Slavka Klikovac mi je prilikom nedavnog susreta ispričala da je u mraku voza napisala jednu od svojih najljepših pjesama. Bila mi je zanimljiva ta anegdota i zato je i vama prenosim uz stihove.
Stvarajući umjetnot svuda i uvijek
Ljubav i inspiracija vas mogu zadesiti svuda. Zato treba biti uvijek spreman, jer važno je ne propustiti priliku da zabilježite veličanstveni trenutak nadahnuća.
„Pjesma je nastala u kupeu voza u potpunom mraku vraćajući se iz Niša sa večeri Branka Miljkovića gdje sam dobila nagradu za poeziju i statuu Ćele kula. Bila sam srećna, ali u duši je vladala emotivna praznina. Tako je to kada voliš sve što postoji, a ljudi ne vjeruju da takav neko postoji. Svuda je prisutna sumnja i čovjek u prazno pruža svoje emocije.“
A onda je nastavila…
„Nijesam imala ni čisti papir . Pisala sam preko kucanog materijala , postavljajući prst kako bih pratila razmak između redova. Pjesma nije doradjivana niti osjećam da je trebalo na njoj raditi, jer se jednostavno izlila iz mene i svaka riječ je legla na svoje mjesto. Meni je ovo među dražim pjesmama jer bol koji je od mene otišao pišući je, učinio me je lakšom i osjetila sam ozdravljenje.“
UKRADENI ŽIVOT
Papirni brod si
usidren u moru
mojih suza.
Sakljupaš
jutrnju izmaglicu
iz mojih zjena,
mjesečevu mi
otimaš čar.
Očima mojim
gledaš s palube broda…
I njih mi uze!
Dušu mi
s osvitom jutra piješ,
usne mi izborane
patnjom kradeš.
Šta ću ja bez usana
što nadu su
postojanju šaputale?
Sluh mi
lomnim sidrom zveči.
Riječ sreća
ote se iz smisla.
Hoću svoje sidro
da riječ sreća
njime napišem!
I kormilo
mojih misli,
nespretno rukama grabiš,
utrobu mi u čvor vežeš,
dnu mora
reljef gradiš.
Šta ću ja bez misli
što ukrao si?
Zjene mi
moje vrati,
nijesu one krive
što prepoznaju
ruke kao ugarke
spržene
nestankom tvojim.
Šta ću ja bez zjena svojih
što razgrtale su tamu
da put pronadju?
Tražim sunce danu,
potonulom u magli,
u sjenci,
lik da pronđem.
Dlanove
zarivam u zube,
da krik utihne.
Sjenka mi krvari
u razuzdanoj šaci.
Ni sjenka mi nije živa…
Nijesi mi ostavio
ni svele grudi
što hrana su bile,
zaloga krvi mojoj,
štit njedrima
što gradile su.
Zamajce moje otimaš,
u metu oka ih slamaš
u snagu prekora zidaš.
Kako bez uzdaha
osloboditi otrov
dok zemljom mi
pokrivaš rane.
Uzmeš li mi i suze
luka spasa
će ti more
mojih suza biti.
Kada njihova plima
krmu o dok slomi,
oluja uzdaha
jedra odnese,
suze zapljusnu
vrh jarbola,
tada ću znati
da u suzi živiš ti
i moj ukradeni život.
Poetska turneja po Hrvatskoj i Srbiji
Slavka se nedavno vratila sa poetske turneje po Hrvatskoj i Srbiji. Na put je otišla sa temperaturom od 38 stepeni, a vratila se zdrava i srca prepunog radosti i stihova.
“Jedanaestog februara sam vozom preko Beograda krenula u Zagreb na promociju Medjunarodne zbirke ljubavne poezije. U zbirci je zastupljeno 280 pisaca iz 25 zemalja a na samoj promociji je bilo preko sto pisaca iz 19 zemalja. Velelepno!“
Iz Zagreba je poetska družina krenula u Brdovec, Poljanu, Pakrač, Lipik, Osijek.
“Iz Lipika smo krenuli za Osijek. Na druženju smo upoznali mnoge pjesnike Osijeka koji su govorili svoje stihove. Iz Osijeka smo nastavili prema Subotici i u organizaciji Udruženja balkanskih umjetnka imali susret sa subotičkim članovima ovog udruženja. Svoje stihove je govorilo oko 25 književnika. Šta reći osim doživljaj koji je jedinstven.”
Pitala sam gospođu Slavku ima li broja kilometrima koje je prešla, kao i književnika sa kojima se podijelila svoje stihove. Nema broja…
“Trebalo bi mi mnogo vremena da bih nabrojala sva imena koja sigurno imam u dokumentima. Sve u svemu, bili su to susreti sa preko trista književnika. Jedinstveno i nezaboravno iskustvo.”
- Ukratko iz bogate biografije:
Slavka Klikovac, rodjena je Đuretić, 1958. godine u Podgorici. Već trideset tri godine radi kao profesor razredne nastave u Osnovnoj školi “Milan Vukotić” u Golubovcima.
Piše poeziju za djecu i odrasle, kratke priče, scenske poetske tekstove za djecu, satirične tekstove, haiku poeziju, aforizme, epigrame…
Objavila je četiri zbirke poezije, zastupljena je u čitanci za osnovnu školu sa pjesmom Dječja mašta. Bavi se lutkarskom u obrazovanju, kao i pozorišnim predstavama za djecu.
Dobitnik je mnogih nagrada za pozorišne predstave za djecu, poetskih nagrada za djecu i odrasle, za haiku poeziju. Zastupljena je poezijom u grčkoj antologiji haiku poezije, japanskom zborniku, mnogim antologijama, zbornicima i časopisima. Književno stvaralaštvo joj je prevedeno na engleski, grčki, japanski, slovenački, makedonski, ruski jezik. Dječja poezija je izvodjena na mnogim muzičkim festivalima.
I to nije sve, jer je Gospođa Slavka neumorna stvarajući… I to je tako lijepo!
Pripremila: Jelena Petrović
