I ovogodišnji Svjetski dan poezije je prošao. I mogu reći: žao mi je što se dešava samo jednom u čitavoj godini! Pogledajte kako su mladi pisci u Podgorici dijelili poeziju na glavnom gradskom trgu. Pročitajte i o djevojci koja je svoje citate stavljala u poštanska sandučat.
Sjutra će ionako u javnim medijima izaći vijest da je danas u sali DODEST prigodnim programom u trajanju od 90 minuta obilježen Svjetski dan poezije. U programu su učestvovali članovi mladih pisaca KIC-a “Budo Tomović”, pozorište DODEST, NVO Vive L’ Art i književni klub Poenta poetika.
Ipak, ja foto reportažom želim da vam donesem priču o mladim piscima iz pomenutog Foruma KIC-a, koji su nakon programa dijelili svoju poeziju na podgoričkom gradskom trgu.
To je ekipa mladih ljudi, većinom su srednjoškolci i studenti, koji svojom energijom, kreativnošću i entuzijazmom zbilja mogu da mijenjaju svijet. Zapravo, oni to svakog dana i čine.
I onda kada najmanje očekujete – desi se čudo. Među svim stihovima ušunja se i jedna slikarka i dodatno vam uljepša dan. Ali o susretu sa Milenom Kaluđerović Tonić moram da napravim posebnu reportažu jer njen rad to svakako zaslužuje! A rekoh li, upoznale smo se danas na trgu, slučajno, ukoliko slučajnosti uopšte postoje…
Svjetski dan poezije se slavi od 21. marta 1999. godine, “s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta.”
.
Marijina proza u poštansko sanduče
Marija Vlaović je takođe član Foruma mladih pisaca i piše prozu. Za ovaj dan izdvojila je citate iz svojih proznih radova i uradila nesvakidašnje…
“Šetajući ulicama, njegovim ulicama, vjetar mi donese misao. Napisaću mu stih i ostaviti u sanduče! Neću se potpisati, srce će mu reći da ja pišem.
Ali onda ponio me osjećaj, i u sva sandučad u zgradi ostavih po dio mene. Neka i drugim ljudima izmamim osmjeh. Ne samo njemu.“
Sigurno ljudi ne nailaze na ovakav poklon u svoja poštanska sandučat. Osim za gomile računa i uobičajene reklame, sanduče ničemu ljepšem i ne služi. Osim, ako vam Marija uđe u stambeni ulaz a onda “očekujte neočekivano”.
Nikada ranije ovo nije uradila.
“Napunila sam se kreativnosti i pošla sama u grad da nekome uljepšam dan. Nekih desetak ceduljica sam ostavila. U zgradi u gradu. Neću je imenovati. Meni draga zgrada.”
Marija, hvala ti što si drugačija na divan način i što činiš drugačije u ovom gradu!
Forumaši, divni ste i divno je biti dio vas!
Pjesnici, uvijek imajte na umu riječi Prevera: “Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.”
Tekst: Jelena Petrović
Fotografije sa trga: Saša Petrović
