Pišem ti pjesmu…

JESENOvu stranicu sam otvorila i popunjavala stihovima koji su nastajali tokom najljepšeg perioda žene: dok u njenom vlastitom tijelu se formira čovjek. Hvala Vam što ste pratili ovu stranicu. Istu sam prestala popunjavati Gavrilovim rođenjem, a onda su počeli nastajati novi stihovi za nove rublike. Još ljepši za ljepše…

***

Nova pjesma za jesenje veče… “Trčimo, trčimo i dodirnimo nebo…”

Pročitajte: svakog ponedjeljka i petka objavljujemo po jednu pjesmu Plave zvijezde. Pjesme datiraju od početka marta 2013. pa nadalje. Ljubavne, proljećne, dječije… Za njega, maslačke, narandžaste oblake… A onda (ne)svjesno i za rumene obraščiće koji tek trebaju doći s ove strane akvarijuma. Čitajmo stvorenu i stvarajmo novu umjetnost… Zajedno, pod sjajem plave zvijezde.

Spring-Green-Tree-Background

Drvo

Hoću da udahnem list
i postanem drvo,
pa da se u mene
uvuče proljeće,
i rosa, i sunce,
i ptica.

Hoću da drvo udahne
mene
i da tako i on bude
malo ja.
Da budem u šumi
i šuma da bude u meni.

Pronađi me
među suncem
i udahni u sebe.

31.10.2013.

***

IMAG0075   Plava zvijezda

Na jedan dan
smo se izmiješale.
ja sam ušla
u srce zvijezde
a njen duh je ušao
u moje.
I čitav dan je trajala
ta zamjena.

I zato sad razumiješ
kako sam ti onomad
poslala
razglednicu iz Nedođije.
Mogla sam i fotografiju
ali bilo me strah
od tvog straha.
Sad valjda znaš
i da ne blefiram
kad ti kažem
da znam gdje je
Nojeva barka
i da ti mogu poslati
pjesmu sa nje.

Znam i kako
se poljupci ostavljaju
po vasioni
i koje treba otvoriti oko
da bi ih vidjela sa zemlje.
Znam i kako ruža
zatrudni
i kako se sunce
razmnožava u zvijezde.

Na jedan dan
smo se izmiješale.
Ja sam ušla
u srce zvijezde
a njen duh je ušao
u moje.
I čitav dan je trajala
ta zamjena,
i za čitav život
ostaje da pamtim
kako je gledati
očima zvijezda.

Ipak sam srećna
što ostajem čovjek.

21.oktobar 2013.

IMAG0073 (2)

***
      Strepnja

Plašim se da je ovo
jedini dan
koji će uvijek
samo da liči na sebe.
Drugačiji od jučerašnjeg,
različit od sjutrašnjeg.
Samo on, jedan i jedini,
pod trepavicama rođen,
pod trepavicama će
i da izdahne.

I zato mi je žao
da mu ne pokažem
čudo plesa pod suncem
i zanos poljubaca
pod reflektorima zvijezda.

Plašim se i da je ovo
jedini život
koji ću da živim!

Dok ne nastupi vječan…

17. oktobar 2013.

1390720_380902498679131_736497290_n

***

1379701_627920943924678_669264747_nSvijet u bojama, ti u svijetu

Ko kaže da se
žuto i plavo ne slaže,
ili narandžasto i zeleno?
Što bi moralo to biti u modi,
kad moda može biti u tome?

Možda baš tvoje boje
zbune proljece
da u januaru pomoli glavu
i možda baš zbog tebe
zvijezda se probije kroz
snop oblaka u želji
da je obuceš
u svoje šarenilo.

Ljudi hoce da budu zvijezde,
a zvijezde bi nekad
da postanu ljudi.

I tako ce zvijezda
biti zelena
i imace žute nogavice.
I kad se vrati na
nebo da klija
uvijek ceš znati
koja je tvoja!

Ogrni se ulicom
dok hodaš bojama!

16.oktobar 2013.

***

Ti, Antić i komete

Nijesam ja više balava
za takve stvari.
Nijesam, pa iako
te držim za ruku dok hodamo,
iako se privijam noću
uz tebe
i još uvijek ti čitam
Antića na klupi u parku.

Nijesam ja više balava
za takve stvari
već u zelenilu očiju
bolje nego ikad
švercujem planine,
a tvojim očima
mi i dalje počinje nebo.

Kad niko ne vidi
udahnem i malo sunca
pa kad te poljubim
prenesem ti sunčani virus.
Kad niko i ne sluti
uhvatim kometu u letu
pa od nje napravim prah
koji posipam
neprimjetno iz džepova.
I onda zemljom
izrastu zvijezde
a ja i dalje te držim
za ruku dok hodamo…

Nijesam ja više balava
za takve stvari
već uspjela sam odrasti
do djeteta.
Zato te istinski volim.

15. oktobar 2013.

577028_10151025044334750_1982970445_n3

***
Sasvim običan/neobičan ponedjeljak

Danas neću živjeti zaludno!
U čekaonici banke
da prozovu moj broj
sjedjeću na stolicama
u ćošku predviđenom za djecu.
Nacrtaću i ja nesto
u njihovom bloku –
malu kućicu, par drveća
i dim koji ispisuje
ime te iste banke
dok izlazi iz dimnjaka kuće
grijući je iznutra.

A ako već bude gužva
u tom kutku za djecu,
izvadiću nepotreban
račun iz samoposluge
i na njegovoj poleđini
napisati pjesmu.
Ili jedan san,
jednu borbu i
njen plan.
I neću baciti taj račun,
a ni on više neće biti
nešto nepotrebno.

I u kuhinji našeg doma
napraviću moje brze
a ukusne proje,
obući se svečano
i u prirodi okupiti
one koje volim.
Nek i njima zamiriše Sunce.
Misliće da je od jela
ali Sunce to pruža
putanje sa Neba
i Njegov miomiris
po zemlji se širi.

I imaću ljubavi
za tvoje oči
i imati umječa
da njihovom plavetnilu
napišem pjesmu.
Imaću potrebu i za samoćom
i imati vremena
da i duša
u Gospodu pronađe mir.

I ne! Danas neću živjeti
zaludno!
Neću biti ni
običan papirić istrgnut iz torbe,
ni suva grana
spremana za oganj!

Cvijet sam u Božijoj bašti!
I miris sam Božijega cvijeta!

30. septembar 2013.

***

1185509_367546740014707_1890227542_nGolubovi

Ma kakve zvijezde!
to su bijeli golubovi
raštrkani po nebu.
Lete za suncem,
udvaraju se mjesecu
i poput golubova
prenesu poruku
i vrate se na svoja mjesta.

Ma kakvi da su
stalno na nebu!
Razlete se samo nocu
ali jutrom se usele
u sanjive oči dječaka
srećne što imaju gnijezdo.
Jutrom se uvuku u
nemirne vlasi djevojčice
koja zna da ih prepozna
oko sebe na drugima.
I zbog toga se ona smije
i samo zbog toga ona ima
najljepši osmjeh.

Ma kakve zvijezde!
to su bijeli golubovi
raštrkani u nama.

06. septembar 2013.

***
14764693-old-alarm-clock-flying-with-page-wings-time-flies-concept
Sekunda

Dan ima
osamdesetšest hiljada i četiristotine sekundi
ali samo je jedna dovoljna
da se na nebu upali
nova zvijezda.
I njena svjetlost počinje
da titra,
i njen žar počinje
da svjetluca
u ritmu srca
koje pravi prve otkucaje
u maminom stomaku.
I to je njena zvijezda.

A možda se u sljedećoj sekundi
u holu crkve
sam od sebe upali plamen
na svijeći.
Na prostoru za radost živih,
na pijesku u koji se natapa
molitva za zdravlje
i milost
možda se u trenu
prvog otkucaja bebinog srca
upali plamen
lelujav na vjetru.

Sekunda je dovoljna…
Sekundama se radujemo…
Sekunde nas čine…

5. jun 2013.

***

Nasem carobnjaku
Našem čarobnjaku

Nas dva pajaca
imamo džepove
pune proljeća,
a u svakom naboru džepa
i po jednu procvjetalu trešnju.

Nas dvoje
imamo džepove
koji mogu da se izvrnu,
pa prospeš trešnje
u sred zime
i izmiješaš zvijezde
i galaksije u sred Zemlje.
Tako napraviš svoj svijet
iz izvrnutih džepova
našeg zajedničkog
i čarobnog kaputa.

I još štošta ima u njima.
Uvuci svoje prstiće pod čaroliju
naše carolije.
Ti, naša čarolijo…

09.maj 2013.

* * *

pohvalnicaS ove strane akvarijuma

Ljubim ti konture
i pozivam da uđeš
u ovu stranu akvarijuma.
Ovdje je drugačiji svijet
a ja želim da ti ga pokažem.

Ja imam krila
ostavljena u nasledstvo
jednog leptira.
Na samrti mi ih je
zakačio za srce
i zamolio da njima
u njegovo ime
letim radujući
se pod suncem.

Ja imam džepove
bez dna
a pune svemira.
Sa malo njegovih boja
ja ofarbam čitavi svijet
sa ove strane akvarijuma.
I zato je ovamo
sunce nekada zeleno,
trava plavičasta
a oblaci narandžasti.

Planine se smiju,
sunce namiguje
a maslačci šapuću
kada god spustimo glavu u travu.

Jedva čekam da ti pokažem
čaroliju
sa ove strane akvarijuma.
A do tada… ljubim ti konture!

12.april 2013

  • Pohvaljena pjesma na međunarodnom književnom konkursu „Dragan Žigić“ za najbolja književna ostvarenja u 2013. godini, u organizaciji Udruženja srpskih književnika u otadžbini i rasejanju – USKOR

***

Ljubaznoj Gospodji

  Ljubaznoj Gospodji

“Izgarate, previše izgarate.
Srce Vam kuca previše snažno
a krv teče isuviše brzo
te zato Vam i obraze često
zapuhne plamen.
Odmarajte se,
molim odmarajte više!”

Ali kako da objasnim
ljubaznoj ženi
da ja volim da hodam,
da plešem i ljubim.
Kako da joj objasnim
da se odmaram trčeći po travi
i ostavljajući poruke
po laticama cvijeća.
Pa katkad se uvučem i u oblak
i njegove zidove ofarbam u
zeleno i narandžasto.
Onda na zemlju padne zelena kiša
ili zaveje narandžasti snijeg,
ja se smijem
i trčim dalje da ljuljašku
zakačim na krakove zvijezda.

Srce mi kuca previše snažno,
jer živa sam,
ljubazna Gospodo.
I hvala Gospodu na tome!

30.mart 2013

***

Pogledom ka gore

.

 Pogledom ka gore…

Danas će se otvoriti Nebo
al umjesto kiše
ka Zemlji će pasti
sjeme sunca,
pokoji pramen anđela
i klice planeta!

Danas se otvara
Nebo!
Sunce ce hodati Zemljom
i neko će postati zvijezda.
Budimo na svjetlosti
i prepoznajmo se!

26.mart 2013

.
***

Svemir tebi, svemir meni..

Svemir tebi – svemir meni

Zagrizla sam oblak
i pustila da iz njegove klice
u meni izraste novi!

Zagrizla sam krak zvijezde
i pustila da u meni
izraste nova i plava!

Pojela sam i djelić sunca,
progutala kapsulu plavetnila,
plućima usisala šarenilo
i mrak,
i sad je čitav svemir
stao u mene!

Dajem ti sebe na dar!

26.mart 2013.

  • Ljeto 2013., pjesma Svemir tebi – svemir meni je objavljena u zajedničkoj  zbirci MORE NA DLANU,  povodom MEĐUNARODNOG FESTIVALA PJESNIKA u Biogradu na moru, Hrvatska.

_DSC6803 (2)

***

Sjeme, 10. mart
   Sjeme

Neka nam riječi
budu sjemena
koje će ovo proljeće
rasuti u svjetlost.

I neka bi od istih
izraslo stablo
u čijoj hladovini
će nastati nova Riječ
za novo proljeće…

10. mart 2013

.

***.

CjelinaCjelina

Samo ono što i sama imam,
mogu da podijelim sa tobom.
I samo one visine koje i sama
mogu da dosegnem očima
mogu i tebi da pokažem.

Daj mi ono što nemam
u pogledu,
i dajem ti ono što imam
na dlanu.
I dvije duše postaju jedna…

06.mart 2013

Ostavite komentar

%d bloggers like this: