Poezija u slovenačkim gorama (prvi dio)

Konfučije je rekao: „Živim u sasvim maloj kućici, ali njezini prozori gledaju na vrlo veliki svijet.” Slovenija je mala država, ali unutar njenih granica Slovenci imaju svoje horizonte i koriste ih, zadovoljni što u malome imaju veliko, a u plićaku dubine.

Pri ulasku u zemlju koja je članica Evropske Unije, za vozilo nam nije tražena međunarodna dozvola koju izdaje AMSCG po cijeni od 30 eura. Istu nam nijesu tražili ni na jednoj granici od Crne Gore do Slovenije, dok je zelenikarton obavezan. Po ulasku u Sloveniju odmah smo kupili vinjetu za nesmetano korišćenje autoputeva. Ista košta 30 eura za mjesec dana i lijepi se na prednje staklo automobila.

Smještaj

Iz Podgorice smo vozili 12h (autoputem preko Hrvatske do Rijeke ima 738km) i u Sloveniju ušli na granični prelaz Rupa. Kada se sopstvenim vozilom nađete na putu i u državi koju ne poznajete, kada vas zatekne kiša i uhvati mrak a pritom ste i umorni, nije vam svejedno. Tada morate hitno tražiti smještaj i na svom primjeru vidjeti kakvi su Slovenci kada se stranac u njihovoj zemlji nađe u nevolji. U Ilirskoj Bistrici smo naišli na gospođu Martu Kranjec, koja izdaje smještaj i koja nas je u toplini svog doma prihvatila poput najbližih rođaka. Cijena udobnog i prijatnog smještaja je 18 eura po osobi. Domaćica nam je ostavila čitavu kuću na raspolaganju, a prije odlaska je skinula obavještenje da izdaje sobe i širokim osmjehom rekla: “Vi ste umorni i ako želite da budete sami – bićete. Nema više izdavanja za večeras.”

Marta je penzionerka, ali njen duh nikako ne zna za mirovanje. Gospođa pjeva u crkvenom horu, a do prošle zime je aktivno planinarila slovenačkim visokim planinama. Zbog povrede noge, sada pješači laganijim stazama. Sa 25 godina je osvojila Triglav, jer kao da postoji nepisano pravilo da svaki Slovenac mora barem jednom ispeti svoj najvisočiji vrh. Gospođa Marta voli tuđu radost i kaže: “Volim ljude, jer vi meni date nešto od svog iskustva, ja vama nešto od svog, i tako se razmjenjujemo.” Slovenci su  ljudi koji iznimno poštuju ljudskost i sitna pažnja u obliku crnogorskog suvenira bi im i te kako značila. Ovo je savjet za sve koji planiraju put ka slovenačkim gorama, a ja se nadam da ćemo moj suprug i ja imati prilike da Martu I njenu porodicu ugostimo u našem domu.

Skocjanska jamaŠkocjanska i Postojnska

 

U Sloveniji je sve blizu, ali morate se držati vlastitog plana obilazaka jer svi njihovi putevi vode ka atrakcijama. Za početak je u našem planu bila posjeta Škocjanskoj I Postojnskoj jami, ali njihove reklame su nas odvele i dalje. Ulazi u obije jame se obavljaju na sat vremena, u ljetnjem periodu do kasnih popodnevnih sati a zimi je radno vrijeme kraće. Ulaz u Škocjansku jamu je 15, a u Postojnsku 25 eura. Možda je sasvim dovoljno obići jednu pećinu. Obije su vrlo atraktivne, ali je u blagoj prednosti Postojnska.

 

U blizini Škocjanske jame nalazi se poznata ergela konja u Lipicama, a ko želi može poći i do Trsta. U Lipicama ima puno Italijana koji dođu biciklima na ručak ili rekreaciju, a onda se vraćaju kućama u Italiji.

u Lipicama, ergela konja

Među državama koje su članice EU nema graničnog prelaza, već samo tabla koja obaviještava o ulazu u drugu državu.

Lipice

iz Postojnske jame

Postojnska jama je priča za sebe, uostalom kao i sve u Sloveniji. U istoj postoji jedino pravilo – da je zabranjeno fotografisanje, ali što bi moj suprug rekao: “Postojnsku jamu i ne treba fotografisati, nju treba doživjeti.“ U pećini rijeka Pivka formira prirodna bogatstva vjekovima, i to kap po kap. Staza kroz pećinu je duga 5 km i tura traje oko 1h30min. Prvih 2km je vožnja vozićem, potom oko 1.5 km se pješači kroz najljepši dio jame a ostatak staze je povratak vozićem. Neobično je u pećini vidjeti dvorane sa lusterima od najfinijeg venecijanskog murano stakla, neobična su i osvjetljenja, ali i patuljci koji se iza stručnih naziva stalagmiti, stalaktiti i stalagnati šepure svuda oko vas. Raduje mogućnost da bi i naša Lipska pećina, u Dobrskom selu na teritoriji Cetinja, uz pomoć slovenačkih investitora mogla biti naša Postojnska jama. Tako bi  i Njegoševa hala, Kristalna dvorana i svi prolazi i hodnici cetinjske pećine bili ispunjeni turistima iz čitavog svijeta.

Talentovani za turizam

Lipska pećina na Cetinju

Slovenci su vrlo talentovani da bogatim sadržajem uzmu novac od turiste, a da pritom ovaj ne osjeti žal što novac daje. Tako na primjer, na ulazu u Postojnsku jamu postoji mogućnost iznajmiti palerinu za 3,5 eura za slučaj da turista dođe neadekvatno obučen za pećinu (temperatura u jami iznosi od  8-10 stepeni). Na ulazu vas i fotografišu, kao i par puta u toku vožnje vozićem, a fotografije se prodaju na izlazu iz pećine po cijeni od 6 eura. Na dnu jame se nalaze suveniri, kao i pošta iz koje se može poslati razglednica sa pečatom Postojnske jame.

Vožnja automobilom kroz slovenačka mjesta je uživanje. Seoski putevi su asfaltirani, a šume vrlo pitome.  Gradovi su očuvani, a sela živa i uzajamno povezana.  Pri ulazu u manja mjesta postoji digitalni radar koji vas obaviještava o brzini kretanja vašeg automobila. Ukoliko ste prekoračili dozvoljenu brzinu isti vas blinkanjem upozorava da brzinu smanjite, a kada istu prilagodite putu – na radaru se iščitava zahvalnost a vi možete nesmetano nastaviti dalje. Policije nema na putevima.

ispred kuće pri izvoru Soče

 

 

Noćenja u vrlo opremljenim apartmanima se kreću do 20 eura po osobi. Planinarski domovi poštuju naše planinarske knjižice i na osnovu njih je smještaj u domovima jeftiniji. Savjet je da se, u zavisnosti od finansijskih mogućnosti, pravi kombinacija smještaja, tako da se koriste apartmani, sobe i planinarski domovi koji su vrlo uredni. Smještaj u planinarskom domu na izvoru Soče je 14 eura i to je jedini dom u kojem planinarska knjižica nije omogućavala popust. U istom smo prespavali noć, uz prethodni obilazak i obližnjeg izvora (dolina rijeke Soče, kao i njen sami izvor pripadaju Nacionalnom parku Triglav u kojem se ne naplaćuje ulaz).

ka izvoru Soče

 

 

 

 

 

 

 

 

Preporuka je da za izvor Soče obujete jače cipele, a spavanje uz huku rijeke je nešto što se urezuje u svaki kanal bića. Domaćini u istim sobama ne vrše smještaj gostiju koji se međusobno ne poznaju. Put od izvora Soče ka Bledu vodi preko Kranjske gore i traje svega 1h. Ipak, isti se znatno oduži jer vam priroda ne dozvoljava da nehajno prođete kroz nju. Putevi su asfaltirani, a pregledne table vas upućuju na razne okolne planinarske staze i prirodne atrakcije. Na tom putu je i pogled na Ajdovsku deklicu (lik djevojčice uklesan u stijeni, koju su po legendi proklele sestre). Bio je to dan čije smo jutro proveli na izvoru rijeke uz Martine štrudle, podne na Kranjskoj gori, a veče na Bledskom jezeru. Bled ne spada u NP Triglav ali se nalazi u središtu svih važnijih mjesta koje treba posjetiti.

na Ljubljanici

Od Bleda do Ljubljane ima svega sat vremena vožnje. U Ljubljani posjetite Prešernov trg. Na istom je Prešernova bista, koji bijaše najveći slovenački pjesnik. Kažu da je bio nesrećno zaljubljen u Juliju Primicovu i da je ta tiha čežnja nadahnula njegove najdivnije stihove.

na Trgu Franca Prešerna

Kažu da ko prati njegov pogled sa biste otkriće na drugoj strani trga ženski lik isklesan na fasadi zgrade. Tamo je stanovala njegova Julija, mada po nama njegov pogled gleda mimo nje. Sedma strofa pjesme Zdravljica, čiji je autor baš France Prešern, jeste od 27.09.1989. himna Slovenije.  I onda, s obzirom da nijesmo donijeli ni jedan suvenir iz Crne Gore, možemo barem s iskrenim poštovanjem na Prešernovom trgu izrecitovati njihovu himnu:

Neka žive svi narodi                                      
koji čeznu da dočekaju dan,                              
da, kud god sunce ide,                                  
svađa iz svijeta bude prognana,                           
da zemljak                                                    
bude svaki slobodan,                                            
a pomeđaš samo susjed, ne dušman!  

Drugi nastavak ove reportaže možete pročitati ovdje >>>

 

Tekst: Jelena Aleksić-Petrović
Fotografije: Saša Petrović

Objavljeno:  Pobjeda, 15.oktobar 2012. god. Pogledaj ovdje >>>

2 comments on “Poezija u slovenačkim gorama (prvi dio)

  1. marta kranjec says:

    Draga Jelena,
    hvala za tako super reportažu o našoj lijepi domovini, Sloveniji, hvala za komplimenti što ste jih napisali o meni i Vi ste bili vrlo simpatički i ljubazni, tako da sam bila vesela, da ste došli baš u moju kuću i ste ostali i u mom srcu. Vedno dobrodošli Marta

    • Draga Marta,
      bilo je veliko i iskreno zadovoljstvo biti gost u Vasem domu i Vasoj Sloveniji. To je bilo vrijeme i to su bila iskustva koja svakog covjeka ucine boljim i plemenitijim. Mnogo Vam hvala i sto ste procitali ovu reportazu i radosna sam sto Vam se dopala. Zelim Vam svako dobro, Vama i Vasoj porodici, i nadamo se, iskreno se moj suprug i ja nadamo, da cemo imati priliku da Vas ugostimo u nasem domu i nasoj Crnoj Gori.

Leave a Reply