Listala sam sinoć Facebook da na brzinu pregledam novosti i na facebook grupi Đotovi naiđem da je u Podgorici 11.maja – a to je juče u odnosu na vrijeme pisanja ovog teksta – otvoren park posvećen Đorđu Balaševiću. Vidjeh da je ispod mnogo komentara i otvorih da pogledam. Izdvajam najmanji broj:
„Bravo za Crnogorce.“
„Kapa dole, Podgorice!“
„Ponosna na moju Podgoricu“
„Bravo ljudine. Svaka čast.“
„Bravo Podgorica! Beograd. Javi se“
„Hvala Podgorice“
„Hvala vam Podgoričani“
„Bravo ljudi!! … rasplakah se u momentu“
„Divno, veliko BRAVO!“
„Obojili ste dan najlepšim bojama.“
I znala sam, odmah ujutru i prije posla, dok još nije gužva – idem u Đoletov park.
Ispod krošnje divljeg badema
A prije dva dana sam radila intervju u kojem mi je moja sagovornica, Danijela Stešević – doktorka bioloških nauka Univerziteta Crne Gore, pod krošnjom divljeg badema pričala:
„Imali smo nedavno radionicu sa talentovanom djecom i doveli smo ih baš ovdje. Kao pomoć u odgonetanju pitalice o kojoj vrsti je riječ, ponudili smo stihove Đorđa Balaševića “…..preko gimnazijskog bedema k’o pravi dekor za avanturu prosuo je nežni purpur…”
Postoje situacije kada se sve lijepo zaokruži.
Podgorice, ponosna sam na nas!
***
Još fotografija….
Jelena Petrović,
Podgorica 12.maj 2021
