Prutaš (2.393mnh), Prutovi koji podupiru nebo

Pročitajte: o prutovima koji se poput vodopada spuštaju niz južnu stranu Durmitora i čuvaju od zaborava legendu o mladom Todoru, njegovoj Ružici, surovosti vila i osveti čobana… Svi oni kao i da danas žive u predjelu koji i sam izgleda nestvarno…

Tog dana se na Durmitoru održao redovni memorijal “Danilo Jauković” u znak sjećanja na narodnog heroja, predsjednika Planinarsko-smučarskog saveza Crne Gore i velikog zaljubljenika u Durmitor. Svake godine se tog dana na durmitorskim stranama okupe planinari iz Crne Gore i okruženja u želji da zajedničkim snagama osvoje njegove najvisočije vrhove.

durmitorskim stranamaJezerima do Dobrog dola

I planinari Planinarskog kluba «Gorica» iz Podgorice su tog jutra automobilima krenuli asfaltnim putem prema Plužinama.

Ostavljali smo po lijevoj strani Pošćensko jezero, pa Suvu lokvu koja ljeti redovno presuši.

U podnožju durmitorskog vrha Sedlena greda šćućurilo se Modro jezero. U njegovoj blizini je Srablje, jedno od najmanjih durmitorskih jezera. Kažu da je njegova maksimalna dubina 1,5m a da njegove kapi liječe kožne bolesti po čemu je i dobilo ime.

Slijedi Valovito jezero, te i izvor Studenac. Prešli smo Sedlo, a onda u katunu Dobri do započeli svoja putešestvija. Neko prema Bobotovom kuku, neko prema Prutašu.

durmitorskim stranama

Srcem do Prutaša

Preko Škrčkog ždrijela (2.114 m) blagim, ozelenjenim i dobro markiranim grebenom stiglo se na Prutaš. Postoje planine koje su na mnogo manjoj nadmorskoj visini ali su izuzetno teške za osvajanje. Prutaš je među najvisočijim crnogorskim vrhovima, ali njegovo osvajanje predstavlja pravi užitak. Nezahvalno je govoriti o vremenu koje je potrebno izdvojiti za ovih 2.393m, ali otprilike ono iznosi oko 3h.

pogledi koji se otvaraju ka vrha Prutaša

Pogled sa Prutaša nalikuje satelitskom snimku. Iznad Škrčkog jezera uzdiže se Planinica, a onda idući u pravcu kazaljke na satu ređaju se Bobotov kuk, Vjetrena brda koja se spuštaju do Sedla, pa zapadno od Dobrog dola izdiže se i kameniti i erozijom iscrtan Lojanik. Dalje se vidi pivski Treskavac, pa vrhovi Maglića, Bioča i Volujka, kao i sela Trsa i Nedajno. Na sjeveru, u daljini, dobro se vidjela pitoma i zaobljena Ljubišnja. Ispod Prutaša i Škrčkog jezera započinje Sušički kanjon koji se spaja sa kanjonom Tare.

Legende utkane u prutove

Prutaš izgleda vrlo atraktivno. Njegovi okomiti prutovi koji se poput vodopada spuštaju niz južnu stranu Durmitora čuvaju od zaborava legendu o mladom Todoru, njegovoj Ružici, surovosti vila i osveti čobana.

Podno Prutaša nalazi se Todorova dolina. Kažu da je ime dobila o naočitom mladiću Todoru koji bješe ponos ovog kraja. Imao je ljubu Ružicu, dobru djevojku koja mu je uzvraćala ljubav. Na Prutašu su tada, kao i na sva visoka i božanski lijepa mjesta, živjele vile. I one su se divile Todoru, a zavidjele Ružici. Jednom ga pozvaše na planinu u svoje kolo, pod uslovom da ništa od oružja ne nosi sa sobom. Ali Todor zaboravi da ostavi nož, koji je kao čobanin, uvijek nosio. Došao je vilama i dugo uživao u njihovim igrama. A onda vile vidješe njegov nož. U ljutnji ga podigoše do oblaka i pustiše niz durmitorske litice. Kažu da je Todor grudima pao i odvalio dio planine koja od tada nosi ime Gruda a nalazi se blizu Prutaša.

pogled na Šarene pasove

 

Tugovalo se za Todorom. Ružica je bolujući otišla u obližnju planinu. Nikada se nije vratila, a ista i danas nosi njeno ime. Kažu da je i kamenje tada pištalo od boli, od čega je i izvor u Todorovom dolu ponijelo ime Pištet (Bjelinovac). A čobani… oni su poželjeli da se osvete vilama. Napravili su dugačke i jake prutove i prislonili ih uz planinu. Vilama su, na spavanju, zavezali kose a kada se ove probudiše iščupaše jedna drugoj vlasi. Od tada ih nikad više ne vidješe, a kažu da su žute trave po durmitorskim livadama rasute viline vlasi.

Prutovi su se vremenom stopili sa stijenama, a planina je po njima dobila ime Prutaš.

durmitorska flora

 O ovoj planini je prije skoro 110 godina pisao i Njemac Kurt Hasert. On je vjerovao da Prutaš krije veliko blago za koje će jednog dana doći stranac i odnijeti ga. Okolno stanovništvo je smatralo da je i on u potrazi za zlatom.

čuvarkuća

 

Nakon uslikanog Bobotovog kuka preko naših ramena, nakon odmora i istinskog uživanja, započeo je strmi silazak preko Prutaškog dola do Škrčkih jezera. Nailazili smo na rijetke primjerke biljaka zbog kojih ću se ponovo vratiti ovim putevima da ih istražujem i svoju biblioteku učinim bogatijom za dobar herbarijum „made in Durmitor“.

Veliko i Malo Škrčko jezero

 

 

 

 

 

A Škrčka jezera? Kažu da tek kada posjetilac upozna Veliko i Malo (1711mnh) Škrčko jezero može reći da poznaje ljepote Durmitora. Veliko Škrčko jezero (1686 mhv) je Jovan Cvijić označio i imenom Zeleno. I njima se vrijedi vratiti. Sa kostimom u ruksaku, jer treba se okupati među kapima smaragdne boje. Ako postoje, sigurno, i vile to rade. Ovdje, među vrhovima Soe nebeske. U blizini je i planinarski dom Škrka.

Povratak je ponovo uslijedio preko prevoja između Šarenih pasova i Prutaša, pa do livada Dobrog dola. Prešli smo svega 16km, ali smo savladali puno visinske razlike.

Mišići će boljeti, ali će i proći. A osjećaj u duši – ostaje za vječnost.

Malo Škrčko jezero

tekst i fotografije: Jelena Aleksić-Petrović

Objavljeno:  Pobjeda, 11. avgust 2008. god.

Ostavite komentar

%d bloggers like this: