Uvijek je imala problem sa autoritetima i uvijek se palila na obrazovanje. Već 20 godina stvara kao slobodan umjetnik, ne pripadajući nikome i odbijajući autoritete. Živjeti tako je i lako i teško, lijepo i nekad nezamislivo, a pored svega Mirjana Bobić Mojsilović mi kaže: “Radost života mi je ostala neokrnjena.”
“Pozdravite svog muža”
Potpisala mi je svoju knjigu poezije, a kod one koja pripada mom mužu smo se zadržale:
– A u ovoj knjizi je objavljena priča mog supruga.
U pitanju su najbolje priče sa književnog konkursa Mirjane Bobić Mojsilović, pod naslovom “Recepti za srećan život”. Među pedeset jednom pričom našla se i njegova.
– Kako se zvala priča?, upitala me je Mirjana otvarajući prvu stranu da stavi svoj potpis.
– “Dvije lijeve čarape”.
– Zaista?! Sjećam se te priče! – uzviknula je životno šireći ruke, onako kako samo ona zna.
– Zaista se sjećate?!
– Majke mi, ostala mi je u sjećanju. I puno pozdravite svog muža!
I tako je moj suprug dobio potpisanu knjigu, a ja par minuta razgovora sa Mirjanom Bobić Mojsilović.
“Neke pesme su o tebi.
Al’ ti to ne znaš…”
Mirjana Bobić Mojsilović je tog dana došla da u Herceg Novom recituje svoju poeziju, a ja sam tog jutra samo zbog njenih stihova uzela dan od odmora, sjela u autobus i otišla da ih slušam…
Često kaže da njenu poeziju niko ne recituje bolje od nje koja ju je napisala.
Kada to čini, Mirjana voli da ustane i svu sebe unese da bi dočarala ono što je stalo pod naslov.
Sve svoje pjesme zna skoro napamet, a u jednoj emisiji je odmah prihvatila izazov voditelja i počela da recituje “Pismo učiteljici” Vita Nikolića i “Pesmu o Aninom povratku s letovanja” Branislava Petrovića.
Obrazovanje se ne da sakriti kroz sve njene romane – zbog nje čitate poeziju, romane, gledate filmove koje ona samo ovlaš okrzne kroz neki svoj opis…
Šetala sam tog dana sa Mirjaninom knjigom svuda po Novom, recitovala je pod Sat kulom, a onima koji bi me čudno pogledivali dobacivala bih:
“Neke pesme su o tebi.
Al’ ti to ne znaš,
jer ne čitaš poeziju.
Nikad nisi čuo
za Cvetajevu
i Ahmatovu,
ili Gvendolin Bruks.”
Ma, naravno, da ih potpisuje Mirjana Bobić Mojsilović, a sve ih je objavila izdavačka kuća Laguna kao prvu knjigu poezije živog pisca.
I svaki stih je ličan i proživljen, “nastao u melanholiji kojoj su pjesnici skloni”.
“Ma, to vam je moja autobiografija.”– rekla je autorka te večeri pred punom Dvoranom Park.
U toj autobiografiji eto i njenih “Haljina” kojima oblači svoje heroine u knjigama i na slikama.
Eto i želje da je ona Bog, jer onda bi “Ti, Ti bi bio živ”….
Eto i onog mladića iz njenih mladih dana kojeg Bobićeva bijaše ostavila, a onda kada je – nakon mnogo godina – vidjela njegove srećne slike sa svojom izabranicom, napisala tu “Ljubomornu pesmu”.
“Ljubavnu pesmu” gimnazijalci uče napamet pa se njome takmiče na recitacijama….
Zbog Mirjane i sama počeh da preispitivanje svoje stvarnosti oblikujem u stihove, tako da i ja imam svog “Kišnog čoveka” koji vrti pedale po kiši slobodan ko Preverova Barbara.
“jesam zaljubljena u život”
• Mirjana, da li je istina da je pjesma vašeg života ,,Obećao si mi”, po kojoj i vaša zbirka poezije nosi ime.
To je moj razgovor sa Bogom. Svi imamo razlog da mu se ponekad žalimo. Mi imamo nagodbu sa Bogom a On uvijek prašta kada smo iskreni.
• Čini mi se da vi najmanje promovišete svoje knjige. Čitajući Vaše romane i vašu poeziju ponovo učim napamet Preverevu Barbaru, čitam “Ljubavnika” ili gledam “Pisca”. Vaše poznavanje književne literature i filmova je izuzetno primjetan. Da li svoje čitaoce namjerno gurate ka toj literaturI i širem obrazovanju pomalo žrtvujući sebe u tome?
“Ljubavnik” Margerit Diras je roman koji sam najviše puta pročitala. On mi je apsolutni spoj proze, poezije, muzike i svega najboljeg. Svakako da mi je milo ako sam inspirisala nekog da čita, piše i time zasigurno popravi svoj život. Knjigama spasavamo živote.
• Neke riječi kojima bih vas opisala jesu da ste neukrotivi, radoznali, svoji, lijepi, da ne pripadate nikome…. Da li imate neokrnjeni polet iz mladosti?
Na mnogim poljima jeste neokrnjen. Na mnoge teme možda i okrnjen, ali zato što sam od nekih stvari odustala. Ali bazično – radost života je ostala neokrnjena.
• Zaljubljeni u život, zagledani u nebo, zaogrnuti duhovnom ljepotom… da li nekad nazdravite za Mirjanu Bobić. Baš onako, da podignete čašu pića kojeg volite i kažete: “Ma, živjela ti meni.”
Normalno, baš tako to kažem i to vrlo često. I zbilja jesam zaljubljena u život.
• Volim vaš stih “Mora da je mnogo lepo kad te ja izmislim”. Hoćete li izmisliti nešto sada dok ste u mirisu mimosa i sa tim stihom otići kući?
Nadam se da hoću. Mi zapravo uvijek tragamo za inspiracijom, a to može biti i miris mimoze.
“I nemam,
stvarno nemam
za čim da žalim:
jer,
ja sam hodočasnik,
i ljubav je moj Jerusalim.”
(iz “Ljubavne pesme”, Bobić-Mojsilović)
pripremila: Petrović Jelena,
u Herceg Novom, februar 2022.
