Devedesetih godina sam u šetnji gradom poželjela da svratim na izložbu koja se održavala u galeriji kuda sam prolazila. Bilo je to Umjetničkom paviljonu i nijesam znala ni koji umjetnik izlaže svoje slike. Radove za djecu koje sam tada vidjela urezali su mi se u najdivnijem sjećanju. Pred nekim sam opet stajala i večeras, dvadesetak godina kasnije, sa svojom djecom.
“Drago mi je što sam vidio ovo”
–
U organizaciji Međunarodnog festivala lutkarstva Podgorice, mala i velika djeca imaju priliku da pogledaju slike pjesnika Dragana Radulovića. Slike nijesu obične, već reljefne i gotovo da ih nikada nijesam vidjela osim kod ovog svestranog umjetnika. Pred nekim radovima sam večeras stajala prvi put, a pred nekim iznova nakon gotovo 20 godina. I zaigraju neki mravi u grudima poznavši taj jastuk…
.
Izložba je otvorena još sjutra kada se festival završava. Postavka je u Dvorcu Petrovića na spratu i za posjetioce je otvorena u periodu od 14-20h iako je sjutra nedelja.
.
Povedite svoje dijete. Povedite sebe. Stvorite jednu lijepu uspomenu jer sam sigurna da ćete pamtiti!
Najkraće o tome ko je bio…
…Dragan Radulović?
Rođen je 1. maja 1951. godine u Nikšiću. Umro je 7. februara 2002. u Podgorici. Pisao je poeziju za djecu, uređivao televizijske emisije za najmlađe, list „Slovo“, organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu… Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.
I nakon dvije decenije od moje osnovne škole pamtim Draganovu pjesmu o jednoj lasti…
Gledam jednu samu lastu,
a sami su tužni,znam
u samoći suze rastu
ja ne volim da sam sam.
Sam djedica parkom šeta,
samo Sunce trne plam,
u samoći sjeta cvjeta,
ja ne volim da sam sam.
Kao da je nešto boli,
sama lasta nebom kruži,
nek` samuje ko god voli,
hoću s vama da se družim.
Gledam jednu samu lastu,
a sami su tužni,znam,
u samoći suze rastu,
Ja ne volim da sam sam.
Tekst i fotografije: Jelena Petrović
