Želim da vas podsjetim na jednu tvrđavu koju su gradile žene. Kažu da se i danas među njenim bedimima čuje pjesma:“Teško tebi, Nehaj grade, kada tebe žene grade’’. Poklanjam foto reportažu sa tvrđave.
Nekada davno na kupastom uzvišenju…
Kada izađete iz tunela Sozina i nastavite ka Sutomoru, nakon svega par kilometara po desnoj strani upravite pogled ka kupastom brežuljku/brdu. Na njemu je tvrđava Haj Nehaj.
Početkom 2008. godine sam naišla na reportažu u kojoj je pisalo da su tvrđavu Haj Nehaj gradile žene (autor Željko I. Raičevič). Možda je to legenda, a možda i ne. Bilo kako bilo, članak iz novina sam sačuvala (a čuvam ga i danas, osam godina kasnije), a osmi mart 2009. godine sam provela osvajajući tu tvrđavu sa damama i planinarima Planinarskog kluba Gorica.
Iz Podgorice smo se tog dana uputili vozom u Sutomore. Izašli smo na sutomorsku željezničku stanicu, a onda krenuli ka kupastom brežuljku/brdu na kojem je tvrđava. Visina na kojoj se tvrđava nalazi je 231 mnh.
Do novembra 1877. godine tvrđava Haj Nehaj je bila u rukama Turaka, nakon čega su je Crnogorci oslobodili . Od tada je razrušena i napuštena.
Crkva sa dva oltara
U sklopu nje, na najvišoj tački grada, se nalaze i ostaci crkve Sv. Dimitrija iz doba Nemanjića, koja je nekad imala dva oltara – pravoslavni i katolički. Crkva je starija od samog utvrđenja, a vjeruje se da potiče s kraja 13. i početkom 14. vijeka. Postoji podatak da se sve do 1868. godine oko crkve nalazilo groblje obje vjeroispovjesti. Od tog groblja nema danas ostataka, zato i ne znam koliko je ovaj podatak vjerodostojan. U unutrašnjosti utvrđenja se nalaze i ruševine mnogih građevina i stepeništa.
I kada sam na ovakvim mjestima uvijek se sjetim njemačkog pisca koji je govorio da onaj ko nije u stanju da svoje vrijeme računa cijelih 3000 godina, živi samo od danas do sjutra. I tako su ovdje živjeli i sveštenici i prostitutke, vidari i vračari, vojnici i ljubavnici. Voljeli se, svađali, radovali i patili. Ispraćali i čekali, plakali i molili se, varali i bili prevareni.
Gledajući prema moru, desno od nas se uzdiže brdo Velji grad visok 497m, ispod njega je selo Zagrađe, a pod nama Spičansko polje i Golo brdo na kojoj se takođe nalazi tvrđava. Mi smo se tog dana spustli kroz selo Zagrađe u Sutomore.
I sjećam se još jednog detalja iz tog osmog marta 2009.: dan sam provela tumarajući sutomorskim stranama, a veče igrajući u podgoričkom hotelu Crna Gora sa prijateljicama. Bila sam umorna, ali i srećna, rumena od sutomorskog sunca, ali i od radosti što bila sam gore gdje istorija još uvijek živi. I idem ponovo…
Pripremila: Jelena Petrović
