Pjesnici ne umiju da tuguju kao obični smrtnici. Oni i od tuge naprave umjetnost, jer im je i ljubav takva. Gordana Sarić nakon smrti svog supruga nije se “ovila maglom gustom/ni obukla haljinu tmurnih boja,/nisam stavila veo izatkan tamom…”. Umjesto toga ona je svom suprugu darovala besmrtnost. Pročitajte najnoviji intervju sa Gordanom Sarić i njenu poeziju iz najnovije knjige “Za tebe ljubavi moja”
“Sve što sam željela, meni je to moj Momo ispunio”
Bračni par Sarić, Gordana i Momčilo, otvorili su nam vrata svoga doma u oktobru 2013. godine. Širokim osmijehom uveli su nas tada u toplinu svoje porodice. Gordana mi je pričala o svom djetinjstvu, djevojaštvu, poeziji, a kroz sve to je sa posebnom nadahnošću isticala toplinu ljubavi koju održava sa svojim suprugom Momčilom – Momom, cijenjenim nikšićkim kardiologom. Gledala je u njega dok nam je recitovala Prevera i šireći ruke govorila:
“Jelena, sve što sam željela u životu, meni je to moj Momo ispunio. I ja njemu!”
A onda je, novembra 2014.godine, Momčilo Sarić preminuo. Od tada Gordana kroz neizrecivu ljubav i toplinu svoje poezije svakodnevno dokazuje da njen Momo i dalje živi. Svom suprugu je za godišnjicu od upokojenja posvetila i svoju najnoviju zbirku sačinjenu od pjesama koje je pisala tokom te najbolnije godine, ali i tokom prethodnih kada bijahu srećni.
Čini mi se da sada stvara više nego ikad. Putuje jer u u tim putovanjima pronalazi spas od tuge. Srijeće se sa ljudima poetama, pokazuje im širinu svoje duše i ljepotu karaktera. A oni joj svi uzvraćaju na isti način.
Plava zvijezda donosi najnoviji intervju sa Gordanom Sarić o njenoj najnovijoj knjizi i životu koji živi, a sve je propraćeno njenim najnovijim fotografijama i stihovima.
“Za tebe ljubavi moja”
Gospođa Gordana mi o svojoj najnovijoj knjizi kaže:
Knjiga “Za tebe ljubavi moja” je za mene bijeg od stvarnosti, ona je moj spas. Tu sam pretočila svaki treptaj duše. Tu sam osjećanja uobličila i sjećanja ovjekovječila stihom. Svu ljubav, prazninu, želju i čežnju iskazala sam poezijom. Oko 40 pjesama su nastale tokom prošle godine, svaki put kad bi mi duša bila potaknuta neizmjernom tugom, nemirom, neprebolom, pjesma bi nastala.
Knjiga broji 122 pjesama. Zanimalo me je da li su sve posvećene njenom suprugu i Gordana mi otkriva:
Ovo je jedinstvena knjiga posvećena samo jednom čovjeku. Čitav život pisala sam mome Momu pjesme, uvijek je bio moja nepresušna inspiracija. Njegova anđeoska ljubav, brižnost i pažnja, njegovo bdijenje nada mnom sam duboko osjećala, uzvraćala mu. Mi smo bili simfonija ljubavi, uvijek zajedno sa rukom u ruci. Dakle, pjesme od prošle godine i ranije njemu pisane čine ovu knjigu čiji su recenzenti doktor književnosti Rade Vučićević i pjesnik Pero Zubac. Ponosna sam na riječi dr Vučićevića:”Gordanine pesme su vanvremene i velike kao što je i Momo bio. Čovek običnik, ostaje zatečen ne samo takvom i tolikom ljubavnošću, iskrenošću i toplinom, već stanju posebne emocionalne pripadnosti voljenom biću, kakva se danas retko sreće a još ređe u tako nežnu, pesničku sliku pretvara.”
- Jeste li ponosni na promociju zbirke koja se održala početkom decembra 2015.godine?
Jako sam ponosna na promociju koju su organizovali Skupština Opštine Nikšić, Šah klub “Nikšić” i Centar za kulturu. Inače izdavač je Šah klub čiji je moj Momo bio dugogodišnji predsjednik. To je bilo izuzetno emotivno veče na kojoj je učestvovao naš kvartet “POETICUS MUSICUM”, koga sačinjavaju prof.dr Vesna Vučinić, klavir, Vili Ferdinandi, violina, glumac Miro Nikolić i ja. O knjizi je govorila sjajna pjesnikinja magistar književnosti Ana Pejović, moderator večeri je bila Renata Bulajić direktorica Biblioteke “Njegoš”. Sve prisutne je pozdravio prof. dr Blagoje Cerović, bivši dekan Filozofskog fakulteta kome dugujem ogromnu zahvalnost jer je inicirao ovu knjigu i doprinio organizovanju njene promocije.
- Gordana, mnogo putujete. Da li Vam to barem malo pomaže da se izdignete iz tuge za Vašim Momom?
Mnogo putujem i to je uz poeziju sada smisao mog života. Član sam nekoliko Društava i uvijek negdje putujemo i družimo se. Idem na Poetske festivale: Pula, Rovinj, Bar, Budva, Danilovgrad, Novi Sad. Imam nastupe po školama, vrtićima, književnim večerima. Naš kvartet POETICUS MUSICUM je imao nastupe u nekoliko gradova Crne Gore. Pa evo pozivam poštovane čitaoce da dođu na naš nastup u Podgorici 28. marta u KIC”Budo Tomović” sala DODESTA.
Nedavno sam bila u Sarajevu na promociji knjige “LJubav je dodirnula nebo” moje prijateljice, divne pjesnikinje Mubere Šabanović iz Švedske koja se održala u Vijeću bosanskih intelektualaca gdje sam bila specijalni gost. Bilo je izuzetno veče. Spremam se u Beograd gdje ću predstaviti moju poeziju u Poetskom klubu “Skadarlijska boemija” koju vodi izuzetna intelektualka i sjajna književnica Katarina Branković Gajić čiji je roman “Beogradske kiše” izazvao veliku pažnju. Dragoj Katarini dugujem neizmjernu zahvalnost za pažnju i promovisanje moje poezije. Spremam se u junu i za Bugarsku na Poetski maraton itd.
Idem sa osmijehom, puna ljubavi prema umjetnosti, prema divnim ljudima koji me okružuju, idem otvorenog srca sa mojim Momom u srcu čijim dahom i dalje dišem i koji me vodi sunčanim stazama kroz moj svijet radosti i sna.
***
I Žak Prever ima pjesmu Za tebe ljubavi moja. Stihovao je i on svojoj ljubavi, jer pjesnici ne umiju da tuguju kao obični smrtnici. Oni i od tuge naprave umjetnost, jer im je i ljubav takva.
Zahvaljujući ljubaznosti Gordane Sarić, čitaoci portala Plave zvijezde imaju priliku pročitati tri pjesme iz njene najnovije zbirke i mi joj se iskreno zahvaljujemo na tome:
ZA TEBE LJUBAVI MOJA, Gordana Sarić
Nisam se ovila maglom gustom
ni obukla haljinu tmurnih boja,
nisam stavila veo izatkan tamom
za tobom, ljubavi moja.
Zašto da iskonsko obilježje tuge
nesebično darujem tuđim očima,
moja je bol u dahu kojim dišem
i neću je kazivati drugima.
Zar da te žalim bojom mrkle noći?
Neću da prihvatim taj vidljivi znak
sumoran kada živiš sjećanjima mojim
vječno postojan,vedar,nasmijan.
Bio si moj začarani svijet,
najljepši dar od Boga dan,
bio si moj polet i bezbrižnost,
čarobni život suncem obasjan.
Kao dragulj u duši sam te nosila,
uzdizala do sjajnoga nebeskoga trona,
neprestano bdjela nad riznicom nježnosti
koju sam za tebe čuvala od iskona.
Svakim dahom srca oduvijek si znao
koliku sam silnu ljubav osjećala,
uzvišeno i beskrajno poštovanje
koje sam ti dušom poklanjala.
A ti si mi darovao anđeosku brižnost
svakim tvojim otkucajem srca
i neću da me oviju crne sjenke duge
kad mi svjetlost daju zraci tvoga sunca.
Imala sam te ko najveće blago,
najljepšu dragocjenost što Bog mi je dao,
imala sam tvoju ljubav neizmjernu,
hvala što si takav postojao.
***
SIMFONIJA DUŠE
Ne čekaš me više kad se vratim
da pitaš kako sam bez tebe vrijeme odsanjala,
da li si mi falio u noćima dugim
i jesam li ti novi stih spjevala.
Nema te više u prostoru oka
ali postojiš u mojim grudima,
u duši treptavoj tebe vječno željnoj,
u svakoj kapi krvi beskrajno te ima.
Tvoj sam odraz u zrcalu dana
i smijem se toplim smijehom tvojim,
uvijek i svuda samo tebe vidim,
tobom dišem i tobom postojim.
Bili smo nježna simfonija duše,
jedno drugim silno opčinjeni,
nerazdvojni ko ptica i nebo,
sa rukom u ruci,vječno zagrljeni.
Pa kako i možeš negdje da me čekaš
kad vječno smo zajedno svakim trenom,
TI ko otkucaj zaljubljenog srca
i JA s osmijehom i suzom skrivenom.
***
NIGDJE TI OTIŠAO NISI
Nigdje ti otišao nisi,
sa mnom si kao što si bio,
samo si se iz prostora oka
u grudi sjetne preselio.
Tu si, u srcu, moj anđeo sneni,
okovima beskrajne ljubavi zatočen,
njegovan brižnošću zaljubljene duše
vječno utkan u svaki dio njen.
Tu si da obasjaš cijelo moje biće,
ruke hladne toplinom da ugriješ,
prisutnošću nebeskom smisao mi daš,
postojanjem, samoću odagnaš.
***
“Brak je toplina i ugađanje”
A evo kako su se Gordana i njen Momo upoznali:
Bilo je to u studentskom domu u Sarajevu. Ja sam bila brucoškinja francuskog jezika, a Momo apsolvent na Medicinskom fakultetu. Trebala je te večeri biti igranka, ali kako se zbilo nešto u gradu igranka je otkazana i mi prisutni smo ostali u toj sali gledati televizor. Moj Momo se tada ponudio da mi donese stolicu, što sam ja prihvatila. A onda kada je donio stolicu pitao me i da sjedne sa mnom što sam mu dopustila. I tako smo simbolično podijelili stolicu prvo veče. Od tada je dijelimo čitav život.
Gospođa Gordana Sarić je po svom ocu Mađarica grofovskog porijekla. Uvijek izgleda besprijekorno, otmeno i uzvišeno. Kako pronalazi modele za svoju odjeću i još mnogo toga zanimljivog možete pročitati u intervjuu koji smo napravili 2013.
Iskreno preporučujem taj prilog … kliknite >>> ovdje <<<
Bila je velika čast poznavati Momčila Sarića, a Gordani želimo snagu da kroz njene stihove i toplinu duše, Momo još dugo, dugo živi.
Pripremila: Jelena Petrović
