Ljubavi Marka Miljanova

marko miljanovPročitajte o dvije ljubavi Marka Miljanova. Prepis o lijepoj noći sa katuna pod Komovima. Kako je Marko zaprosio svoju drugu suprugu i koliko žena je brojao njegov “harem” koji je želio pokazati njemačkom putopiscu. U Muzeju je od oktobra 2015. u upotrebi audio vodič.

Vojvoda koji je umio da voli

Kada sam objavila reportažu “Na amanet vi moja Stefa“, kontaktirala me gospođa Tinka Đuranović koja je pripremala projekat uvođenja audio vodiča u Muzej Marka Miljanova. Cilj kontakta je bio – vjerodostojnost napisane priče o ljubavi između Marka i Stefanije. Razmatrala se mogućnost da se i ta priča uvrsti u vodič, ali ja nažalost nijesam znala ko je autor istorijskih podataka koje sam navela. Naime, davno prepisan tekst iz “Pobjedinog” feljtona se zagubio, a tražeći isti od prošlog ljeta naišla sam na mnoge nove podatke o dvije ljubavi Marka Miljanova. Ovaj prilog je sačinjen od tih novih podataka, a isti započinjem pričom koji je ipak ušao u audio vodič Muzeja.

Markova i Stefina ljubav

FB_IMG_1439221173217Marko Miljanov se ženio dva puta.

Nakon što je ostao udovac, u zrelim godinama je upoznao Stefu. On zreo čovjek, ona mlada djevojka. I zaljubljena. U njega ili u priče o hrabrom vojvodi, nebitno je.

Marko je poznavao Stefinog oca. Jednom, dok je gostovao u njihoj kući, Marko se obrati mladoj Stefi: „Blago onome, djevojko, radi koga ćeš ostaviti oca i majku“, na šta mu ova uzvrati otvorenom prosidbom: Nije kod nas običaj da se djevojke nude muškarcima, ali ja nudim svoje srce i ruku tebi, vojvodo Marko.“
I tako Stefa zaprosi Marka.
I tako je on oženi učinivši oboje srećnim.

No prije tog braka, vojvoda Lazar Sočica je nagovarao Marka da se oženi nekom njegovom rođakom. Istorija je to zabilježila ovako: “Otprilike je tvojih godina, možda ima koju manje od četrdeset. Nije, dakle, dovoljno mlada za nevjestu, a nije ni lijepa, ali te zato uvažava više no sve naše junake od Kosova naovamo.“

Marko mu na to odgovori: „Ako imam da biram između dvije djevojke koje imaju jednako odlične osobine, ali je jedna od njih stara i ružna, a druga mlada i lijepa, ne mogu se savladati te biram mladost i ljepotu.“

Brak između Marka i Stefe je bio, u strogo patrijarhalnoj sredini, skoro neobičan. Naime, tada se nije često dešavalo da supužnici javno pokazuju svoje emocije, ali to nije važilo za Marka i Stefu. Uživali su u međusobnoj ljubavi i poštovanju i to nijesu krili.

Na nju je mislio i pišući svoj testament, kojim je sve svoje „ostavio svojoj ženi Stefi u potpunu svojevlast, da joj to pravo niko i nikad ne može okrnjiti i osporiti. Nego je i sad ovlašćujem da može našijem imanjem potpuno u svoju korist raspolagati, pošto je njena zasluga da se steklo i sačuvalo ovo što imamo.“

I to nije sve, već dalje kaže: „Na slučaj moje smrti, a moju zakonitu ženu Stefu posluži sreća da se uda za drugog, to ovdje pomenuto imanje da bude nasljedstvo njeno i njene djece ako je Bog s tijem usreći: uopšte da bude onako kako ona sama nađe za dobro i korisno po nju, pošto je sve gore imenovano njena zakonita svojina.

Dan uoči svoje smrti , 1901. godine, Marko je zapisao: “… na amanet vi moja Stefa i moja čast. Zbogom! Ne mogu više!”

Stefa je umrla 1914. godine.

Markova prva ljubav

marko-trifun

.

Prvi put se oženio kad mu bijaše 25 godina. Upoznao se sa mladom brđankom Milosavom, ćerkom popa Rista Piletića.

Prenosim dio njihove bliskosti iz knjige “Marko Miljanov” (romansirana biografija), Trifun Đukić, noć Milosavina i Markova u katunu Popovića, Carine (1870m) pod Komovima:

“… Visoko iznad katuna uzdigao se Kom, do samih zvezda, dok se ispod onoga brežuljka na vratima kolibe pojavljuje sama Milosava i pogledom traži Marka.

  • Izađi ovamo da nešto vidiš! -javlja joj se on odozgo!

Mladoj ženi zaigra srce od radosti što će s njim provesti koji trenutak u ovoj čudno osvetljenoj noći. Ona uze pleteno jeleče i obuče ga preko bele košulje sa zlatnim ošvicama, reče svekrvi da je Marko nešto zove i odskakuta uz kosi brežuljak kao gazela.

  • Da nijesi vidio koju vilu ili čuo njenu pjesmu? -upitala je ona veselo, prilazeći Marku.
  • Jesam lijepa moja, jesam… Čini mi se, nikad ka noćas! Sjedi kod mene da zajedno gledamo ovu ljepotu noći planinske i da ti nešto pričam – odgovori Marko.

On sede na jedan pločasti kamen, a ona s leve strane uz njega.

  • Da mi pričaš – nastavljaše Milosava njegove reči. – Često sam željela da te pitam o tvom hajdukovanju i borbi sa neprijateljima, pa me vazda nešto spriječi.
  • Ne mari što ti o tome ne kazujem ništa -odgovori joj on. – Ja bi’ reka’ da to i nije za žene, jer su nježna ženska srca! Za njih je ovakva noć, puna mira i svjetlosti.

On obgrli svoju ženu oko struka i toplo je poljubi…”

A nakon 18 godina braka Marka zadesi teška porodična žalost. “Neka boleština uvukla se u njegov dom, te mu, u kratkom vremenskom razmaku, pomriješe jedno za drugim: mati, otac i žena. Od porodice ostadoše mu tri kćeri – Anđa, Milica i Joka – koje on povede na Cetinje, da bi ih tamo mogao školovati.”

a-carine

Krst od Prevlake – Crkva na Carinama. O katunu Popovića i Marku koji je tu rado provodio vrijeme, je pisao i vrsni poznavalac Komova Bogdan Labović u svojoj knjizi “Život na Komovima”. I danas je ostala pjesma: “Volim majko ja mladića sa katuna Popovića.” Fotografija je iz pomenute knjige.

Harem Marka Miljanova

U Crnu Goru su dolazili ratni dopisnici, ali i putopisci. Jedan od stranih putnika, koji je došao da vidi novoosvojene gradove crnogorske, dr Bernhart Švarc, Njemac imao je „službenu obavezu“ da posjeti komadanta Podgorice. A tadašnji gradonačelnik ili guverner te varoši bio je baš Marko Miljanov.

Njemac opisuje vojvodu Marka kao čovjeka „džinovskog tijela, otvorena, iskrena i poštena lika. Iz njegovih očiju sijeva ona srčanost koja prkosi smrti, a njegov hod je elastičan, pun okretnosti i snage.

Ostalo je zapisano:

“Pošto smo se odmorili neko vrijeme kod toga divnog čovjeka, vojvoda je najednom ustao i rekao: „Da bih vam, kao svojim prijateljima, ukazao i najveću čast koja se kazuje na Istoku, odvešću vas i u svoj harem.“

  • Harem?! Zar to tursko zlo u hrišćanskoj kući? – pomislio je za trenutak Njemac. Ali kad je Marko zakucao na vratima „svoga harema“ iznutra se čuo ženski glas „naprijed!“- pred njima se, umjesto raskošnog istočnjačkog harema pojavila mlada vojvodina žena, koja je šila na mašini, dok je njen sinčić spavao u kolijevci. A ovaj sin vojvodin, Savo, umro je u svojoj 2.godini.

Švarc je bio prijatno iznenađen što je u vojvodinoj lijepoj ženi, koja je bila u narodnoj nošnji, video tip „građansko-njemačke domaćice“.

Vjeridba sa Stefanijom

O vjeridbi Markovoj sa Stefom Švarc bijaše čuo još prije polaska na put. Pričalo se i pisalo tada kako je jedna djevojka u Nikšiću rekla među svojim drugaricama da ne može zamisliti veću sreću od one kad bi je poljubio Marko Miljanov.

A tu „želju stidljive djevojke“  odali su vojvoi Marku, koji je uskoro posle ovog došao u Nikšić. „I slavni vitez je pošao u kuću te devojke, privio je, uplašenu, na svoje grudi i, stavljajući joj na ruku sjajan prsten, rekao: „Evo ti željni poljubac. Ti ćeš biti moja žena!“

Takvo je, u stvari, i bilo sklapanje Markova braka sa Stefom, ćerkom Luke (Mujice) Danilovića, koji je bio rodom iz Hercegovine, a živeo, kao trgovac, u Nikšiću.“

Stefanija imaše 19 godina.

Posljednji dani uz Stefaniju

100_3943Avgusta mjeseca 1900.g. Marko sa svojom Stefom otputova u Beč da čuje riječ ljekara za svoju bolest. “Ali nada da će veliki svetski lekari naći leka i njegovoj bolesti ovde se tak pokazala uzaludna. Rak je već bio pružio svoje razorne krake, protiv kojih se nije moglo ništa preduzeti. Bolesniku su dati neki lekovi za umirenje bolova i preporučena mu blaža, zavičajna klima.

  • Bogati, Marko, šta ti rekoše ovi njemački doktori? , pitala ga je Stefa.
  • Bo’me, Stefe, ja nji’ov jezik nijesam nikad razumijeva, ali sad, čini mi se, lijepo razumijem sve. Ovi moj neprijatelj toliko je jak, da se s njim ne mogu boriti ni ja! Nego, ‘ajdemo da se još jednom vidimo sa onim našim prijateljima…”

Preminuo je u Herceg Novom, “smešten u jednu mirnu kuću na kraju grada. Pored bolesnika neprestano je bdela njegova žena…”

Nakon 13 godina preminula je i Stefanija.

.

.

Audio vodič u Muzeju 

Po riječima Tinke Đuranović, priča objavljena u “Plavoj zvijezdi” o nježnoj ljubavi između Stefanije i Marka je ljepši dio vodiča. Imala sam sreću da vodič odslušam i zahvalna sam na tome!

Audio vodič je uradio InfoBiro Montenegro, a pokretač ideje je bilo Ministarstvo Turizma koje je i finansiralo projekat. U upotrebi je od oktobra, a svečano je promovisan kao dio projektaPanoramski put oko korita” 12.novembra kada je projekat kompletiran.

Dostupan je na našem i engleskom jeziku.

Sada svi gosti, i domaći i inostrani, imaju mogućnost da zadovoljni izađu iz Muzeja Marka Miljanova.

 

 

Korišćena literatura:

Trifun Đukić, “Marko Miljanov” (autor je knjigu napisao na ekavskom dijalektu. Svi navodi iz knjige su vjerodostojno prenešeni.)

Bogdan Labović, “Život na Komovima”

 

Pripremila: Jelena Petrović 

Leave a Reply