Pročitajte: o gradu stoljetnih platana, sunca i dobrog vina. Pročitajte o gradu čuvenog pjesnika u kojem je i svaka uličica ponosna na najljepše ljubavne pjesme svog čovjeka. Trebinje, planine i jutra ispod Leotara…
Petak je. Manja ekipa Planinarskog kluba Gorice kreće na najnovije putešestvije. Uz pratnju prekrasne duge na nebu prolazimo Nikšić. Onda i Slansko jezero, Viluse, granicu sa BiH i nastavljamo ka Trebinju. Počele su i prve zvijezde da se pomaljaju. Smijem li posumnjati da je jedna od njih i Venera? Uz rijeku Trebišnjicu i pod budnom pratnjom planine Leotar prolazimo kroz grad. Izgleda mi romantično.
Desetak kilometara od Trebinja, u mjestu Tuli, stižemo u izviđački dom. Dočekuju nas naši domaćini iz trebinjskog planinarskog kluba Vučji zub, upoznajemo se sa planinarima iz Hercegovine i Srbije, susrijećemo sa prijateljima iz Crne Gore. Sve nas je povezala planina. I ljubav prema njima.
Tu noć smo dugo uživali uz pastrmku pripremljenu na gradeli. I nijesmo bili umorni. A ujutru planine su nas vjerno čekale pod plavetnilom neba.
Subota. Kolima smo došli u selo Ubla (1040mnh) gdje je već bila spremna grupa od 50-tak planinara. Tura je mogla da počne. Krenulo se kroz mladu bukovu šumu prekrivenu žutim lišćem. Kako opisati ushićenje što nam noge hodaju novim, do tada nepređenim stazama?
![u Dobrom dolu](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/u-Dobrom-dolu.jpg)
Pješačili smo šest kilometara, a onda se svi skupili u katun Dobri do i njegovu visinu od 1303m. Dobri do je sa tri strane okružen najvišim vrhovima Orjena – Buganja greda (1849m), Orjen (1894m), Prasa (1707m), Vučji zub (1802m) i Velika Jastrebica (1865m). Tu se planinarske staze odvajaju, desno ka najvišem vrhu Orjena a polulijevo ka Vučjem Zubu. Mada, na Orjen se može doći i putem koji vodi ka Vučjem zubu te se tako u sklopu jedne ture mogu osvojiti oba vrha. Tako će jedna grupa i uraditi, a za silazak će iskoristiti taj drugi put ka Dobrom dolu i njime zatvoriti krug.
Grupa koja će tog dana osvojiti i Zubački kabao na Orjenu kreće prva iz Dobrog dola, a ekipa kojoj će jedini cilj biti Vučji zub ima vremena za dužu pauzu. A onda i mi nastavljamo dalje.
![osvajajuci Vucji zub](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/osvajajuci-Vucji-zub.jpg)
Staza je prokrčena, uspon jači. Na nekih 1400mnh se izlazi na manji zaravnjeni dio. Odatle je staza ka Vučjem zubu strmija i krševitija, zato ovdje čekamo grupu koja još nije sišla sa vrha da ne bi pravili gužvu. A onda kada su i oni sišli i nastavili svoju avanturu ka Orjenu i mi smo mogli započeti našu ka Vučjem zubu. Staza je malo klizava i krušljiva, ali lagano, uz malo veću pažnju je osvajamo.
![na vrhu Vucijeg zuba](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/na-vrhu-Vucijeg-zuba.jpg)
I eto, umorni i zadihani, stižemo na 1806mnh. Dan je prekrasan. Mi srećni.
Na vrhu nema pečata, ali se upisujemo u planinarsku knjigu (pečate smo udarili u domu). Svi redom… Za vječnost i pobjedu. Sa vrha se vraćamo istom stazom. Trebinjci su se raspodjelili duž opasnijih dionica i time pomogli da svako bezbjedno siđe do prevoja. I sišli smo. Svi lagano. Od prevoja nema opasnosti, već smo se odatle lagano i opet uz pjesmu spustili do Dobrog dola. Tu nas je čekao topli čaj domaćina.
Nakon nekih 20-tak minuta počela je da pristiže ekipa koja je osvojila i Orjen. Svi srećni i ponosni na svoje najnovije pobjede. Od Dobrog dola smo krenuli natrag pješke ka vozilima.
![planinari na Orjenu](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/planinari-na-Orjenu.jpg)
Akcija je završena okupljanjem u izvidačkom domu i uživanjem u pripremljenom pasulju.
Nakon večere domaćini su nam pripremili i veselu noć uz tamburicu i pjesmu. Pjevalo se i veselilo satima. I popilo mnogo vina. A Trebinje je i po njemu poznato. Postoji podatak da zapisi o hercegovačkom vinu datiraju još iz srednjeg vijeka.
![pogled na Trebinje](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/pogled-na-Trebinje.jpg)
Nedjelja. Dan koji ćemo iskoristiti da upoznamo ovaj lijepi, kažu čak i najljepši grad u Bosni i Hercegovini.
![pokraj Trebisnjice](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/pokraj-Trebisnjice.jpg)
Krenuli smo ka prvoj destinaciji – Hercegovačkoj Gračanici. Hram se nalazi na brdu Crkvina iznad grada i identičan je istoimenom hramu na Kosovu. Posvećen je Presvetoj Bogorodici i u njemu se nalaze zemni ostaci čovjeka koji je napisao najljepše ljubavne pjesme – Jovana Dučića. U sklopu kompleksa je zvonik, galerija, parohijski dom, amfiteatar, česma, mala crkvena knjižara i ljetna bašta. Hram se može vidjeti sa svake tačke u Trebinju. Kao Akropolj u Atini. A pogled na grad sa ove visine je prekrasan.
![Ispred hercegovacke Gracanice](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/Ispred-hercegovacke-Gracanice.jpg)
Iz Hercegovačke Gračanice smo se spustili u grad i kafe Azzaro. To je kafe Planinarskog kluba Vučji zub čiji smo i bili domaćini. Od Trebinjaca se treba učiti kako izgledaju pravi domaćini. Iz kafića smo se spustili do centra grada.
![Njegos medju platanima](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/Njegos-medju-platanima.jpg)
A u centru – u hladu stoljetnih platana je spomenik našem Njegošu, podignut 1934. godine. Na tom mjestu ima 16 platana i isti su posađeni 1890. godine. Preko puta Njegoševog spomenika je spomenik Jovanu Dučiću. Tu je i hotel koji nosi ime platna. U blizini je i mala pijaca. Šetnjom glavnom ulicom, kraj pijace, ušli smo u park, prošli kraj spomenika palim borcima i došli do Saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg. Ikonostas u crkvi je radio čuveni crnogorski slikar Marko Gregović. Od crkve smo krenuli dalje ka rijeci Trebišnjici.
![Saborna crkva](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/Saborna-crkva.jpg)
Kažu da je, dok joj korito rijeke kroz Popovo polje nije izbetonirano, bila najveća ponornica u Evropi. Dugačka je 98 km. Jedna od njenih atrakcija jesu skokovi sa mosta koji se održavaju svakog ljeta.
![trebinjska pijaca](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/trebinjska-pijaca.jpg)
Uz njeno zelenilo stigli smo i do hotela Leotar, a onda i do starog mosta zvanog Arslanagića most. Prekrasan most je kao zadužbinu za svog poginulog sina izgradio Mehned-paša Sokolović 1574. godine. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Od 1993. most se naziva i Perovića most. Vjerovatno da bi bio spašen od rušenja u toku rata. Od ovog mosta smo krenuli ka starom gradu. Prošli smo kraj Osman-pašine džamije sagrađene 1729. godine i u njenoj blizini odlučile da ručamo. Ova ženska ekipa zbilja ima smisla za užitak. Nakon ručka krenulo se ka Podgorici.
![Arslanagica most](http://plavazvijezda.com/wp-content/uploads/2008/11/Arslanagica-most.jpg)
Mnogo je toga ostalo da se vidi, ali vratićemo se. Jer ostala su divna izletišta, divni manastiri, pećine koje prepričavaju zanimljive priče… Ostali su i prijatelji kojima ćemo se vraćati. Koji će i nama dolaziti a mi se truditi da im uzvratimo barem i polovinu njihovog gostoprimstva.
Vratiću se opet Trebinju. Možda baš na Dučićevim večerima poezije, pa i da izrecitujem neku od svojih ljubavnih pjesama. Tu, u mirisu trebinjskih platana….
tekst i fotografije: Jelena Aleksić-Petrović
Objavljeno: Pobjeda, 10. novembar 2008. god.