Ovim tunelom sam prolazila prije 15tak godina kada bih htjela iz Bečića pješke otići u Budvu. Tunel je bio mračan, neuredan, ali mnogo turista ga je koristilo. Njime je prolazio i turistički vozić povezujući ova dva mjesta.
Jedno vrijeme tunel je bio zatvoren zbog gradnje luksuznog turističkog naselja, a u medijima je tada pisano da “postoji velika bojazan za bezbjednost turista koji iz Bečića idu u Budvu jer moraju da pješače jadranskom magistralom, dok tik pored njih prolaze kola”.
Ovog oktobra ponovo sam prošla ovih tunelom za pješake. Tunel je osvijetljen, oslikan i postao edukativan: u njemu je predstavljeno svako slobo naše azbuke sa nacrtanim lokalitetom iz Crne Gore: tako je slovom Ć opisana Ćelija Piperska (manastir), slovom LJ – Ljuta, Nj -Njegoš….
Zastanu ljudi da pogledaju.
Od tunela do Starog grada Budve, šetnjom obalom, ima oko 20tak minuta hoda.
A ko je oslikao tunel?
U Crnu Goru je došao ruski kolekcionar, galerista i dugogodišnji direktor muzeja Savremene umetnosti, Marat Gelman. Pitao je koje je najružnije mjesto u Crnoj Gori a ljudi su ga poveli baš u ovaj tunel. On je od njega napravio ovu lijepu priču.
Komentari o tunelu:
“Ovo je najzanimljiviji tunel koji sam video.“
“Umjesto da hodate uz bok puta, ovo je siguran način da se iz Bečića uputite do Budve. Hodanje je sigurno i lako i trajaće manje od 5 minuta.“
Pripremila: Jelena Petrović
