na našu opštu obrazovanost.
Naša država je uvela moderan poštanski saobraćaj i izdavaštvo 1874. godine i trajalo je do 1916. do crnogorske kapitulacije u ratu sa AustroUgarskom monarhijom dok je izdavaštvo trajalo do 1913. god. Nakon 1913. odnosno 1916 god. Crna Gora punih 90 godina i više participira u 8 Yugoslovenskih državnih zajednica da bi 2006. godine kao samostalna država opet pokrenula svoj poštanski saobraćaj i svoje poštansko izdavaštvo. Novo crnogorsko izdavaštvo datira od 2001. godine i do sada je izdato više od 300 izdanja.
- Ako odlučim da u ovoj godini probam filateliju kao svoj hobi, šta mi je potrebno? Gdje da nađem album za markice, kako dolazim do poštanskih markica? Da li je album poštanskih markica samo za tu godinu ili se on ispunjava dok se ne potroši?
Nikad nije kasno da se počne sa ovim hobijem. Inače je poznato da smo se gotovo mnogi od nas u mlađim danima bavili sakupljanjem. Mnogi su odustali a ima nas koji smo nastavili. U našem udruženju Filatelističko Društvo Podgorica dolaze novi članovi u rasponu od 10 do 70 godina stoga ko voli i ima želju da sakuplja poštanske marke vrata udruženja su širom otvorena za sve.
Da bi se neko uspješno bavio poštanskim markama – filatelijom, nije nužno ali mislim da je potrebno da se učlani u neko filatelističko društvo u svom ili nekom drugom gradu. Kao član udruženja bit će mu dostupne prave informacije o ovom hobiju kao i informacije o nekadašnjim i aktuelnim izdanjima.
Marke, albume i filatelistički pribor: pincete, lupe, zubomjere i filatelističke kataloge i literaturu može da nabavlja preko našeg udruženja. Albumi mogu da se koriste za tekuća a može i za više godišnja izdanja, zavisi kako ko voli. Značajno je i koliki je format albuma i da li je sa 4, 8 , 16, 24, 32 ili više strana. Albumi se mogu nabavljati u klubu ili u nekoj od pošta Crne Gore, cijene su simbolične od 5 do 20 eura u zavisnosti od kvaliteta albuma i broja stranica u njemu.
Jači i od najjačih država
- Da li filatelisti imaju dan kada se okupljaju, kao na primjer Svjetski dan filatelista? Vidjela sam da se razne manifestacije održavaju u Pragu, Ljubljani, Zagrebu… Da li se slične manifestacije održavaju i kod nas?
Filatelističko Društvo Podgorica osnovano je 1952. godine i jedna je od nastarijih NVO u Podgorici. Naši članovi već 64 godine dolaze na sastanke svakog četvrtka od 18 do 19.30 h., prostorije udruženja su u centru Podgorice u ulici Novaka Miloševa 31, (odmah nakon ulaza Vijeća Sindikata). Pošta Crne Gore je odredila dan crnogorske marke i povodom toga svakog 15. decembra izdaje prigodnu marku pod nazivom “Dan marke”
Kao i sve države i Crna Gora ima svoje filatelističke manifestacije. U saradnji sa Poštom Crne Gore, crnogorski nacionalni filatelistički Savez organizije nacionalne i međunarodne filatelističke izložbe i takmičenja pod nazivom “Montenegrofila”. Nažalost do sada su u našoj državi održane pod ovim imenom samo tri ovakve manifestacije: u državnoj zajednici SRJ i SiCG 2002, 2004 i u samostalnoj državi Crnoj Gori 2008 godine. Po nekom pravilu trebalo bi da se svake parne godine organizuje ovakva nacionalna izložba- takmičenje, nažalost zbog nedostatka i minimalnih novčanih srestava organizacioni odbor ne može da organizije ovakve manifestacije.
Svjetska i evropska asocijaija FIP-a i FEP-a određuje jasna pravila i uslove organizovanja nacionalnih i međunarodnih izložbi i takmičenja. Da bi se Crna Gora kroz njene filateliste pojavila kao izlagač i takmičar među 50 ili 150 država Evrope i svijeta potrebno je da se izložak nagradi na nacionalnoj izložbi Montenegrofila najmanje pozlaćenom medaljom – Vermeil. S obzirom da Crna Gora ne organizuje nacionalne izložbe od 2008 god. mnogi crnogorski filatelisti su uskraćeni da svoje izloške odnosno poštansku nacionalnu kulturu prikažu na međunarodnim izložbama. I pored takvog odnosa države prema svojoj nacionalnoj kulturi, crnogorski filatelisti nalaze načina da uspješno predstavljaju sebe i državu na svim evropskim i svjetskim izložbama-takmičenjima. Uglavnom sve troškove nastupanja na ovim takmičanjima snose sami filatelisti, dok s druge strane mnoge zemlje u svijetu kao i neke iz bivše Jugoslavije, svim svojim predstavnicima plaćaju kompletno učešće na svim eminetnim izložbama.
Da nije u pitanju novac već samo nebriga, dokazuje da Crna Gora ima samo pet izlagača, porodica kapetana Toma Katurića, sin i supruga iz Kamenara, dr. Pero Vujović iz Podgorice i ja. Neshvatljivo je mnogim svjetskim državama da ovako mala Crna Gora sa samo par izlagača pored moćnih država poput Rusije, Amerike, Njemačke, Francuske… gotovo na svim takmičenjima osvoji dvije do tri zlatne medalje u najznačajnijim takmičarskim disciplinama.
- Da li organizujemo izložbe svojih albuma u Crnoj Gori, da li se to praktikuje?
Svake godine u nekom našem gradu se organizuju privatne ili klubske filatelističke izložbe. Najviše se organizuju u mjestima gdje postoje filatelistička udruženja poput: Herceg Novi, Igalo, Kotor, Bar i Podgorica. Crnogorska filatelistička infrastruktura je veoma mala i od sedam klubova koji su registrovani, u funkciji su nažalost samo četiri: Podgorica, Herceg Novi, Igalo i Boka iz Kamenara. Po organizovanju filatelističkih regionalnih izložbi prednjači Herceg Novi i Podgorica.
Da bi se uspješno organizovala jedna filatelistička izložba potrebna su određena finansijska sredstava kojih nažalost nemamo već uz skromnu pomoć privrednih subjekata i državnih institucija uspijevamo da realizujemo projekte. Uz novac potrebne su specijalne filatelističke izložbene vitrine, nabavka specijalnog inostranog “havid” papira i uglova, izložbenih listova i njihove štampe kao i kvalitetne plastificirane providne folije u kojima su smješteni izložbeni listovi sa markama ili kovertama.
Najveća izložba u Crnoj Gori je organizovana u Podgorici 2005. godine koju smo organizovali moj kolega iz kluba Filatelističkog društva Podgorica Đorđije Marković i ja. Izložba je održana pod pokroviteljstvom podgoričkog “DEUS-a” u muzeju Kuslevova kuća povodom “100 god. crnogorskog Ustava 1905 – 2005”. Na izložbi je na 53 izložbene vitrine po prvi put prikazano ljubiteljima crnogorske filatelije kompletno crnogorsko poštansko izdavaštvo od 1874. do 2005. godine. Filatelisti se ne bave samo sakupljanjem maraka oni se bave i sa izdavaštvom prigodnih koverata, dopisinih karata i prigodnih poštanskih žigova.
Markice i do desetak miliona eura
- Čitajući o filateliji naišla sam na podatak da vrijednost pojedinih poštanskih markica može biti i po nekoliko stotina eura. Šta utiče na vrijednost poštanske marke?
Na vrijednost poštanske marke utiču tri osnovne karakteristike: tiraž, ponuda i potražnja. Crna Gora štampa u prosjeku 40.000 primjeraka po izdanju što je sasvim dovoljne za njene potrebe. Jedno izdanje može imati 1, 2, 3, 4 ili 6 maraka (do sada su izlazile u Crnoj Gori u ovom broju), pored serije u izdanju često izlaze i takozvani blokovi i karneti.
Blokovi najčešće sadrže marke iz izdanja 1 ili više njih koje su u jednoj cjelini i marke unutar njih mogu biti zupčane, djelimično zupčane i nezupčane, ako ovakav blok ima prigodne korice onda se naziva Karnet.
O novčanoj vrijednosti maraka mi filatelisti ne volimo mnogo da govorimo jer takvi podaci više štete nego koriste filatelistima. Nažalost neka pravila u filateliji nisu ista za sve. Kao u mnogim državama postoje marke čiji je tiraž veoma mali ili čiji se normalan tiraž usled nekih okolnosti povukao ili spalio od strane poštanske uprave. Marke štampane u malom tiražu uglavnom imaju oznaku “raritet” u zavisnosti koliki je broj odštampan dobija oznaku R, RR ili RRR najčešće se u pojedinim katalozima ne procijenjuje novčano već se označuje kao “ljubiteljska vrijednost” Ta ljubiteljska vrijednost iako je u pitanju isti tiraž u pojedinim zemljama je veoma različita. U državama sa jakom ekonomijom i većim standardom građana cijene za ove marke su veoma velike, mogu se kretati i do desetak miliona eura, isto tako u siromašnijim državama njihova cijema može biti do svega par stotina eura.
Svako izdanje maraka ima i za filateliste i za građane različit značaj. Izdanje koje pominjete o Pavi i Ahmetu izdato je 2012. sa još tri različita motiva na temu “Istorijsko nasljeđe”.
Prigoda i motiv su veoma lijepi i po mnogo čemu tradicionalno i istorijski poučno i značajno. Tiraž je dosta skroman, štampalo se 30.000 serija i 500 FDC (first day cover – koverat prvi dan) Ono može postati interesantno sa vrijednosne-novčane strane ako bude filatelističkog interesovanja, odnosno ako je podstakne jedne od tri već navedene filatelističke karakteristike “potražnja”. Ovo izdanje kao i sva dosadašnja crnogorska izdanja se već našlo u filatelistčkim katalozima kako u svijetu tako i u regionu, mislim da im je za sada cijena + 1 do 3 napisane nominale. Ja je još nisam katalozirao u mom novom katalogu.
- Osim tiraža, vjerujem i da očuvanost poštanske markice utiče na cijenu. Ukoliko naiđem na neku vrijednu poštansku markicu, kako je najbolje skinuti sa neke površine? Da li je vodom najpouzdaniji metod?
Očuvanost marke je najbitnija njena osobina. Najčešća oštećenja su pokidani zupci, zaprljanja od tinte prilikom žigosanja, okrznuća, cijepanje, savijanje, fleke od znojavih prstiju i oštećenja gume-lepila sa druge strane marke. Svaka od ovih oštećenja mnogo utiču na vrijednost marke. Starija izdanja su naročito podložna oštećenjima zbog slabog kvaliteta štampe, papira i gume- lepila. Nekada nisu postojali ovako kvalitetni albumi kao danas već su se koristile tako zvane filatelističke sveščice. Nije bilo plastificirane folije iza kojih se stavljala marka kao danas, već su se na poleđini marke lijepili takozvani “faclovi” lepljive trake koje su marku sa strane lepila lijepili za svesku. Na taj način se značajno štetila marka jer da bi se skinuo taj falc oštetio bi se i sloj gume- lepila koji je bio na marki. Danas se takva marka ubraja u oštećene u odnosu na one koje imaju čitavu originalnu gumu-lepilo . Za pojedine starije marke a naročito za rijetke, u mnogim katalozima se u procijeni vrijednosti podrazumijeva da je falcovana, isto tako ako je ova marka bez falca cijena bi bila nekoliko puta veća.
Jedna marka je najvrjednija onda kada je nalijepljena na poštansku pošiljku (pismo, dopisnu kartu, zazglednicu …) pod uslovom da je pravilno adresirana, žigosana i poslata poštanskim saobraćajem na napisanu adresu. Nažalost nekada znanje o filateliji je bilo jako slabo pa su mnogi ljubitelju skidali marke sa ovih pošiljaka, ručno cijepanjem ili nestručno potapanjem u mlaku vodu. Na ovaj nestručan način je najviše uništeno rijetkih i skupih maraka a na još veću žalost i cijelih pisama, dopisnih karata i razglednica. Razlika između jedne rijetke skinute marke i marke koja je nalijepljena na poštanskoj pošiljci može biti i do nekoliko hiljada puta veća. Lično sam kao filatelista imao prilike da vidim kako su pojedini u neznanju ostali bez desetine hiljada eura vrijednosti. Nažalost ta praksa se i danas nastavlja kod ljudi koji skupljaju današnje novitete, ne znajući da će za neko izvesno vrijeme filatelistička pravila ponude i potražnje višestruko promijeniti vrijednost te marke. Najčešći način skidanja maraka sa pisama je termički ili parom ili mlakom vodom. Problem nastaje kada se u sudu sa vodom u kojoj su pisma ili isječci sa markama izlije neka boja sa neke stare marke, kompletan sadržaj u sudu će biti obojan tom bojom, često se dešava da više takvih maraka u različitim bojama ispuste boju.
- Ako neko posjeduje album, kako da sazna vrijednost istog? Da li bi mogao isti donijeti u Vaše udruženje da pogledate, pomognete, date savjet?
Sasvim je normalno kad neko ko nije filatelista dođe u posjed maraka ili albuma sa markama da mora potražiti pomoć oko njihove procijene i opisa materijala. Danas je to lako riješiv problem, na internetu postoje gotovo svi opisi svjetskih izdanja kao i pojedine poznate aukcijske kuće koje prodaju takve i slične marke. Mi u klubu uvijek rado izlazimo u susret svim onima kojima je potrebna takva pomoć, kako u procijeni vrijednost tako i u opisu filatelističkog materijala.
Mihailove prve markice
- Od kada ste vi počeli skupljati postanske markice. Koja je bila prva markica, odakle taj hobi?
Sakupljanjem poštanskih maraka se bavim sa određenim prekidima više od 40 godina.
Kao tinejdžer često sam ostavljao moj hobi filateliju po strani u korist mladalačkih sportskih aktivnosti i druženja sa vršnjcima. Kao početnik nisam imao dovoljno samopouzdanja da se upišem u tadašne udruženje filatelista, to sam uradio tek krajem ’80-tih godina. Prve marke sam dobio od pokojnog oca koji je bio službenik u Pošti, a kasnije sam našao drugara iz škole sa kojim sam komentariso o markama i sa kojim sam počeo da se mijenjam. Tih prvih maraka se nažalost ne sjećam ali su mi ostale i dan danas serije maraka Flora – cvijeće koje sam dobio od školskog druga Arnada Alivodića.
- Kako sve dolazite do markica, postoji li neka zanimljiva anegdota o tome kako ste dolazili do nekih primjeraka koje nijeste imali u svojoj kolekciji?
Do maraka se dolazi na razne načine, u klubovima, sajmovima, aukcijama, preko filatelističkih facebook grupa, vašarskih rasprodaja i preko filatelističkih prodavnica i starinarnica. Najlakša i najsigurnija nabavka maraka je u svojim klubovima u kom se najveći broj maraka nabavi razmjenom, pa onda trgovinom. Uvijek ima anegdota vezane za marke, počev od onih “imam jako rijetku marku tražili su mi je iz muzeja ali im je nisam dao” ili “nudim ovu ili ove razglednice u razmjenu za stare crnogorske srebrne toke, ćemere i oružje… “
- Vaši albumi su osvajali medalje van granica Crne Gore. Ispričajte nam o tome i kako izgledaju te manifestacije? Koliko albuma broji Vasa kolekcija?
Kao filatelista učesnik sam svih nacionalnih izložbi a učestvujem i na regionalnim evrposkim i svjetskim izložbama. Do sada sam osvojio 16 medalja na svim nivoima takmičenja a najdraže su mi svakako medalje sa svjetskih i evropskih filatelističkih manifestacija na koijm sam u jakim konkurencijama među 50-150 država osvajao zlatne i srebrne medalje.
Pored sakupljanja i istraživanja isključivo crnogorskih izdanja: starih i novih prigodnih, redovnih i taksenih maraka, FDC, MC, starih i novih dopisnih karata, prigodnih koverata i žigova, starih crnogorskih razglednica, starih i novih cjelina, crnogorskih privatnih izdanja i falsifikata, starih crnogorskih dokumenata…bavim se još i pisanjem filatelistilčih kataloga. Autor sam prvog crnogorskog kataloga pod nazivom “Katalog poštanskih maraka Crne Gore 1874 – 2011”, u pripremi sam i druge knjige kao dopuna prvog izdanja. Pored ovih knjiga uradio sam i katalog prigodnih koverata i žigova Crne Gore od 1945. do danas koji još nije javno pubikovan.
Moja kolekcija je veoma velika jer sakupljam i marke i takozvanu poštu Crne Gore. Od pošte (pisma, dopisne karte cjeline, razglednice) imam nekoliko hiljada pošiljaka a od poštanskih maraka koje su sortirane u posebnim albumima i klaserima zavisno da li su u pitanju marke knjaževine ili kraljevine Crne Gore, da li su probni primjerci ili sa greškama, da li su sa ili bez vodoznaka, da li su sa znakom autora marke ili bez. Posebno su složene okupaciona izdanja 1917 i 1941-1944 kao i taksene, privatne marke i falsifikati. Nisam vodio evidenciju o ukupnom broju maraka ali mislim da ih je priličan broj. Pored ovih maraka imam i par desetina hiljada maraka evropskih i svjetskih država koje mi služe za razmjenu.
- Da li se i članovi Vaše porodice ili prijatelji, preko Vas interesuju za ovaj hobi?
Nažalost, velika je rijetkost da djeca nasleđuje svoje roditelje u hobiju ili zanimanju. Imam dvoje odrasle djece koja trenutno završavaju fakultete i ne opterećujem ih sa mojom filatelijom dok ne završe ono što im je prioritetnije. Za koju godinu ću pokušati da ih animiram u želji da nastave zajedno sa mnom ovaj lijepi i interesantan hobi, volio bih da im ostavim kolekciju i znanje ali o svemu ovome oni odlučuju. Mnogi od mojih prijatelja hoće da porazgovaraju sa mnom o mojim markama i o filateliji uopšteno ali nakon izvesnog vremena odustaju od interesovanja je im sve izgleda previše komplikovano.
Filatelističko društvo u Podgorici
- Od kada postoji udruženje, koliko broji članova? Kada se sastajate, kako se učlaniti?
Filatelističko Društvo Podgorica je osnovano 1952. godine, sada trenutno broji oko 30-tak redovnih i jedan dopisni član. Ranijih godina udruženje je brojalo preko sto članova ali vremenom se, zbog već duže ekonomske krize, smrti pojedinih starijih članova i nebrige države prema udruženju, članstvo svelo na 30-ak članova.
Udruženje je registrovano kao NVO i ima svoj statut, skupštinu i upravni odbor. Rukovodioci udruženja su predsjednik, sekretar-ekonom i član upravnog odbora. Član može postati svako ko svojevoljno zatraži upis i ako se sa tim složi makar jedan član udruženja, uz člansku kartu dobija i Statut udruženja. Svi članovi su u obavezi da plate godišnju članarinu u iznosu 0,50 centi mjesečno, udruženje im obezbijeđuje sve marke za tekuću godinu sa popustom od 15 % za svako izdanje.
Udruženje ima svoje redovne sastanke svakog četvrtka od 18 – 19.30 h. u centru Podgorice u ulici Novaka Miloševa 31 (u prostorijama radio kluba).
- Imate li svoj prostor i da li markice čuvate u njemu?
Nažalost svojih stalnih prostorija nemamo iako smo jedna od najstarijih NVO u Crnoj Gori i Podgorici. Od 1952 do 1980 tih imali smo stalan prostor u kom smo se okupljali, nakon 1980-tih opštinske vlasti i pojedine njene institucije su nas tjerali iz svih prostorija u kojim smo se okupljali. Dešavalo se da smo mjesecima održavali sastanke pod vedrim nebom u parkovima i ljetnim baštama jer smo se borili da opstanemo i imali obaveze prema članstvu koje je brojalo i po sto članova, od kojih je bilo dosta penzionera, djece, žena. Od 1980-tih godina silom prilika smo promijenili 18 lokacija i u svakoj prostoriji smo se zardžavali od nekoliko mjeseci do 3 godine. Imamo dosta dopisa sa kojim smo se obraćali kako starijim tako i novim opštinskim vlastima da nam obezbijede prostor makar kao i ostalim NVO u Podgorici ali nažalost nisu ni tada ni sada imali sluha za nas. Sadašnje prostorije su nam ustupljene samo privremeno i ne znamo do kada ćemo se u njima zadržati. Kao predsjednik udruženja tvrdim da smo najaktivnija NVO u Podgorici i Crnoj Gori.
Kao udruženje za naš grad Podgoricu i Crnu Goru kao državu predstavljali smo na više od 20 velikih kulturnih međunarodnih filatelističkih manifestacija po Evropi i svijetu i sa njih za naš grad i državu osvajali desetak zlatnih i isto toliko srebrnih medalja. Prvu crnogorsku medalju nakon tri dana crnogorske nezavisnosti donio je u Podgoricu član našeg udruženja sa takmičenja u Vašingtonu. Pored učestvovanja i predstavljanja kulture Crne Gore na velikim međunarodnim manifestacijama uspješno se bavimo i izdavaštvom prigodnih koverata i žigova, povodom značajnih datuma iz crnogorske istorije, kulture, privrede, spotra. Društvo je član Saveza Filatelista Crne Gore i naši članovi su pokrivali najznačanije funkcije u nacionalnom Savezu, od predsjednika i potpredsjednika Saveza kao i Upravnog odbora i Skupštine. Organizatori smo više klubskih izložbi u Podgorici i su-organizatori sve tri crnogorske nacionalne i međunarodne izložbe Montenegrofila koje su održane u Crnoj Gori.
Kao udruženje posjedujemo i 50 tak izložbenih vitrina koje su rađene po svjetskim standardima koje koristimo prilikom klubskog izlaganja maraka na izložbama u Crnoj Gori.
- Naišla sam na podatak da podgorički filatelisti sarađuju sa filatelistima a iz regiona, kao i sa nekim inostranim društvima. U čemu se ogleda ta saradnja?
Naravno da bi se uspešno bavili filatelijom bitna je i brza i pravo vremena informacija. Kao klub smo povezani sa nacionalnim Savezom i sa svim klubovima unutar Crne Gore isto tako se povezijemo i sa drugim nacionalnim savezima i udruženjima kako iz regiona tako i iz svijeta. U čestoj smo razmjeni filatelističkih podataka i značajnih informacija, redovno šaljemo izvještaje o novim izdanjima Pošte Crne Gore isto tako njihovi savezi ili klubovi i nas obaviještavaju o njihovim nacionalnim izdanjima. Međunarodna saradnja sa regionom i svijetom uz pomoć današnjih kompjutera je nezamisliva, mlađi filatelisti se jako dobro u svemu tome snalaze jer su informatički obrazovani dok stariji bez informatičkog znanja to prepuštaju mlađim članovima.
- Da li postoji saradnja između Pošte Crne Gore i Vašeg društva. Da li Vas nekada zamole da im posudite neki primjerak kada se treba predstaviti na nekoj svjetskoj manifestaciji?
Imamo jako dosta dobru saradnju sa prestavnicima filatelističkog sektora Pošte Crne, u par navrata smo zajedno realizovali nekoliko filatelističkih projekata. Dešavalo se i to da im zatreba ponešto i od nas filatelista ali ne za takmičenje već za njihovu poštansku promociju. Kao udruženje uvijek smo spremni da im u filatelistčkom smislu pomognemo.
- Koje opštine u Crnoj Gori imaju svoje udruženje.
Do skoro je postijalo 7 registrovanih filatelističkih udruženja unutar Crne Gore. Podgorica kao najstarije, Herceg Novi, Nikšić, Rumija iz Bara, Kotor, Igalo i Boka iz Kamenara. Neka udruženja su pri gašenju Bar i Kotor jer su skoro preminuli njihovi predsjednici i nažalost namaju članstva da bi se održali. Prije par godina uz našu pomoć je bilo formirano i udruženje na Žabljaku ali nisam upoznat zašto nije zaživjelo. Pored ovih udruženja u Crnoj Gori je postojalo još klubova koji su se ugasili poput : Cetinja, Budve, Petrovca i Tivta. Čudim se zašto nema udruženja na sjeveru Crne Gore naročito u većim mjestima Pljevlja, Bijelo Polje i Berane, ovim putem apelujem na filateliste kojih ima u tim gradovima neke I lično poznajem da kontaktiraju ili mene ili predsjednika Saveza Filatelista kapetana Toma Katurića kako bi smo im pomogli i dali potrebne upute za osnivanje udruženja.
Prve markice u Crnoj Gori
- Prva markica u Crnoj Gori je izdata 1874. godine sa likom knjaza Nikole. Koliki je bio tiraž te markice?
Prva marka je izdata 1. maja 1874. godine. Na marki je lik crnogorskog knjaza Nikole i izašla je kao serija od 7 različitih vrijednosti.
Pošto Crna Gora nije imala svoju valutu na markama su odštampane novčane vrijednosti u novčićima 2, 3, 5, 7, 10, 15 i 25 novčića. Crna Gora je štampala i koristila za različite potrebe nekoliko različitih vrsta maraka: redovne, prigodne, porto , AR i taksene marke. Nažalost do sada su crnogorske marke mahom istraživali i o njima pisali filatelisti iz nama susjednih država poput Srbije, Italije, Austrije, Njemačke, Francuske, Amerike.. Pošto su stranci opisivali naša izdanja dolazilo je do grešaka i do zlonamjernog pokušaja kataloziranja falsifikata. U Crnoj Gori do skoro nije bilo potrebnog kadra da bi sama istraživala i pisala svoje kataloge već su to i ne pitajući nas radili strani savezi i privatnici. Dosta toga je korekto napisano ali i i dosta toga na štetu crnogorske filatelije.
U Crnoj Gori nažalost ne postoji ni jedan atestator sa licencom stručnog ispitivača za crnogorske marke, ljubitelji crnogorske filatelije da bi dobili potvdu o ispravnosti svojih maraka idu kod inostranih atestatora.
Pripremila: Jelena Petrović
