Pročitajte: Od Podgorice je udaljena 65 km. Od Beograda oko 480. Od Rima, vazdušnom linijom, oko 450 km, Pariza i Berlina 1500, Moskve blizu 2000, a Njujorka 2500 km. Ona, barski ponos… Stara maslina.
Kada se vozilom krene magistralnim putem iz Ulcinja za Bar, po desnoj strani se nailazi na putokaz koji pokazuje pravac u kom se nalazi stara maslina. Nakon skretnice, vrlo brzo se nailazi i na tablu sa natpisom ove prvorazdredne turističke atrakcije u čijoj neposrednoj blizini je ograđeno uredno zemljište na kojem živi crnogorska starica. To je stablo čije su godine izbrojali stručnjaci procjenivši ih na preko 2000 i kao takvo je ocijenjeno kao najstarije u Evropi.
Maslina u knjigama
U mnogim svetim knjigama za ovu biljku govore kao “prvoj među drvećem”. Simbolizuje sveto drvo, mir, mudrost, snagu, plodnost i postojanost. Kažu i da je ona među biljkama, što i golubica među pticama. Kažu i da su ovo drvo stvarali bogovi. Tako se u Egiptu njeno stvaranje pripisuje boginji Izidi, u Mesopotamiji bogu Ištaru, a zanimljiva je priča o nastanku masline u Grčkoj. Ona pripovjeda da se to dogodilo nakon svađe između boginje mudrosti Atine i boga mora Posejdona. Takmičili su se ko će biti glavno božanstvo u Atini (mada, postoji i verzija da je predmet svađe bila teritorija Atike). Svađu je otac svih bogova, Zevs, odlučio riješiti tako da pobjednik bude onaj koji stanovnicima pokloni vrijedniji dar. Legenda kazuje da je tada boginja Atina bacila kap vode na klisuru na kojoj je izrasla maslina. Stvorivši ovo drvo, Atina je Grcima darovala dragocjeni dar i pobijedila Posejdona.
Pobjednicima na Olimpijskim igrama na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu su dobivali i amfore s maslinovim uljem koje je tada bilo vrlo skupo. Ne treba zaobići ni zakonike po kojima je bilo zabranjeno posjeći više od dva stabla godišnje po masliniku, a svako ko bi se oglušio na to ili bi bez razloga uništio stablo – mogao je biti kažnjen oduzimanjem imovine, protjerivanjem, pa i smrtnom kaznom.
U Bibliji i drugim svetim knjigama maslina se pominje na mnoštvo stranica. Postoji legenda po kojoj je Adam na samrti tražio “ulje milosrđa” te od Boga dobio sjemenku iz koje je na njegovom grobu nikla maslina. Muškarce koji su uzgajali masline Mojsije je oslobađao ratovanja, a sjećamo se i golubice iz Knjige Postanka koja se nakon potopa vratila noseći u kljunu maslinovu grančicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. S mnogo istih grančica narod je proslavio Isusov ulazak u Jerusalim, a prema daljim zapisima, Isus je svoju posljednju noć proveo u vrtu maslina na Maslinskoj gori. I u islamu se vjeruje da je maslina sveto drvo.
Postojalo je i vjerovanje da maslinovo ulje može postati ljekovito i sveto, ukoliko se na njemu uče odabrani sadržaji iz svetih knjiga. Hipokrat je maslinovo ulje prepisivao za više od 60 raznih bolesti, a u Kini se vjerovalo da neutrališe otrove. Ono se i danas koristi u narodnoj medicini. Postoji uvjerenje po kojem se, svako ko ujutro pojede jednu maslinu, nikad neće razboljeti.
Maslina je zbog visokog procenta masti dobila ime po latinskoj riječi koja znači ulje. Ima manju energetsku vrijednost od maslaca i drugih ulja. Jesu jedino voće koje daje ulje.
Legende o barskoj maslini
Mnoge legende i pripovijedanja vezuju se i za maslinu na Mirovici. Kažu da je bila zborno mjesto za izmirenje zavađenih porodica ili bratstava svih vjera. Pored njenog stabla su se, brže nego igdje drugo, mirili ljudi i čitave porodice nakon čega su se rađala pobratimstva i kumstva. Moguće je da je upravo zbog te njene snage da miri zavađene strane, ovo mjesto dobilo ime Mirovica.
Maslina u plamenu
“Obim stabla je deset metara, odnosno dvadeset i četiri koraka djevojačka. Sijenku krošnje u podne djevojče pređe sa 74 koraka.” Ali kažu da je obimno i krošnjato stablo stare masline nekada bilo još veće. Gotovo dvostruko, tako da se u unutrašnjosti stabla moglo smjestiti i po nekoliko ljudi. Tako je u unutrašnjosti ovog stabla grupa mještana imala skrovito mjesto za kocku. Igrale su se karte i to u novac, što je bilo strogo zabranjeno, a za osvjetljenje su koristili fenjer. “Jedne noći, duvao je jak sjever. Kockari su ranije otišli kući, ali su zaboravili upaljen fenjer. Vjetar ga je prevrnuo, ulje ili petrolej su iscurjeli. Vatra je buknula i brzo zahvatila stablo masline, koje je zbog uljavosti, jako zapaljivo. Dok su mještani primijetili požar i reagovali, znatan dio masline, skoro trećina je izgorela.” Maslina se brzo obnovila, ali tragovi od požara i danas su vidljivi na njoj.
Na još uvijek zelenim granama ove masline plodovi su rijetki, ali, i pored toga ona je najskuplje stablo u Evropi. Zbog nje su strucnjaci iz Italije davali i milione lira. Htjelu su da je iskopaju i sa korijenom, stablom i granama prenesu u Rim.
Prava domovina maslinjaka jeste crnogorsko primorje. Posebno njen južni dio, tako da se posebno ističu u barskoj i ulcinjskoj opštini. Samo na području Bara i sada ima više od sto hiljada maslina. Inače, masline uspijevaju u područjima žarkih ljeta i tople zime, a pored klime bitan je i sastav zemljišta. Masline, naime, vole rastresito zemljiste koje sadrži veću količinu krečnjaka. Duboko se ukorjenjuje, što zavisi i od kvaliteta staništa. Sporo raste i često zahtijeva više od 15 godina da bi došla do pune rodnosti. Život masline u toku zime odmara. Početkom proljeća počinje njeno budjenje. Od aprila do juna cvjeta, oplodjuje se i začinje nove plodove. U ljetnim mjesecima zametnuti plodovi rastu, uobličavaju se a sjemenke otvrdnjavaju. U periodu septembra i oktobra plodovi sazrijevaju, dostižu svoju veličinu i oblik. Vrijeme berbe se kreće od septembra do februara.
Mladoženja maslinu – a mladoženji nevjesta
U srednjem vijeku je postojao zakon koji je mladiće obavezivao da prije ženidbe zasade najmanje deset maslina. Pisac Draško Šćekić opisuje da su “zato momci ovu hiljadugodišnju voćku uzgajali sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Bdjeli su nad njenim rastenjem – pravili male terase oko korijena, okopavali zemlju i gnojili je stajskim djubrivom, mladike privezivali uz kočeve i tako ih čuvali od jakih vjetrova sa mora i crnogorskih planina. U zimskim danima su mlado stablo omotavali tkaninom ili slamom, da ne nastrada od mrazeva. A kad bi sadili maslinove mladike, stavljali bi u zemlju po dvije. I danas, kada se prolazi kroz ove maslinjake, često se vidi kako po dvije rastu jedna uz drugu.”
I kralj Nikola Petrović bješe uveo pravilo da se nijedan Crnogorac ne može oženiti dok ne zasadi određeni broj maslina. Početkom XX vijeka u Baru je postojala uljara porodice Marić, gde se dnevno prerađivalo i do dvadeset tona maslina. Poznato maslinovo ulje se izvozilo za Ameriku, Francusku i Njemačku.
Maslina na Mirovici spomenik je prirode i zaštićena je odlukom vlasti 1963. godine. Od zidina starog Bara je udaljena 20-tak minuta hoda.
Pod njenom krošnjom i pod očima planiskih vrhova Rumije i Lisinja se tokom godine održavaju mnogo susreti i manifestacije, jer pjesnici joj pišu stihove, slikari je slikaju, zaljubljenici u prirodu odaju poštovanja. I mi ih razumijemo. I dio smo njih!
Tekst i fotografije: Jelena Aleksić-Petrović
Objavljeno: Pobjeda, 11. februar 2008. god.
