Prva i posljednja Njegoševa kuća

njegos, prva i posljednja kucaPročitajte ko je bila majka Petra II Petrovića. Kako su se upoznali njegovi roditelji, šta su oni koji su imali čast da ih upoznaju ostavili zapisano. Romansiran prikaz Njegoševog rođenja uz fotografije. Istorijski zapisi, prikaz prve Njegoševe kuće na Njegušima i posljednje na Cetinju.

Lovćenski gromovi

U zaseoku Erakovići na Njegušima nalazi se Njegoševa rodna kuća.

Isidora Sekulić je zapisala: “U onoj dugačkoj kući na Njegušima, tvrdi se, stanovali su u tri pregrađene sobe, svaka sa svojim izlaznim vratima napolje, tri sina Marka Petrovića: Savo, Stijepo, Tomo. Četvrti sin, Petar, živio je sam u susjedstvu.”

Njegoseva-rodna-kuća

Kuća od kamena uz glavni put što od Kotora vodi prema Cetinju

U tu kuću je oko 1800.godine došla Ivana Proroković, da bude uzorna supruga i izrodi petoro djece – među kojima i Radivoja, kasnije Petra II Petrovića Njegoša.

20150904_105209

Ujak Petra II Petroviča, Lazar Proroković. Njegov portret je izložen i u Biljardi

Ivana bijaše rodom iz ugledne kuće Prorokovića sa Njeguša, a portret njenog brata, čuvenog Lazara Prorokovića krasi jedan od zidova Njegoševe rodne kuće. Bili su bliski ujak i sestrić, tako da je u istorijskim dokumentima ostalo sačuvano da je nakon Njegoševe smrti, ubrzo od tuge za sestrićem, umro i Lazar.

Tomo Markov Petrović je bio najmlađi sin u svojoj porodici. Kažu da su se Tomo i Ivana upoznali u pećini, krijući se od nevremena:

“Kada je Tomo Markov ugledao pastiricu Ivanu u kraj pećine, otpuštene kose koja joj pada niz pleća i s jagnjetom u krilu, učini mu se uprvi mah da to i nije đevojka, već vila. Jedna od onih vila za koje se misli da od nekuda dolaze na Pestingrad – liticu visoko izdignutu iznad Kotora.”

Ubrzo nakon toga, Tomo sa porodicom upravi svatove ka kući Prorokovića.

Ivana je bila desetak godina mlađa od supruga.

20150904_105344

Rodoslov na jednom od zidova kuće Petrovića. Iz njega se vidi da je Vladika Petar II imao dva brata i dvije sestre. Stariji brat, Pero Tomov, umro je u izgnanstvu, poslije Njegoševe smrti. Ženio se tri puta i imao desetoro djece, pet sinova i pet kćerki. Sinovi su mladi umirali i nijesu ostavili potomstva. Mlađi Njegošev brat, Joko Tomov, poginuo je kao mladić na Grahovu, zajedno sa devet Petrovića i od njega nije ostalo poroda. Njegoševe sestre Marija i Ćane su bile udate u ugledne kuće Perovića i Đuraškovića.

Dijete podojeno stihovima (romansiran prikaz)

20150904_110034

Trinaestog dana novembra se u kući Toma Petrovića rodio drugi sin, Radivoje Rade, kasniji Petar II Petrović Njegoš. U kamenju očuvanog doma vjerujem da je ostao upamćen taj dan.

Ali da li je Ivana, Njegoševa majka,u njegovim malenim, tek rođenim očima mogla naslutiti da će taj “mali zamotuljak” u njenim rukama biti vladika, vladar i pjesnik koji se imao “rašta roditi” tog dana. Romansijeri bi u ovom trenutku dodali da je Ivana tokom trudnoće ili u noći uoči porođaja, usnila san u kojem čuje jasan glas da će čedo koje nosi biti poštovano od strane čitavog svijeta, ali i da će, zbog njega, njeno srce nakon 38 godina probosti sablja bola.

Da li je mogla znati da joj to dijete neće nikada spoznati ljepotu bračne radosti, niti joj podariti unučad, ali i da će njegovo srce iznjedriti stihove koji će nadživjeti svu djecu tog doba i svih budućih vjekova?

20150904_104413

Ognjište u kući Petrovića

A Tomo, da li je tokom tih sati sjedio pokraj ognjišta i potom odmah pohrlio u sobu gdje se rodio njegov drugi sin? Da li je prvo prigrabio svoje čedo ili je hitrim koracima prvo prišao umornoj Ivani i poljubio njene ovlažene obraze? Možda mu je i tako umorna ali spokojna, slaba i hrabra, bila lijepa kao i onog dana kada ju je prvi put ugledao u pećini.

20150904_105227

Na lijevoj strani fotografije je ikona Svetog Đorđa – krsna slava porodice. Pokraj mene je sanduk u kojem je Ivana donijela svoju djevojačku spremu. Kažu da „kad se vjerenoj đevojci počne prćija slagati, svaka majka metne u dno sanduka jedan slatki ili ljuti šipak govoreći u se polako: Koliko je ćerce, u ovom šipku zrna, onoliko od tvog srca bilo sinova i unučadi i da ih nakon sebe žive i sretne ostaviš”.

 

U toj kući je Radivoje – Rade prohodao, izgovorio prve riječi i upravio prve poglede ka planinama oko Njeguša. A engleski književnik Vilijam Blejk je zapisao: “Velike stvari se rade gdje se ljudi i planine sretnu.”

Matija Ban (književnik, diplomat i političar iz Dubrovnika) je 1848. posjetio Njeguše i vladičnog oca za koga je tada rekao: “To bješe visok, krepak, lep starac, koji opominjaše na junake Omerovih vremena. Nije mnogo govorio, ali svaka mu je reč bila umesna, svaka primedba pametna”.

Za Ivanu je ruski naučnik Sreznjevski 1841. zabilježio: “Majka mu je jedna zdrava, dobra, jednostavna žena, koja gleda na sina kao na sunce”.

D71_7219

Kuća je više puta obnavljana. Jednostavna izdužena građevina 1973. godine adaptirana je u memorijalni muzej posvećen Njegošu.

njegoseva rodna kuca

Njegoševa kuća danas

20150904_105002

Podzemni dio kuće

20150904_105116

Na mjestu gdje se nekad mljelo žito. Kustos mi reče da se žene posebno vole ovdje fotografisati.

20150904_105033

Podzemni dio kuće

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

20150904_105522

U dvorištu Njegoševe kuće, nalazi se kuća u kojoj je rođen poslednji knjaz i kralj Crne Gore Nikola Petrović. Zidao je vojvoda Mirko Petrović, knjažev otac, u prvoj polovini XIX vijeka.

20150904_110253

Odmah iznad kuće Petrovića nalazi se crkva Svetog Đorđa. Ista je tog dana bila zatvorena, a kustos nam reče da je ista otvorena jedino na Đurđevdan, 6.maja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

.

Kustos je objasnio da je na Njegušima 17 crkava i da je brojnost crkvenih objekata takođe jedna od posebnosti Njeguša.

U porti crkve Svetog Đorđa su sahranjeni Tomo i Ivana.

Posljednji dom Petra II

D71_7233

Njegoševa Biljarda. Tokom čitavog jednog vijeka Crnogorci su ljubomorno čuvali Njegoševu zaostavštinu, da bi 1951. godine, u obnovljenoj vladičinoj rezidenciji otvorili memorijalni muzej. Bilijar, po kome rezidencija dobija ime,  je smješten u glavnoj sobi.

U Biljardi je nakon 38 godina Petar II Petrović Njegoš umro. Zapravo, 13 dana pred svoj 38. rođendan, izdahnula je njegova duša pretovarena brigama i bolešću.

IMAG2863

U prostoriji gdje je izložen bilijarski sto, po kojem je Biljarda i dobila ime, u vitrini je Vladičina fotelja kupljena u Veneciji. Nogari su joj naknadno prepravljeni i podignuti za 16 santimetara kako bi visina stolice odgovarala Njegoševoj visini

U istorijskim izvorima i u literaturi nema mnogo podataka o smrti Vladike Petra II. Zato je i to prostor za romansijere da oplaču Vladiku onako kako bi oni smatrali da bi bilo najprikladnije I najbliže crnogorskim običajima. Šta se dešavalo te noći uoči Vladičine smrti u Biljardi, šta se šaputalo među okupljenima, kako su se držali Njegoševi roditelji, brat i sestre? Šta su Crnogorci među sobom prepričavali i da li su uopšte bilo šta bili kadri reći u tim, i za njih, teškim trenucima? Šta se sve u samom Njegošu odvijalo? Kakve emocije su se kovitlale bolesnim plućima ne dajući mu da ispusti barem malo tereta iz sebe?

Kažu da je Tomo došao u sumrak 30.-tog oktobra. “Umirućeg Vladiku pozdravio je riječima: “Dobar veče gospodaru! Zla mi večer”.

Gospodar mu odgovori: “Dobro došao, Tomo! I milo mi je da si došao, nijesi me nikad na put spravljao, a sad hoćeš“.

Ipak, i u tim posljednjim satima, Petar II se nadao. U Kotoru je blaža klima, godila bi mu – mislio je, pa je želio da ga Crnogorci nosilima spuste starim putem. Ipak, Crnogorci su vidjeli njegovo zdravstveno stanje i znali su da ne bi izdržao taj put. Ostao je na Cetinju i narednog dana preminuo. (dodatak: Plava zvijezda je pisala o starom markiranom putu za Kotor. To je put kojim je Njegoš iznijet na Cetinje pri povratku iz Italije. Tim putem su Crnogorci iznijeli i bilijar. Taj prilog možete čitati >ovdje<)

IMAG2850

Njegoševa stolica u kojoj je preminuo

U dokumentima su zapisane riječi Petra II koje je rekao svom ocu: “Ako mi ti rečeš da idem – ići ću, ako mi ti rečeš da se ustavim – ustaviću se”. A Tomo, vidjevši u kakvom je stanju i plašeći se da ne umre na putu, bez kolebanja odgovori: “Ustav se do sjutra, da vidimo eda se vrijeme na bolje ne okrene”.

Marijan Miljić u tekstu “Njegoševa smrt” je izložio podatke koje opisuju posljednje vladičine riječi i njegovih roditelja nakon vladičine smrti, ali i sam Miljić ističe da je pitanje da li je sve zaista bilo tako. Zato svi ti zapisi nemaju vrijednost istorijskog izvora, ali svakako da nijesu beznačajni.

Piše: “Prije nego je izdahnuo, gospodar Crne Gore je otvorio oči, pogledao okolo, uzeo želju od svijeta – i ostao tako sa otvorenim očima. “To se dogodilo u 10 časova izjutra, na isti dan u koji je 21 godinu ranije na silu obukao crnu mantiju.”

IMAG2875

Testament Petra II Petrovića

Otac Tomo: “Pomoga bog, braćo Crnogorci. Bog dao i Sveta Trojica da ova smrt mojega sina, a vašeg gospodara bude sretna za sve nas i našu vitešku zemlju (varijanta: Crnu Goru)”.

Ovim riječima obratio se Tomo Markov narodu, a onda sinu: “Veliki sine, diko moja, radosti mladijeh dana, snago i kreposti starosti moje, zar doživjeh da te i takvoga vidim. Vaistinu božju i smrt je lijepa, sve ti pristoji pa i smrt. U obraz bih te poljubio, ali to ne mogu, ti si u okruti vladičinskoj. Sve ti prosto bilo, sine”.

Majka Ivana: “Braćo Njeguši sokolovi Crnogorci! (varijanta: i Brđani). Nije to lijepo što činite, što plačete i kukate za Vladikom. Nije se on rodio za kukanje niti se rodio za plakanje. Radio je o dobru imena našeg i srpskog, zato za njim ne treba plakati, prestanite sa plačem. Plač ne mogu slušati”.

Onda se obratila mrtvome sinu: “Ja sam bila i sada sam najsretnija majka, kada mi je bog darivao tebe, moj vazda prelijepi sine, koji si bio najljepši među najljepšima, ne samo tijelom nego i dušom. Ja vaistinu Božju, nikad neću za tobom zaplakati, jer kada bih to učinjela ja ne bih bila tvoja prava majka. Treba da plaču one majke koje rađaju izdajnike i pogani ljudske, a ne ja. Prosta ti sine materinska rana… Slava Bogu koji te je tako lijepog uzeo, barem će i on od tebe imati šta tamo da vidi”.

Prilažem i rodoslov, napravljen u mojoj svesci punoj istorijskih podataka koje sam godinama prikupljala i proučavala. Na sajtu Plave zvijezde je i nekoliko zanimljivih reportaža o crnogorskom Vladiki.

10304870_515964778506235_5416169799249732933_n

 

Pročitajte: kako Petar II nije mogao pobjeći od sudbine da bude na prijestolu. Iz pisama njegovog prijatelja saznajte da li je nosio vladičanske haljine, šta je uradio za Crnu Goru, kako se borio protiv bolesti. Da li je i na koji način bio meta atentatora… Tekst je propraćen slikama mladog umjetnika iz Podgorice.

Pročitajte: zanimljivosti o dinastiji koja je 221 godinu vladala Crnom Gorom. Sedam Petrovića, odakle su porijeklom, koliko su bili obrazovani. Poseban osvrt na Petra II Petrovića, njegova svakodnevica i pisma njegovog prijatelja Ljube Nenadovića. Duhovitost i markantnost Vladike.

Pročitajte: o putu kojim je Njegoš želio da se spusti dan prije nego je izdahnuo (umro je 31. oktobra 1851.godine). Vjerovao je da bi ga to izliječilo. Želio je da ga spuste na nosilima, u Kotoru je blaža klima, godila bi mu -mislio je. Ali Crnogorci su vidjeli njegovo zdravstveno stanje, znali su da ne bi izdržao taj put. Ostao je na Cetinju, gdje i preminuo narednog dana… Opis markirane staze Kotor-Krstac…

Pročitajte: o pjesmi “Noć skuplja vijeka”. Napisana je 1844. godine, a prvi put objavljena 69 godina kasnije. Bila je prva i posljednja Njegoševa ljubavna pjesma. Prilog je ispraćen slikama beogradske umjetnice Olge Olje Ivanjicki.

 

Ovaj prilog pripremila: Jelena Petrović

Leave a Reply