– Sjećaš se one priče o jeli, iz Andersenove priče?
– Pričaj mi ukratko. – reče mi mijenjajući brzine u vožnji.
– Jela je od malena gledala kako ljudi svake godine biraju veće jele, odsjeku ih i nose u svoje domove da ih okite, dive im se i oko nje vesele. Zato je ova mala jela jedva čekala da poraste i doživi baš to.
– I?
– I maloj jeli se ispunila želja nakon nekoliko godina: jedna porodica sa djecom je odabrala baš nju, posjekla je, divila joj se, okitila…. Ali jela nije znala da će je nakon nekoliko dana raskititi i baciti na mračan tavan. Naposljetku se je naložili.
– Aoo, nadala sam se srećnom kraju.
– Ne budi tužna, idemo jutros da usrećimo neku drugu jelu. Izabraćemo jednu, ponijela sam bombice i onda ćemo je okititi tu gdje jeste. Ne mora da žuri da poraste zbog toga.
Moja kuma je bila u šoku, ali dopala joj se ideja. Znam da jeste.
I tako smo sa kesom bombica i cegerom sa čajem krenuli na mali izlet.
Popele smo Malu Goricu.
– Hoćemo li savršenu ili nesavršenu jelu?
– Nesavršenu, jer svi hoće ovu drugu.
I tako smo našle našu jelu.
Okitile je.
Zabavile se.
Pričale joj kako je lijepa i da smo srećne što smo izabrale baš nju.
Tu kod nje obilježismo i sjutrašnji rođendan moje kume i nazdravismo sa dvije šolje čaja od nane.
Nazdravismo i našem gradu. I njemu je skoro bio rođendan.
Volimo ga, baš takvog kakav jeste.
1. Pročitajte “Jelu” od Andersena.
2. Pročitajte je djeci
3. Okitite jedno drvo koje sami odaberete
4. I nakon praznika se vratite da skinete ukrase, ako još budu tu, i počistite.
Srećno!
Jelena Petrović
