Valcer među Užičanima

Picture 361

Kada prilazite Užicu stičete dojam da se isti nalazi u svojevrsnoj rupi. Ipak, pročitajte zašto je baš taj grad za mene svijetla tačka. Pročitajte zašto nikada ne treba forsirati neki događaj već mu dozvoliti da se isti dogodi onda kada treba, a to će onda biti i na najljepši način. Donosim priču o Užicu, nekadašnjem obećanju datom sebi da prođem jednim od užičkih mostova i datumu koji znači užičkom udruženju čiji sam bila gost ali i mojoj porodici.

Mostom do obećanja

20141126_122809

Fotografija lijevo u Užicu 2009. Fotografija desno, Užice 2014. godine

Prije desetak godina sam pročitala da u Užicu postoji Aleksića most. S obzirom da potičem iz kuće Aleksića (a udata sam u kuću Petrović), predložila sam mojim Aleksićima da zajedno pođemo u Užice, prošetamo tim mostom i saznamo ko je čovjek čije ime isti nosi.

Međutim, oni nijesu bili oduševljeni idejom da iz Podgorice krenu za Užice da bi vidjeli i prošetali „tamo nekim mostom“. Bila sam razočarana, ali i odlučna i sasvim sigurna kada sam rekla: „Nema veze. Neću sada da forsiram taj put, ali jednog dana ću poći u Užice i to najljepšim povodom. Pronaći ću taj most i prošetati njime.“

Rečeno – učinjeno.

_DSC0028

na svečanosti Književnog udruženja kada se stihovima zaplesao Valcer među zvijezdama

Datuma, 26. novembra 2009. godine sam u Užicu dobila nagradu za najbolju duhovnu pjesmu. Tada još uvijek djevojka, sa bratom sam pronašla onaj most, prošetala njime i u sebi pohranila najdivnije uspomene upoznajući kvalitetne ljude.

Potom, 26. Novembra 2013. smo moj suprug i ja dobili najljepšu i najveću nagradu, a to je našeg sina Gavrila.

Ovog 26. Novembra (2014.), sam sa suprugom i sinom ponovo bila u Užicu da primim specijalnu nagradu za najljepšu ljubavnu pjesmu Književnog udruženja Paun Petronijević Rujno i sa Užičanima proslavimo prvi rođendan našeg mališana.

Stoga, Užice nije rupa. To je ipak svijetla tačka koja je zauzela posebno mjesto u srcu mene i moje porodice.

Drugačiji među nama

_DSC0016

Udruženje je priredilo kulturno umjetnički program u kojem je učestvovao hor “Đurdjevak” sa dirigentom Jasminom Lazarević. Još uvijek u meni bruje riječi jedne od njihovih pjesama: “Gospode Bože i Božiji sveci, pomozite svima, a najvise deci. S’verom u Boga i ikone svete da ocene bolje ima svako dete. Sa osmehom da se budimo u zoru da cenimo crkvu, Žiču, Svetu Goru…”

_DSC0039

Radovan Jovičić, prozaista i pjesnik

Kada dođete među ovakve ljude, nikada nemojte propustiti priliko da ih upoznate. Nevjerovatno je koliko kvalitetnih ljudi hoda među nama.

Mladić Radovan Jovičić (fotografija lijevo) je sjedio pored nas i sa njim nas je “upoznao” naš Gavrilo.

“Gavrilo je i ime junaka u mom završenom romanu.”, rekao je mladić radosno i pomazio našeg Gavrila. Njegova pjesma je takođe pročitana na ovoj svečanosti, a ista govori o bračnom paru koji je proveo 80 godina zajedno i u toj ljubavi su napunili deset decenija svojih života.

Ovaj mladi prozaista i pjesnik, inače laborant, svojom krvlju piše poeziju. Njome je napisao i ovu pohvaljenu pjesmu. Rekla sam već – drugačiji ljudi šetaju oko nas.

Osvrnimo se. Razgovarajmo. Podijelimo stisak ruke, riječ, radost, stih. Velika je mogućnost da ćete ostati u kontaktu. Velika je mogućnost da ćete se opet i vidjeti. Život je nepredvidljiv i lijep u toj nepredvidljivosti.

DSC_8096-1024x685

Nagrađeni pjesnici sa domaćinima. Gospođa u sredini je Jasmina Ana Ivanović iz Kragujevca. Jedno mjesto lijevo od nje je Miroslav Pavlović iz Krnjeva, na kraju a prvi s lijeva je Gavrilo u maminom naručju. Fotografija je preuzeta sa sajta www.ero.rs

Od preko stotinu pristiglih radova, žiri u sastavu: Vera Rajaković (profesorka srpskog jezika i književnosti), Gordana Rogić (profesor srpskog jezika i književnosti) i pjesnikinja Ružica Blagojević se opredjelio da uruči četiri glavne nagrade:

  • SVETI JOVAN ZLATOUSTI za pjesmu „Valcer među zvijezdama”, Jelena Petrović , Podgorica
  • PAUNOVA MALA PTICA za pjesmu „Zorica iz raznozorja”, Miroslav Pavlović, Krnjevo
  • UŽIČKI STARI GRAD za pjesmu „Pesma”, Ljubomir O. Vujović, Beograd
  • Specijalna nagrada „MIŠO ĆOSOVIĆ” za pjesmu „Pogled” , autorke Jasmine Ane Ivanović iz Kragujevca
_DSC0014

Književno udruženje Paun Petronijević–Rujno je ove godine po deseti put obilježio svoju slavu Sv. Jovan Zlatousti. Svečanost je održana u Parohijskom domu Užice.

_DSC0041

Bila je velika radost čuti ova dva glasa.

Crkva zbog koje se kasni na autobus

Ispred crkve Sv. Marka iz 1721. godine... Tek nakon posjete ovoj crkvi, taj dan je bio kompletno zaokruzen kao uspjesan.  Vrlo drago mjesto i vrlo draga fotografija, jer ista je bila motiv slikara čija umjetnička slika mi je poklonjena kao pobjedniku

Ispred crkve Sv. Marka. Tog dana smo nakon posjete ovoj crkvi jurili nazad u hotel po stvari i jedva stigli na autobus koji nas je vratio kući u Crnoj Gori.

 

U dnevniku 2009., prilikom te posjete Užicu, sam ređala sve po čemu ću pamtiti taj grad.

Ipak najznačajnije mjesto se zauzimao zapis o crkvi  Sv. Marka. Zapisala sam: “To je crkva koju ću zaista pamtiti. Crkva, bez koje ovaj događaj ne bi bio kompletan, niti bi bio zaokružen u potpunosti kao što jeste. A sve je počelo onog trenutka kada sam na dar dobila umjetničku sliku ove stare crkve i poželjela da je vidim. Da je nađem i uđem u nju. I uspjela sam. Jer kako u kući držati sliku nekog sakralnog objekta a ne vidjeti ga uživo kada već postoji (možda, jedinstvena) prilika za to.”

Crkva se prvi put pominje u trećoj deceniji 18. vijeka kao mala crkva, građena u stilu crkava brvnara. U njoj se nalaze vrijedne ikone i mnoge dragocjenosti i relikvije, djelovi starog ikonostasa, zbirka gravura nastalih od 17. do 19. veka, kao i predmeti primijenjene umjetnosti, radovi užičkih kujundžija.

Tog dana smo nakon posjete ovoj crkvi jurili nazad u hotel po stvari i trčeći jedva stigli na autobus koji nas je vratio kući u Crnoj Gori.

Nakon nabrajanja svega što smo tog dana vidjeli i doživjeli u Užicu, ovaj zapis iz dnevnika 2009. sam završila riječima:

“Pamtiću i po… Vratiću mu se. Želim. Jer mislim da vrijedi. Želim. Jer mislim da bi bilo lijepo. Vraćam se!”

I eto, vratila sam se! I to na najljepši način.

Užice i Užičani, hvala Vam!

 

Valcer među zvijezdama

Nijesu zvijezde prozračni klikeri
koji se prosipaju anđelu dječaku iz džepova.
To su stope svih zaljubljenih
koji u žaru ljubavi svoje dodiruju nebo
i dodirom ostavljaju trag koji plamti.

Nije Mliječni put zvjezdana prašina
narendana iz rende mame onog dječaka.
To je staza kojom
zaljubljeni plešu svoj valcer
kada se u plamu ljubavi
odgurnu od Zemlje.

I Saturnov prsten je
pirueta zaljubljene žene
koja je u najvećoj svečanosti
plesala za svoju ljubav.
Gore iznad nas je muzej svih ljubavi
i odlikovanja Onog koji stvorio je ljubav.

Čekaću te večeras na podijumu Oriona.
Na odsjaju Beltegeza
lako ćeš uočiti i sjaj mojih očiju.
Čekam te da plešemo
i plesom
stvaramo nove zvijezde.

Pjesma “Valcer među zvijezdama” je osvojila glavnu nagradu Sv. Jovan Zlatousti na konkursu Književnog udruženja Paun Petronijević – Rujno iz Užica za najljepšu ljubavnu pjesmu 2014. 

_DSC0035

Tekst: Jelena Petrović
Fotografije: autor naslovne fotografije je Milan Đokić, autor ostalih fotografija je Saša Petrović

Pjesmu koja je 2009. godine u Užicu osvojila prvo mjesto za najbolju duhovnu pjesmu, možete pročitati >>>OVDJE<<<

Napomena: Predlažem i da pročitate i zapis novinarke Milunke Nikolić kojoj sam izjavu dala jureći za Gavrilom ispred Parohijskog doma. Hvala joj na strpljenju! Link  je na adresi: http://144.76.223.241/~erors/2014/11/27/sv-jovan-zlatousti-slava-pesnika-u-knjizevnom-udruzenju-paun-petronijevic-rujno/ ,

Ostavite komentar

%d bloggers like this: