Neprestano u procesu stvaranja

izborna 3Ja sam njoj na Svjetski dan poezije poklonila pjesmu kao slučajnoj prolaznici na podgoričkom trgu, a ona se ponudila da istu oslika. I tako je nastalo divno poznanstvo! Pobjednički dizajn njene poštanske markice je obišao svijet. Ona slika, dizajnira, predaje u školi, šije, kroji, prima nagrade… Ona farba svijet oko sebe bojama, od rajsferšlusa napravi broš…, a uz sve to je supruga i mama. Satima smo sjedjele u podgoričkom restoranu, jer ona zaista ima šta da ispriča. Pročitajte priču o sjajnoj Mileni Kaluđerović Tonić

“Pjesma” oslikana Mileninim rukama

Bilo je to baš tako: ona je sjedjela na klupi sa svojom porodicom, a ja sam prišla sa mojim stihovima čestitajući joj Svjetski dan poezije. Poklonila sam joj svoju pjesmu, a ona se na moju ideju nadovezala svojom: “A ja ću je oslikati i poslati je na tvoju adresu.” I prijateljstvo sa Milenom Kaluđerović Tonić je počelo…

I dok je ona radila na oslikavanju mojih stihova, ponudila sam joj da napravimo priču o našem poznanstvu na Plavoj zvijezdi. Prihvatila je odmah, jer kako mi je rekla “imam puno toga da kažem i ispričam”. A dok smo dogovarale susret, Milena je dobila nagradu za najbolje ilustrovanu knjigu poezije na BookILL Fest-u.

Tog dana smo dugo razgovarale u podgoričkom restoranu, jer ona zaista ima šta da kaže. Iz tog razloga je ovaj prilog izuzetno bogat.

11139827_10206610144951795_792094339_n

Milenin poklon: moji stihovi oslikani Mileninom rukom

Milenine markice obilaze svijet

Kada je bila djevojčica sa drugaricama je razmjenjivala pisma. Poštanske markice su crtale, ne sanjajući da će jednog dana njena idejna rješenja za poštanske markice obići svijet.

‘Kad sam bila djevojčica, sa drugaricama sam razmjenjivala jedno vrijeme pisma, tako što nešto nacrtamo, pa napravimo kovertu koju adresiramo, nacrtamo markicu i ostavimo je drugarici na otiraču (osmijeh).

Djeluje smiješno sad kad se sjetim, ali ja sam sad neko ko je stvarno stvorio poštanske markice, koverte i pečate, koje su javnim konkursom odabrane i štampane od strane Pošte Crne Gore. Dok sam radila dizajn, uvjek sam razmišljala kako ta minijatura u stvari autorovo predstavljanje širih razmjera.

To znači da  to “malo” djelo stvarno obiđe svijet u svim transportnim oblicima. Međutim, pošta ima svoje teme određene konkursom kao i svoje zahtjeve, tako da autor baš i nije u potpunosti ono što bi htio da bude. Po meni bi trebale da postoje i neke “slobodnije” teme i tehnike.”

markice 2Prva Milenina izdata markica bila je na temu “Evropa Šume” 2011 godine i ona je išla dalje na Evropsko takmičenje na istu temu. Potom, po informaciji zaposlenih u Pošti Crne Gore najprodavanija markica za 2013. godinu bila je Milenina “Stara Maslina”.

Prosvjetni rad

Za najljepšu markicu u 2013. godini proglašena je “100 godina od rođenja Ljuba Čupića”, koju je prije toga objavio list “Prosvjetni rad”.

Markica koja mi je posebno draga je “Radost Evrope” iz 2014., koju sam radila sa svojim sestrićem Markom, koji je tada imao svega 10 godina.”

Od malih nogu sa fotoaparatom u ruci

Kada je bila dijete, Milenu je jako zanimala fotografija. O tome priča:

smena 8

“Kad sam bila dijete, jako me zanimala fotografija. Uvjek sam sa sobom nosila fotoaparat “SMENA 8”. Imam ga još uvijek.”

Iz fotolaboratorije

Iz fotolaboratorije

.

“U međuvremnu su krenuli oni fotoaparati tzv. “idioti” i u toj eri se pojavila kamerica koju je tata kupio, koja je imala 4 mala objektiva…Izgledala je kao igračkica, a iz jednog formata koji se tada razvijao izlaze četiri male “sličice”. To je bio HIT. Bilo je nekih pokušaja u srednjoj školi vezano za umjetničku fotografiju, mada je to bilo neozbiljno, jer nismo imali uslova za to.

Prvi put se ozbiljno bavim fotografijom na fakultetu. Imali smo i laboratoriju i studio. To je bilo to. Sanjala sam o laboratoriji i o tom postupku razvijanja fotografije. Tada sam naučila od asistentkinje Anke Gardašević mnogo toga o manuelnom razvijanju  fotografije. Ono što mi se jako svidjelo su u stvari bili fotogrami i njihov nastanak. U tom domenu sam proučavala svjetlost i eksperimentisala njome. Kasnije sam tu tehniku upotrijebila kao osnovu ilustracije knjige za diplomski rad. Žao mi je što nemam mogućnosti više da radim fotograme, jer imam mnoštvo ideja.”

fotografija digitalne forme dvogled

Fotografija digitalne forme dvogled

“Kasnije je krenula digitala, i sve se promijenilo. Mada sam protivnik onih teških manipulacija PS-a i Lightroom-a gdje ljudi nemaju mjeru, pa tu bude klonirano bezbroj istih oblaka, boje neprirodne, a ideja ne postoji. Kroz digitalu sam počela da radim makro fotografiju, duge ekspozicije, eksperimentisanje sa svjetlošću na drugačiji način, kao i neki pokušaj vizuelne percepcije kroz naočare. To je bio pokušaj spoj – nespojivog, kao i neka vrsta ograničenosti. I sama struktura fotoaparata je takva da ste ograničeni određenim pravougaonikom u kojem trebate da smjestite određene elemente. Dakle, ja nosim naočare sa dioptrijom, ali, one su mi uvjek stvarale neki vid jasno ograničene percepcije. Iz tog osjećaja je valjda krenula ideja.

U 21. vijeku nailazim na ljude koji su neočekivano ograničeni za ono što nam se dešava a što se zove život. Ljudi nisu spremni na novo i na promjene koje se dešavaju nevjerovatnom brzinom. Još uvjek se slijepo drže “onoga što je nekad bilo” a dok oni gledaju iza sebe, ispred nas protiče Niagara noviteta.

U principu, i sama volim da spojim ono tradicionalno što smatram da je dobro, i uklopim ga u modernu varijantu, jer smatram da treba stalno stvarati nešto novo, ali sve novo se oslanja na iskustvo onog starog. A to obično bude kontrast pa se i tu simbolika poklopila, taj spoj sukoba.

Fotografijom se sad već bavim iz hobija, jer je prosto tempo života takav.”

Studentski rad svuda po svijetu

Put do knjige copy

“PUT DO KNJIGE” bih spomenula kao nešto posebno, a desilo se neočekivano. Knjiga (čiji je autor moj profesor kod kojeg sam i diplomirala, Mile Grozdanić), govori o postanku knjige i njenom oblikovanju. Knjiga se nalazi u Ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu, Gutembergovom muzeju u Majncu, Vašinktonskoj nacionalnoj biblioteci, Tokijskoj nacionalnoj biblioteci, Aleksandrijskoj biblioteci, kao i u domaćim najznačajnijim nacionalnim i univerzitetskim bibliotekama u Srbiji i Crnoj Gori, kao i u zemljama regiona. Nagrađena je na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, kao Najljepša knjiga u 2007. godini, a u njoj se nalazi moj studentski rad sa treće godine. Sad iz nje izvlače saznanja moji učenici, i jako je interesantno kad naiđu na taj rad i shvate da je potpisano mojim imenom.”

S one strane filma

Milena ima iskustva rada na filmu i o tome govori:

Iskrina trojka sa snimanja

“Iskrina” trojka sa snimanja

“Rad na filmu “Iskra” – reditelja Gojka Berkuljana, kao kostimograf , ostao mi je  kao mnogo  zanimljivo iskustvo. Dobar timski rad, pozitivna atmosfera. Bilo je interesantno gledati film iz drugog ugla, koji sam ranije stalno zamišljala, sad sam i doživjela cijelu priču. Nakon snimanja “Iskre”, dok gledam neki film, ujedno i mislim da li su se dobro proveli na snimanju, ili kakve su poteškoće imali. Uglavnom, stekla sam neka prijateljstva koja i danas traju. Dobra ekipa, dobri ljudi prije svega, pozitivna energija. Savršeno.”

Posljednja klapa -Iskre-

Posljednja klapa “Iskre”

INflight magazin

.

“Prije toga sam radila kao kostimograf i dizajner na projektu Sanje Garić, (profesorice i prodekana Fakulteta dramskih umjetnosti), koji se igrao prvo u Cetinju i Podgorici, a kasnije i na Kotor Art-u. To je bio jako zanimljiv koreoperformans pod nazivom “POSLUŠAJ ME  – ODIGRAĆU TI” koji je rađen u okviru “200-te godišnjice od rođenje Njegoša”. Takva vrsta performansa je jako rijetka pojava na našim prostorima, dok je u svijetu skoro pa svakodnevna.”

Koreoperformans u Njegosevoj

Koreoperformans u Njegosevoj

“U okviru tog projekta je crnogorska rediteljka Marija Perović radila dokumentarac pod nazivom “Neka beskrajna sloboda”, tako da sam bila učesnik i u tome. Kako se cijelog života usputno bavim i fotografijom zabilježila sam fotoaparatom djelove performansa na Cetinju, zajedno sa tadašnjim učenikom Markom Gardaševićem, i naše fotografije izašle su u Inflight magazinu, izdanje Montenegro Airlines-a.”

Neka beskrajna sloboda by Marija Perovic

Neka beskrajna sloboda by Marija Perovic

Ilustrovana knjiga poezije

Pomenula sam na početku da dok smo dogovarale susret, Milena je dobila nagradu za najbolje ilustrovanu knjigu poezije na BookILL Fest-u. O tome govori:

“Nagrada na BookIll Fest-u je svakako jedno veliko priznanje u toj oblasti i za sav moj trud, rad i nedaće koje su me proganjale godinama.”

BookILL Fest dodjela

Dodjela nagrade na BookILL Festu

“Količina prijavljenih radova iz Evrope i šire (700), od kojih je selektovano 150, dovoljno govori o ozbiljnosti festivala ove vrste. Dodijeljene su četiri ravnopravne nagrade za četiri kategorije. Ja sam osvojila nagradu za najbolje ilustrovanu knjigu poezije. U tom momentu sam shvatila da stojim rame uz rame na takvoj manifestaciji sa velikim izdavačima kao sto je Kreativni centar (dobitnici u dvije kategorije) i Geopoetika, i ja sa samostalnim autorskim projektom. Zar  to nije velika čast?”

bookill

“Moram reći da je na festivalu bilo jako kvalitetnih radova, po izboru članova žirija (Slobodan Ivkov, Sibila Peternji Arbutina i Senka Vlahović Filipov), a u okviru te izložbe, učestvovala je slovačka organizacija Bibiana, izložbom svojih radova sa Bijenala ilustracije. U Srbiji je to jako dobro propraćeno medijski: TV, štampani mediji, kao i internet portali koji izvještavaju o dešavanjima u kulturi jugoistočne Evrope.”

segment iz knjige

Segment iz nagrađene knjige

Jake generacije njenih učenika

“DesigNET je Međunarodna izložba dizajna koja je održana u Podgorici i Nikšiću u martu 2015., za koju sam dobila poziv od organizatora, Josifa Perovića, koji je moj bivši učenik. 

Oduševljena sam bila pozivom, jer iako izađu iz škole, ja i dalje pratim njihov rad, pošalju mi tako nešto što su radili, i ja volim kad vidim da su uspješni u tome što rade. Ne posustaju, to su jake generacije.

Na toj izložbi je izlagalo nas sedmoro iz Crne Gore, i šest dizajnera iz inostranstva, među kojima Bob Živkovic, ilustrator Zabavnika i jako poznat među svim generacijama dizajnera, takođe je svojim radovima upotpunila izložbu dizajnerka vizuelnog identiteta Air Serbia Tamara Maksimović, zatim Nikola Puzigaća dizajner McCann Erickson-a, koji je fascinantan u tipografskim “igrama” i plakatskim formama, jako perspektivan Uroš Savić, zatim autori iz Rusije i Poljske.”

designet

Umjetnost u minijaturi

“MajdanART, umjetnost u minijaturi, je jedno novo iskustvo malog formata. Selektovana su 565 umjetnička rada, 350 umjetnika iz 32 zemlje svijeta. Izložba se održavala u tri grada (Majdanpek, Petrovac na Mlavi i Beograd) u trajanju od dva mjeseca. Svečano uručenje (GRAND PRIX-a,  četiri ravnopravne nagrade, dvije izuzetne, i po jedna pohvala za svaku kategoriju), održalo se na otvaranju izložbe u Beogradu 31. 10. 2015. “

MajdanArt urucenje

Milena je dobila pohvalu u svojoj kategoriji.

MajdanArt rad

majdan 1

majdan kusur

Pogled na vrijednosti iz Crne Gore

Krajem prošle i početkom ove godine, otvorena je izložba „Vrijednosti Evrope – pogledi iz Crne Gore“ koja je održana u Info Point Europa u Briselu. Tada je putem glasanja publike na stranici The Mission of Montenegro to the European Union odabrano 25 fotografija crnogorskih mladih ljudi koji se bave fotografijom. I Milenina dva rada su prošla glasanje i našla se na izložbi.brisel 2

brisel 1

Žena koja neprestano stvara

Uz oslikane moje stihove, Milena mi je poklonila u ručno rađen modni detalj. Naravno, ona je i kreator, a isti je napravljen od rajsferšlusa. Slijedi priča o tome:

mea.detail cvjetic“Mea.detail je “brend” koji sam pokušala da stvorim za neke moje maštarije, modne detalje. To je bila jedna šarena svaštarica koju sam radila koliko sam imala “slobodnog” vremena, ali nije ozbiljno zaživjelo. Moda je nešto sto me oduvjek zanimalo, tako da, vjerujem da ću naći jednog dana ideju, vrijeme i prostor za tu vrstu kreativnog stvaralaštva. Pohađala sam čak i kurs šivenja, i odradila neke komade na tom kursu, ali više sam za neke varijante da sama osmislim, nego da idem po zadatim krojevima.”

mea.detail leptiricMilena je supruga i majka i kada god pomene svoju porodicu preko lica joj pređe posebna ozarenost.

“Naravno, pošto sam supruga i majka, trebam i tome da se posvetim, mada, moram da pohvalim moje momke koji su puni razumijevanja. Suprug mi je velika podrška u svemu. S obzirom da je takođe dizajner, jako dobro razumije  problematiku ove vrste posla. Nas dvoje već nekoliko godina pored svojih poslova, gradimo dizajnerski dvojac pod imenom DUOTON.

mikser 1Za sad je to “kačenje” na sajtu i društvenim mrežama sve što smo radili zajedno ili pojedinačno, ali sad smo se prvi put potpisali kao DUOTON u okviru konkursa “NOVE USPOMENE/NEW MEMORIES”. Ovaj konkurs je raspisao Metalac (u saradnji sa Mikser House-om i Balkanskom Dizajn Mrežom), kao redizajn kultnih šerpica tufnica koje traju decenijama i trebalo je da se stvori dizajn karakterističan za ovo naše doba koji će da traje i da buduće generacije podsjeća na ovo vrijeme. Tako smo mi napravili šest rješenja, od kojih je jedno dobilo pohvalu žirija i odabrano za izložbu u Mikseru (Beograd).”

Ponosna na svoje učenike

Milena je ostvarena i kao pedagog:

“Godinama radim kao profesor u Srednjoj likovnoj školi “Petar Lubarda” u Cetinju, na predmetima Grafičko oblikovanje knjige, Grafički programi, Digitalna fotografija, Istorija umjetnosti. Rad sa učenicima koji su odlučni da se obrazuju u ovom poslu je specifičan. Tako sam sa njima ostvarila mnogo ciljeva, učestvovala u više projekata, organizovala radionice i gostujuća predavanja.

Od projekata bih izdvojila dvogodišnju izložbu u okviru manifestacije “Noć Muzeja” gdje su učenici pod mojim mentorstvom iznijeli izložbu javnosti pod nazivom “Crnogorske novčanice”, gdje su radili dizajn papirnog i kovanog novca sa temama iz Crne Gore.”

katalog muzej novca

“S obzirom da je to bio obiman projekat, djeca su imala predavanja o istorijatu crnogorskih novčanica kao i značaju novca. To mi je bila jako bliska oblast, s obzirom da sam i sama dizajnirala novčanice kao dio umjetničkog rada, jer me uvjek fascinirala gijoširana linija. To mi je ostalo iz vremena inflacije kad smo kao djeca svakodnevno čekali da prođe vrijednost jednima i da vidimo ko je nova ličnost i koje je boje, a izlazile su skoro svakodnevno. Tada nismo razmišljali kako je roditeljima sve to bilo teško.”

Muzej Novca 2013B

“Takođe bih pomenula značajne radove, sada već bivših učenica, a brucoškinje Fakulteta likovnih umjetnosti, Anice Damjanović i Anuške Vušurović, koje su imale odlične projekte iz oblasti grafičkog oblikovanja knjige, koje ponosno potpisujem kao mentor.

Bukvar - Anica 1

Rad Anice Damjanović

Anica je još u trećem razredu od vježbe na temu BUKVAR, u kojoj je trebalo da dizajnira korice i nekoliko folio odnosa, ona je odlučila da za zimski raspust dizajnira cijeli Bukvar, tako da smo odštampali jedan primjerak, i čak je imala o tome intervju za štampane medije. Naravno, obije su radile maturski rad iz predmeta Grafičko oblikovanje knjige, gdje su briljirale, ali ono zbog čega sam ponosna na Anušku je u stvari njena varijanta pop-up knjige, tj. knjige sa iskakalicama. Do tad niko nije uradio tako nešto, a ona se ipak usudila da je kompletno uradi, ručno poveže, ilustruje itd.

Bukvar - Anica 2Ne mogu da tvrdim da je to neko na fakultetu uradio ili nije, ali svakako tvrdim da je u  školi to prvi primjerak takve vrste dječije knjige.

Ima još puno talentovane djece i dobrih radova, ali sam Anicin Bukvar izdvojila kao knjigu koja je realizovana do kraja a da to nije maturski rad, a Anuškina je prosto, nešto što niko nije do tad uradio. Imala bih još puno učenika i radova kojima se ponosim, da ću vjerovatno jednog dana sažeti u jednoj kataloškoj formi ili posebnom portfoliu sve ono što sam radila sa njima a što je vrijedno.”

Antuntun - Anuska 1

Rad Anuške Vušurović, tema za maturski rad “Kako živi Antuntun”

Antuntun - Anuska 2

Rad Anuške Vušurović, tema za maturski rad “Kako živi Antuntun”

Antuntun - Anuska 3

Crveni rokovnik ideja

Milena nikada ne odmara. Njen um uvijek stvara, a ideje zapisuje da se nebi zaturile ispod onih koje neprestano naviru.

“Ima nekih projekata koji čekaju pravu primjenu, a ima ih puno koji su u procesu, ili makar  zabilježeni i skicirani u crvenom rokovniku.Uvjek sam u procesu, jer radim više stvari uporedo. Obično, kad imam vremena, nemam ideja, a kad dobijem ideju, nemam vremena i načina da je realizujem, tako uvjek zapišem i skiciram u crvenom notesu, pa kad dođe vrijeme, prelistam to.”

Milena je trenutno u iščekivanju izložbe u New Yorku, u okviru Armory Art Week-a, koja bi se trebalo održati od 3-6. Marta.

“Ta izložba je odlagana od Septembra, tako da se nadam da će se realizovati kako treba. Na ovoj izložbi predstavljam se diptihom pod nazivom “Sublimacija”.

Takođe, čekam izložbu “13. Bijenale minijature Gornji Milanovac” koja će se održati 16. Aprila. Prošla sam selekciju u kategoriji primijenjena umjetnost.”

***

Nakon višesatnog razgovora Milena je otišla dalje… Trebalo je poslati nešto novo na neki novi konkurs. A ja sam pomislila na poznate stihove: Lagano umire … onaj koji ne priča s onima koje ne poznaje.

Srećna sam što sam joj prišla minulog proljeća i dozvolila da nas poveže poezija.

***

Kada mi je tokom pripreme našeg intervjua rekla: “Imam puno toga da kažem i ispričam”, nijesam ni slutila koliko toga lijepog i zanimljivog krije iza svog nasmijanog lica. A stvara i dalje, neumorno…

Milena, srećno u daljim koracima i hvala na ovom razgovoru

 

Intervju uradila: Jelena Petrović

 

One comment on “Neprestano u procesu stvaranja

  1. Draga Jelena, da našeg susreta nije bilo, ne bi se stvorila kreativna veza sa Sanjom Vilus i ostalima. Hvala ti na tome jos jednom. 🙂

Leave a Reply