Miris slovenačkog prostranstva (drugi dio)

Pročitajte: kako Slovenci provode svoje slobodno vrijeme i kako protiču njihovi vikendi? Kako izgleda Vintgar prolaz i da li je naša Mrtvica atraktivnija? Da li su ukusnije vojvođanske ili bledske krempite…

Bled se nalazi na 475mnh. Našli smo smještaj van grada, ali u centru tri destinacije koje smo željeli obići narednih dana: Bleda, Vintgara i Pokljuke. Apartman u Bledu nas je koštao 18 eura po osobi i to je cijena na koju smo nailazili tokom čitavog boravka u Sloveniji.

Obilazak Bleda počinje od Bledskog zamka ispred kojeg se nalazi veliki parking, a savjet za sve koji planiraju poći svojim kolima je da vozila ostave baš tu. Ostali parkinzi se naplaćuju po vrlo jakim cijenama. Bledski dvorac je najstariji zamak u Sloveniji, a ulazak u isti košta 8 eura po osobi. Nalazi se na strmoj stijeni, 130m iznad jezera. Iako se za zamka pruža predivan pogleda na jezero i iako u sklopu njega postoje razna odjeljenja od istorijskog značaja, ipak nas unutrašnjost dvorca i nije previše fascinirala a cijena ulaznice nije jeftina.

Bledska ili vojvođanska krempita

Od zamka postoji silazak ka jezeru, a oko istog je staza duga 6-7 km. To je staza na kojoj ćete uživati u svakom njenoj djeliću. Nas je put odmah odveo do restorana Park čija se terasa nalazi na samoj obali jezera. Doći u Bled a ne probati njihove krempite i to baš u ovom restoranu je nedopustivo. Do sada je prodato preko 10 miliona ove poslastice. I zaista, ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta i traže uglavnom samo jedno: krempitu (ili kremšnitu kako je Slovenci zovu).

O bledskoj krempiti je napravljena legenda. Naime, 1940. godine se Ištvan Lukačević sa porodicom preselio iz Sente, jednog od najstarijih vojvođanskih gradova, na Bled i zaposlio u starom hotelu Park. Legenda kaže da je Ištvan 1953.godine praveći bledsku krempitu nadogradio stari vojvođanski recept spremanja iste poslastice. Nijesam imala prilike probati vojvođansku krempitu, ali s obzirom da moj suprug ima blisku porodicu u srcu Vojvodine nadam se da ću brzo imati i tu mogućnost. Čak je postojala i opcija da odmah iz Bleda autoputem pođemo do Feketića i ja se uvjerim da su vojvođanske krempite bolje od bledskih. Inače, vojvođanski recept je nadogradjen pavlakom, tako da u bledsku krempitu idu pavlaka i jaja u odnosu pola-pola, plus donja i gornja korica od lisnatog tijesta zasuta šečerom u prahu. Bila mi je svakako interesantna računica da ako za pleh bledskih krempita treba 6 jaja, koliko je onda do sada razbijeno istih da bi se napravilo čitavih 10miliona krempita. Krempita košta 3.20eura.

bledska pletna

Iz restorana staza vodi dalje oko jezera, a na njoj su razne ponude. Vožnja fijakerom 30 minuta je 40 eura, dok vožnja drvenim čamcem koji Slovenci zovu pletno košta 12 eura. U barci može stati 20tak osoba i ista vodi do bledskog ostrva koje se nalazi u samom srcu jezera.

Na bledskom ostrvu se nalazi crkva posvećena Djevici Mariji, a do nje se penjete uz provjerenih 99 stepenika. Postoji običaj da prilikom vjenčanja mladoženja treba da iznese nevjestu do vrha. Tog dana smo moj suprug i ja proslavljali godišnjicu braka. Ja svečano obučena očigledno sam podsjećala na nevjestu, tako da su turisti prećutno očekivali akciju od mog supruga. U crkvi postoji zvono želja. Da bi njime zazvonili treba platiti 3 eura, pa ko voli nek izvoli. Ako se nađete na ovom ostrvu, imaćete i dovoljno vremena da ga obiđete i napravite lijepe fotografije.

Kada napravite krug oko bledskog jezera, počinje iznova penjanje stepenicama do parkinga gdje ste ostavili vozilo. Da bi prekratili vrijeme, počnite da ih brojite. Mi smo izbrojali 223 stepenika. Provjerite nas. O Bledu je pisao i Ivo Andrić.

 

Stazama Vintgar prolaza

Vintgar prolaz

Vintgar

Vintgar, rijeka Radovna

Na svega 10tak km od Bleda i našeg smještaja se nalazi i čudesan Vintgar prolaz. Kroz isti teče rijeka Radovna preko koje su napravljeni drveni mostovi. Ulazak u Vintgar prolaz se naplaćuje 4 eura, ali to je doživljaj koji se nikako ne smije propustiti. Bolje je lišiti sebe ulaska u bledski zamak gdje je karta 8 eura, ali zato doživjeti Vintgar. Staza je u jednom pravcu duga 1,6 km. Turisti se nakon što istu prođu vraćaju istim putem nazad, s tim što smo mi nastavili dalje i kroz šumu izašli na crkvu Sv. Katarina kao i pizzeriju. Neobično je da u sred šume vidite putokaz za pizzeriju. Odatle smo se spustili na parking, ali ni to nam nije bilo dovoljno već smo sa istim ulaznicama iznova ušli u prolaz i iznova prošli putanju u dužini od 1.6km. Kada uđete u Vintgar pomislite na kanjon Mrtvice, skiveni biser na putu Podgorica-Kolašin. Duži je i atraktivniji od Vintgara, ali bez sreće da ljudi sa pravim idejama i umijećem od njega naprave turističku atrakciju. Kanjon Mrtvice godišnje posjeti od 500-1000 ljubitelja prirode, a Vintag prolaz dnevno, i to van sezone, posjeti do 500 turista.

 

Slovenci i vikend

Iz Bleda se ide ka Triglavu, ali osvajanje najvećeg slovenačkog vrha, kao i poznanstvo sa ljudima sa njegovih padina zaslužuju posebnu reportažu. A ko ne želi na Triglav, blizu je Bohinj i njegovo jezero. Na Bohinjskom jezeru smo bili prvog dana vikenda i to je bila najjasnija prilika da vidimo kako Slovenci provode slobodne dane. Bili smo svjedoci njihove sposobnosti da na jednostavan način sebi obezbijede lijep, kvalitetan i sadržajan mini odmor.

slobodno vrijeme na bohinjskom jezeru

U Bohinju nema biciklističkih staza, ali vozači znaju da ima biciklista. Nema ni policije, ali ni digitalnih radara koji vas obaviještavaju o prekoračenju brzine. Nema potrebe za tim, jer je u svijesti vozača da očekuju bicikliste i motocikliste, a samim tim je i brzina kretanja automobila nesvjesno prilagođena putu.

Na jezero pristižu ljudi sa svim strana Slovenije, a na krovovima automobila nose ili po 2-3 bicikla, ili kajak, ili pak opremu za planinarenje. Za svakog postoji prilika za uživanje. Dostupno je iznajmljivanje čamca (1h=7eura), penjanje uz stijenu uz stručni nadzor, vožnja jezerom brodićem…Ono što bi trebalo biti dostupno svakome, a da pritom i ne košta, jeste pješačenje oko čitavog jezera (kažu da je za obilazak potrebno 2.5h, ali je potrebno znatno duže ako želite da uživate), kao i kupanje i sunčanje pored istog. Na jezeru se nemaju gdje iznajmiti bicikli, jer svaki Slovenac ima svoje.

Tog dana smo hodali oko jezera i posmatrali ljude. Bračni parovi su džogirali dok njihova djeca sa kacigama na glavama su pravila prve obrtaje na biciklima. Ta djeca će jednog dana osvojiti Triglav. Ljudi u svojoj trećoj dobi su takođe vozila bicikle ili pak sa prijateljima uživali u razgovoru. Svaki užitak je propraćen uz živu harmoniku iz koje neumorno izlazi slovenački melos. Jednostavno je – ti ljudi su neumorno radili 5 dana, onda je došlo vrijeme za radost i oni to koriste u potpunosti. Parkinzi na jezeru se naplaćuju, a vozila se moraju strogo pridržavati mjesta koja su predviđena za parkiranje. Ipak, Crnogorci su uvijek dosjetljivi, tako da smo se mi parkirali malo dalje od jezera na parkingu bohinjske crkve. Isti se naravno ne naplaćuje. Nakon cjelodnevnog šetanja i upijanja svih ljepota, apsolutno preporučujemo ručak u pizzeriji Ema.

Bohinjsko jezero je od 1981. godine uključeno u NP Triglav, ali nigdje nijesmo nailazili na naplatnu rampu. Kada obiđete NP i uđete u isti sa svim strana, shvatite da Slovenci ne naplaćuju ulazak u NP, ali zato naplaćuju njegov sadržaj. 

Logarska dolina

Bohinju je blizu Ljubljana, a svaku posjetu velikim gradovima predlažemo nedjeljom. Tada su gužve manje, a parkinzi besplatni. Iz Ljubljane smo otišli u Logarsku dolinu, a ulazak u istu je ulaz u raj. Za motorna vozila se naplaćuje ulaz 7eura. Logarska dolina se nalazi blizu granice sa Austrijom. Duga je 7km i pruža mnogo sadržaja: planinarenje, penjanje, vožnju biciklima, jahanje…, a zimi i zimske aktivnosti.

boje Logarske doline

Otkako moj suprug i ja planinarimo prolazili smo mnogim stazama i šumama, ali ovdje smo prvi put imali prilike da ugledamo srnu. Spavali smo u planinarskom domu, gdje soba u kojoj je obezbijeđena privatnost košta 15 eura, a skupna 12.5 eura. Vožnja biciklom, šetnja ili već sami boravak u Logarskoj dolini budi i najmanji atom čovjekovog Bića. Tu osjećate svaku venu i arteriju, svaku ćeliju i svaki mišić. Miris prostranstva vam uđe u svaki kutak i rastrese svu učmalost iz ćoškova. Kroz Logarsku dolinu hodate čulima. U istoj smo proveli dvije noći, a tokom dana imate vremena i za vožnju biciklom (iznajmljivanje istog je 1h=3eura, a čitav dan 12eura), za obilazak vodopada Rinka, ali i za traženje srne koja vam je prethodne noći pretčala put. U Logarskoj dolini postoji i staza za osobe sa invalidskim kolicima. Slovenija u potpunosti poštuje svakog čovjeka, i  s toga zavrijeđuje puno poštovanje.

Nastaviće se…

Tekst: Jelena Aleksić-Petrović
Fotografije: Saša Petrović

 

3 comments on “Miris slovenačkog prostranstva (drugi dio)

  1. […] Drugi nastavak ove reportaže možete pročitati ovdje >>> […]

  2. Drazen says:

    Postovanja Jelena, sve reportaze citamam po danima polako, svaka koju sam za sada procitao dotakla me je svojom toplinom, hladnocom i emotivnoscu, pricom pri kojoj covjek ne moze ostati ravnodusan. Sve ljepote predjela koje ste obisli prikazali ste na pravi nacin, rijecima koje su Vam poklanjala sva ova predivna mjesta.
    Ove reportaze Slovenije samo su mi dale jos vise znatizelje za posjetom u buducnosti.
    Fascinirala me je Logarska dolina, Vintgar, i predivna jezera.,
    Hvala Vam na divnim reportazama.

    Drazen

    • Poštovani Dražene, iskreno hvala što ste odvojili svoje vrijeme i javili se divnim riječima! Radost mi je što Vam se dopadaju reportaže i nadam se da ću i budućim prilozima pravdati Vaše riječi. Kada se budete odlučili da putujete u Sloveniju i ukoliko budete trebali dodatne informacije/savjete, budite slobodni da me kontaktirate (prijedlozi za smještaj, putevi, kilometraža istih…) Srdačno i toplo, Jelena

Leave a Reply