Biti gospodin ne znači da se rodite u gradu.
Biti gospodin ne znači ni da tokom života završite visoke škole ili steknete visoke funkcije.
O životu Dimitrija Bjelice znam samo ono što mi je on sam govorio dok bi sjedjeli na terasi njihove porodične kuće u Igalu. Od tih dana mogu govoriti o Dimitriju kao osobi koju poznajem.
Dimitrije Bjelica je rođen u selu Gornja Vrbica, nadomak Nikšića. I otkako ga poznajem, mogu apsolutno da kažem da je imao ono „nešto“ što ga je činilo gospodinom. A to „nešto“ se ne stiče jednostavno, pa zato čvrsto vjerujem da je sa time rođen u tom malom crnogorskom selu.
“Spremiću nam doručak”
Sreli smo se prvi put početkom septembra 2021. godine. Te godine, a godinu dana od upokojenja njegove i Nevenkine ćerke Isidore Bjelice-Pajkić, Dimitrije je došao u Igalo. Ne bih se mogla sjetiti kako sam uspjela da ostvarim kontakt sa Dimitrijem, ali znam da je moju molbu da se sretnemo u Herceg Novom odmah prihvatio. Bila sam tih mjeseci strastvena čitateljka Isidorinih knjiga i poznanstvo sa njenim ocem mi je veoma značilo.
– Spremiću nam doručak i čekam vas. Adresa je … – rekao mi je tako lako.
Kao pravi gospodin, tog jutra me je sačekao u dvorištu svoje kuće i imao razumijevanja što sam kasnila.
– „Čaj se ohladio pa ću ga zagrejati, a onda idemo na sprat gde sam nam postavio doručak.“
Kao pravom domaćinu, bilo mu je vrlo važno da se u njegovoj kući osjećam prijatno. Zato mu je tokom našeg razgovora bilo bitno da imam lijep pogled ka moru, zelenilu njihove bašte i da je ljuljaška na kojoj sam sjedjela u hladovini.
– “Ovde je mirno. Ne čuje se saobraćaj, pogled je lep. Dolazili su mi ovde Karpov, Gligorić, Ivkov… A što se tiče Isidorine sobe, sve je ostalo isto kao i kada je bila sa nama.” – govorio je tako živo.
Govorio mi je kako je nekada intervjuisao velika imena i davao mi savjete.
Govorio mi je o svojoj ćerki, o tome kuda su sve zajedno putovali, kakva je Isidora bila na
putovanjima… U Isidorinoj sobi smo napravili zajedničku fotografiju, a ja bih se vrlo često, tokom tog razgovora, u sebi preispitivala je li zaista istina da sam tu.
Intervju kao poklon
Taj intrervju sam objavila 8. novembra, želeći da on bude moj poklon za Dimitrija i njegov 86.rođendan. Dopao mu se, a kada sam ga prije objave pitala da li je potrebno da nešto promijenim ili sklonim, rekao je da ništa ne diram. Bila sam presrećna. Kod Dimitrija je sve bilo iskreno, dobronamjerno i srčano. Poštovao je moj trud pisanja i trudio se da ga svima proslijedi.
Nakon tog susreta u Igalu, vidjeli smo se još dva puta: bila sam gost u njihovom porodičnom stanu u Beogradu, pa opet prošlog ljeta u kući u Igalu.
Nedostajaće ovog ljeta u Igalu
Od našeg prvog susreta, uvijek je ostajao otvoreni poziv da kada budem u Beogradu posjetim njega i njegovu suprugu. I tog puta, oktobra 2023.godine, kada su me on i njegova Nevenka dočekali u svom stanu na Novom Beogradu, ja sam sa velikim poštovanjem ušla u njihov dom. I tada je Dimitrije bio vrlo vispren u umu, pun želje da mi sve ispriča, pohvali se i počasti me. Njegovoj supruzi sam obećala da sve, o čemu smo razgovarale te večeri, ostaje među tim zidovima. I to obećanje mi je važno. O, koliko puta sam bila zadivljena činjenicom da Dimitrije živi u ulici čovjeka sa kojim je nekad radio
intervju. I tada bi mi iznova pričao o svim susretima sa poznatim imenima…
Žao mi je što je Dimitrijev i moj susret u Igalu minulog septembra, 2024.godine, bio posljednji. Iskreno, nijesam očekivala da će biti tako, bez obzira na njegove godine. I tada je bio duhovit, nikada ne prelazeći granicu koja bi unizila njegovo gospodstvo dato rođenjem. I ne samo duhovit, već i pun ideja da dijeli svoje knjige, organizuje Šahovsku olimpijadu za djecu, podijeli entuzijazam. Takav je bio i kroz svaku pisanu komunikaciju koju smo imali, da sam često bila zadivljena činjenicom da kod Dimitrija pomisao na limit nije postojala. Nedostajaće ovog ljeta u Igalu.
Naposljetku, ostaje velika zahvalnost što je odgovorio na moj poziv da se prvi put vidimo i uradimo intervju. Ostaje zahvalnost i na svu živu komunikaciju od tada koju smo imali.
Ovo je način i da izrazim iskreno saučešće Nevenki Bjelici i ostatku porodice povodom Dimitrijeve smrti. Bio je dobar čovjek, otvorenog duha i spreman da vjeruje ljudima. To nije uvijek dobro, ali on se toga nije htio lišiti. Zato neka i Gospod bude blag prema njemu.
Jelena Petrović,
Podgorica
plavazvijezda.com
Intervju sa Dimitrijem Bjelicom, pod naslovom Dimitrije Bjelica – Bila je bolja od mene, možete pročitati ovdje
