Vučedolskom ulicom broj 13 i pored kineskog restorana Shanghai prođem često kada idem centrom Podgorice. Katkad svratim, ali ovaj put sam otišla sa ciljem da vidim da li i kako se u kineskom restoranu dočekuje kineska Nova godina. Tamo me dočekao ljubazan bračni par Sandra i Petar Vrbica, inače vlasnici restorana. Sa njima sam uz šolju toplog kineskog čaja porazgovarala, a upoznali su me i sa svojim glavnim profesionalnim kuvarom iz Pekinga koji se zove Wang Xin Ge. I sa njim sam uspjela mimikom razmijeniti nekoliko riječi.
Kineska Nova godina ove godine pada na 25. januar jer datum zavisi od dolaska mladog mjeseca tokom januara. Kinezi svoju Novu godinu, koja je inače njihov državni praznik, zovu i Proljećnim festivalom ili Lunarnom Novom godinom.
• Gospođo Sandra, da li je kineski restoran u Podgorici spreman za doček kineske Nove godine?
U nazad nekoliko godina uvijek budemo spremni za kineski veliki praznik. Kinezima proslava Nove godine traje petnaest dana. To je vrijeme kada su oni potpuno opušteni i kada putuju. Njihovi aerodromi tokom ovog perioda godine su prepuni jer oni ovo vrijeme koriste da se vide sa porodicom. Tokom godine putuju samo imućniji Kinezi i oni koji su u penziji.
Dakle, konkretno u našem restoranu jesmo spremni. Uz redovni meni, nakon 18h imaćemo i promociju pirinčane rakije i likera, kao i kineske slane i slatke poslastice. Sve smo nabavili iz uglednih kineskih prodavnica u Beogradu, a ponešto od slatkiša znam i ja da pripremim po kineskim receptima. Uz ovo, naši gosti će imati priliku da uživaju i u postavci slika naše drage prijateljice Milanke Vučeljić koja je pripremila dvadesetak radova sa kineskim motivima.
• Da li je tih petnaest dana, koliko traje proslava njihove Nove godine, u Vašem restoranu više posjetioca kineske populacije nego drugim danima tokom godine?
Oni su uvijek naši gosti i redovni posjetioci bez obzira na ovaj praznik. Često nam dolazi i diplomatsko osoblje kineske ambasade. Svi oni nijesu zahtjevni i drže se toga što je na našem meniu.Tokom sezone nam dođu Kinezi koji su na putovanju kroz Podgoricu pa oni često imaju drugačije i specifične zahtjeve. Izađemo im u susret, ako ne u potpunosti onda barem dosta približno. Oni na primjer vole paradajz čorbu ali to što oni zapravo žele od nas je više nalik supi. Osim ljudi kineske populacije imamo dosta i gostiju sa našeg podneblja. Naši ljudi nam dolaze u znatno većem broju kada je vrijeme vjerskog posta.
• Da li za vrijeme kineske Nove godine dekorišete restoran drugačije? Je li ima nešto posebno čime ukrasite prostor tih dana a da to Vašim gostima znači kao dio njihove tradicije?
Kineski resrorani su uvijek pomalo kičasti. Prosto je nemoguće da njihov restoran bude u hladnim bojama i bez dekoracije. Njima su svakako glavna dekoracija lampioni i trešnjino drvo koje i mi imamo u izlogu.
• A kakvi su Kinezi u proslavi? Da li umiju da se provesele, da li dolaze porodično, da li se na njima vidi da im znači taj praznik?
Oni ovdje nijesu sa porodicama. Dolaze sa prijateljima i kolegama. Iskreno, ne vesele se po onom pojmu kako mi to doživljavamo ili možda očekujemo. Razlog tome je vjerovatno u tome što nijesu u svojoj državi i što su najčešće odvojeni od porodice. Prijatni su kao gosti i što bi naš narod rekao “svoga su posla” – pojedu i idu dalje.
• A šta se u kineskoj kuhinji dosta koristi od namirnica?
Koriste dosta povrća i vjerujte da ga mi u našem restoranu nabavljamo sa mjesta koje nam obezbjeđuje najviši kvalitet. Ostale namirnice nabavljamo iz kineskih prodavnica u Beogradu ili čak direktno iz Kine. Kinezi dosta koriste povrća, riže, ali i dosta mesa. Vrlo je rijetko da ćete naći Kineza koji ne jede meso i da je vegetarijanac. S druge strane, spajaju neke namirnice koje su nama neshvatljive.
• Kao na primjer?
U čorbu stavljaju brašno što bi za nas bilo vrlo čudno, ne koriste so ili vegetu već umjesto toga soju. Vegetu doživljavaju kao otrov i bukvalno bježe od nje kao začina. Kuvaju zelenu salatu. To su neki od primjera. Mi smo pripremu jela prilagodili našem ukusu, poštujući svakako kineske principe ali sa druge strane poštujući i ukus naših ljudi koji vole malo začinjeniju hranu.
• Sandra, Vi kao žena koja voli kuhinju i ima osjećaja za ukus, šta mi preporučujete sa Vašeg menia a da je bez mesa?
To je svakako patlidžan pripremljen na kineski način. Mnogi naši gosti su probali da ga pripreme u kućnim uslovima, kao i vrsne i umješne naše domaćice, ali bez uspjeha. Nema ni potrebe pokušavati jer je to posebna procedura koju naš kuvar priprema u voku, tako da pored iskrenog truda naših sjajnih domaćica opet se ne dobije isti ukus kao što ga mi ovdje pripremimo. Preporučujem i brokule sa bijelim lukom i paradajzom.
• Šta je vok, je li to neka posebna posuda?
Da, vok je univerzalna posuda za pripremu svih jela od povrća. U Aziji se skoro sve priprema u voku, s tim da se koriste različite metode. Najpoznatiji metod pripreme u voku je brzo prženje, pri kojem se svi sastojci neprekidno miješaju i budu gotovi za par minuta. Ovako pripremljeno jelo je brzo spremno s malo masnoće, a gubitak vitamina je sveden na minimum.
• Znači to su sve male tajne kineske kuhinje?
Baš je tako.
• Hoće li naši ljudi da prihvate savjete Vašeg glavnog kuvara?
Hoće da prihvate Wangova uputstva kako da pripreme hranu, ali opet sa druge strane ono što on spremi za sebe da jede nama bude neukusno.
• Je li prenio i na Vas neka kulinarska umjeća?
Ja sam ona koja voli da konzumira tu hranu. Volim gambore sa ananasom. Ranije nijesam voljela ukuse koji su slatki, kisjeli i slani a sada sam ih prihvatila i volim ih. Sad ih čak i preporučujem. Ja inače ne volim meso, ali ne mogu reći ni da sam vegetarijanac. Volimo i Wangove salate. Ali Kinezi puno jedu meso, posebno vole svinjsko.
Ko je Wang Xin Ge?
• Gospođo Sandra, ko je zapravo Vaš glavni kuvar Wang Xin Ge?
Wang je prije svega dobar i vrijedan čovjek. On jeste naš glavni kuvar, porijeklom iz Pekinga. Sa svima je sklopio vrlo lijepe odnose i nedostajaće nam kada ode. Kod nas je dvije i po godine i poznavajući ga, znamo da ćemo i mi njemu nedostajati. Poprimio je dosta naših manira. Poštujemo ga jer kod njega uočavamo da nije došao samo da radi i zaradi, već i da nauči, analizira. I u svemu tome voli da pomogne, držeći se svojih principa.
• Mora se vratiti u Kinu?
Njima viza traje tri godine i to je razlog što mora da se vrati u Kinu. Onda nam dođe novi profesionalni kuvar kojeg angažujemo kao i Wanga preko agencije iz Beograda. Mi bi svakako voljeli da nam se Wang vrati, ali znajući da ga u Kini čeka porodica i djeca kojoj on nedostaje, svakako da razumijemo da će biti teško da se odluči na povratak u Crnu Goru. Porodica mu mnogo nedostaje. Bude nekada i nervozan zbog toga i razumijemo ga u potpunosti. Nekada mu damo i da odmori par sati, pa i dva dana ako znamo da će se vratiti raspoloženiji. Naše osoblje to nama zna da vrati kada je gužva u restoranu i kada se od svih nas očekuje veća posvećenost. Wanga izuzetno poštujemo i vjerujte da kada bi naš sljedeći kuvar, koji će ga zamijeniti, bio i upola dobar i vrijedan kao Wang, mi bi bili vrlo zadovoljni.
• A kako se sporazumijevate, je li naučio nešto od crnogorskog jezika?
Samo Kinezi koji su visoko obrazovani ili su se školovali u inostranstvu znaju engleski jezik. Wang ne zna engleski, a mi ne znamo kineski. Ali se vrlo dobro razumijemo mimikom i osjećajem.
• Znači li to da nepoznavanje jezika nebi trebalo biti prepreka?
Naravno. Postoje načini da se razumijemo, postoji mimika i mi funkcionišemo besprijekorno. Dosta se moj suprug i on druže, često izađu zajedno, a kada suprug i ja odemo na Primorje onda ga povedemo sa sobom. Wang je inače vjernik, pripada budizmu a oko vrata nosi lančić koji je simbol ženske energije. On mu je kao amajlija i predstavlja zaštitnicu muškaraca u njegovoj vjeri. On nikada neće uraditi nešto što ne bi volio da drugi uradi njemu.
• Da li je i Wang slobodan tokom narednih dana kada se obilježava proslava kineske Nove godine?
On ne želi da bude slobodan. Daleko je od svoje porodice i onda najrađe želi da je ovdje sa nama.
• A šta je Wangu bilo neshatljivo kada je došao u Crnu Goru u odnosu na svoju državu? Šta je ono što je bilo pozitivno, ali i negativno što je uočio kod nas?
Najteže mu je svakako pala udaljenost od porodice. Ali Kinezi u Pekingu rade od 10 do 12 sati tokom dana. To je veoma naporan tempo koji im ne omogućava da mnogo gledaju porodicu. Došao je ovdje zbog loše finansijske situacije u svojoj državi, ali se vremenom ona tamo popravila. Mada ako uzmete u obzir da oni tamo rade i po 12h, da slobodno vrijeme provode na poslu i malo viđaju porodicu onda se svodi na isto – ni ovdje ali ni u Pekingu Wang nebi bio toliko uz porodicu koliko on zapravo želi. Mnogo koriste internet i potpuno su zanešeni tehnikom.
Wang nije mogao ovdje da shvati da se čovjek ne daje u potpunosti svom pozivu koji bi trebalo da je sam odabrao. Neshatljivo mu je bilo i da ljudi mnogo pričaju a malo rade. Sa druge strane voli naše more, prirodu, šetnje, pivo, svinjsko pečenje, ćevape. Voli i što nijesmo strogo vezani za posao jer je kod njih princip kada se radi – radi se predano i sa potpunim posvećenjem. Sviđa mu se naš narod i naš mentalitet. Čak mu je i naša prepirka zanimljiva.
Restoran Shanghai Asian fast food vrši i dostavu hrane, a radno vrijeme je od 10h do 24h. Eto prilike da probate nešto novo.
Ja se iskreno zahvaljujem bračnom paru Vrbica na toplom prijemu i vremenu koje su izdvojili za ovaj razgovor. Meni je bilo veoma zanimljivo.
Prilog uradila: Jelena Petrović
