Pročitajte a onda krenite planinarskom turom koja otvara sva čovjekova i najtananija čula. Do tvrđave Svetog Andrije iznad Perasta na dva načina. Moje greške u planini koje nemojte ponoviti. Fotografije koje će vas oduševiti.
Od Perasta do tvrđave Svetog Andrije
Kada smo suprug i ja krenuli ovom stazom, u startu smo prekršili tri važna planinarska pravila:
- na polazno mjesto smo bili u 11.30h, što je vrlo kasno u zimskim danima (bili su novogodišnji praznici)
- turu smo prošli sa svega pola litra vode
- o turi nijesmo mnogo znali, a što je najopasnije nijesmo imali ni znanje kolika je visinska razlika koju treba savladati!
Ipak na kraju dana, kada smo se u Perast spustili svega 10-tak minuta prije nego se izgubila dnevna svjetlost, ostalo je zapisano:
- osvojili smo cilj i savladali 740m visinske razlike
- za uspon do vrha je potrebno 3h i 30min, a moj suprug i ja smo popeli za 2h i 45min što je za nas bio veliki uspjeh s obzirom da smo dan ranije prešli 42km biciklom.
Težina staze od Perasta se opisuje kao laka i toplo je preporučujem uz još jedno podsjećanje da u zimskim danima treba krenuti rano kako bi se na vrhu duže uživalo u prekrasnom pogledu.
.
Iz Risna do tvrđave Svetog Andrije
Ovom turom sam prošla sa planinarskim klubom čiji sam član skoro deceniju. Tura počinje od centralnog autobuskog stajališta i ide glavnom risanskom ulicom prema sjeveru. Za dalji opis staze ću koristiti knjigu “Primorska planinarska transverzala Orjen – Lovćen – Rumija”:
“Izašavši iz naselja, koristi se trasa austrougarskog pješačkog puta, koji, uz brojne serpentine i presijecanja današnjeg kolskog puta, vodi na Donje Ledenice (crkva sv. Nikole). Upravo sa ovog mjesta pruža se jedan od najboljih pogleda na Risanski zaliv. Odatle valja koristiti asfaltni put do raskrsnice, koja ujedno predstavlja završetak priključne staze i izlaz na Trnsverzalu. Do ovog mjesta se može doći i uskim, serpentinski izvedenim, kolskim putem iz Risna, (oko 30.min. vožnje).”
Da unesem i nekoliko informacija koje sam prikupila hodajući:
.
- do pomenute crkve svetog Nikole, odnosno mjesta zvano Donje Ledenice, se stiže nakon 1h 20min hoda (vremenske odrednice uvijek uzmite uslovno, jer neko stigne prije, nekome je potrebno više vremena. Po vodiču je naznačeno vrijeme 1h 30min).
- Na raskrsnici koju sam spomenula u prepisu iz knjige je i spomenik palim borcima iz ovog kraja u toku II svjetskog rata.
- Nakon raskrsnice se kreće ka istoku. Hoda se širim pješačkim putem koji je lagan i koji i te kako prija nakon jačeg uspona koji je za nama. Njime, uz fotografisanje risanskog zaliva, stižemo do sela Ubalac a onda i do Vranovog brda i njegovih 743 mnh. Na ovom vrhu su ostaci tvrđave Sveti Andrija koji je cilj ove reportaže.
U vodiču je zapisano da je težina staze od Donjih Ledenica do tvrđave laka i da je potrebno oko 3h.
Visinska razlika na stazi D. Ledenice – Sv. Andrija: 160metara
Sjeverno od ulaza u tvrđavu nalazi se cistijerna za vodu, kao i jedna unutar same tvrđave. Pogled sa ovog mjesta na Bokokotorski zaliv se najbolje može opisati fotografijom, jer svaka riječ bi bila i suviše siromašna.
U tvđavi je kontrolna tačka pet Transverzale koju sam pomenula u naslovu korišćene knjige za opis ovog pravca do tvrđave.
Za put od Risna, preko Ledenica do Perasta treba savladati 18 km (za silazak u Perast je potrebno izdvojiti oko 1,30 minuta jer je u pitanju silaženje. Na stazi se može osvježiti šparogama, “drvenastim” povrćem koje se koristi u ishrani.)
Koji god da put izaberete, cilj vas neće razočarati. Ipak put od Risna preko Donjih Ledenica predlažem da prođete sa nekim od planinarskih klubova.
Tekst: Jelena Petrović
Fotografije koje vas uvijek oduševe napravio: Saša Petrović
