Na ovoj slici muškatle počinju lagano da žute. Njihovo vrijeme prolazi, opominjući nas da smo i mi smrtni. Memento mori je pravac u slikarstvu, a ja vam donosim priču o tome na šta su me sve podstakle te Andrijaševićeve muštakle na platnu, poeziju Pabla Nerude i odlomak iz mog “Vitraža uspomena” koji takođe govori o istoj temi. Čovječe, budi velelepni hram/katedrala/sinagoga…
.
Značenje riječi Memento mori:
“Memento mori (lat. “Sjeti se smrti”) je pravac u umjetnosti koji ima zadatak da opomene čovjeka na njegovu prolaznost i smrtnost…” naučila sam tog dana u Dvorcu Petrovića na izložbi crnogorskog umjetnika Krsta Andrijaševića.
Kažu da su te riječi “memento mori” šaputali najbliži politički savjetnici rimskim imperatorima kada su se ovi vraćali sa pobjedničkog pohoda. I dok su se vojskovođe trijumfalno šepurile, neko mudriji od njih im je šaputao da sve prolazi.
Čest motiv u ovoj vrsti umjentosti je ljudska lobanja i pješčani sat koji bi trebalo asocirati na prolaznost zemaljskog života.
.
Memento mori u prljavoj kosi
.
I onda Krstove muškatle (ulje na platnu) koje venu podstaknu na dalje razmišljanje. Lagano umiremo i mi svakog dana. Na to me možda najbolje podsjete one svakodnevne pješačke maršute pored gradskog groblja na putu sa posla ka kući. Ali razmislimo i dublje (mojoj prijateljici i meni je to bilo veoma zanimljivo)…
Nije li zapravo i prljava kosa nepoznate žene na ulici jedan očigledan primjer njene prolaznosti. Ona je počela da vene. Priznajmo, da se neuredna kosa i nama dešava.
Nehajna i neuredna odjeća, neobrijan muškarac, neuredno dijete. Neosunčan dom, neprovjetrena sopstena pluća, zagađen um neurednim mislima… sve vodi bržem umiranju naših ćelija baš kao i listića na muškatlama.
“Svi smo mi građevine u kojima boravi Gospod. Kako vrijeme prolazi ta građevina propada. U mojim godinama je ona ili oronula kućerda ili pak velelepni hram/predivna katedrala. Trudim se da budem taj hram.”(iz mog “Vitraža uspomena”)
Razmislite o tome kada se ujutru budete pripremali za redovne aktivnosti. Ne ubrzavajte svoju prolaznost. Ne budite hodajući leševi koji propadaju naočigled svih.
Odlučite još večeras da ćete biti cvijet u Tvorčevoj bašti i miris Njegovog cvijeta! A onda iskoristite dan…
.
Prolaznost opisana stihom
.
LAGANO UMIRE ONAJ… – PABLO NERUDA
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire
onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim
poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji sebi neće dozvoliti,
niti jednom u životu,
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas!
Reskiraj danas!
Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srećan!
Pripremila: Jelena Petrović
Tema je propraćena radovima Krsta Andrijaševića
